Od starijih pisaca izdvojimo šire Vetranovića: Najliše od juga kad dima vjetar plah,/taj žalos i tuga ter zada velik strah/mrnarom ki brode, valovi gdi od mora/svu plavcu nadhode jak vrsi od gora:/od tuge i jada gdi takoj jedreći/duša se raspada, prijeku smrt videći,/raspada i cvijeli, razlučit gdi nije moć,/ali je dan bijeli, ali je tmasta noć,/gdi zraka pogine, a nigdir na svijeti/najmanše vedrine nije moć vidjeti;/svi zglobi da trnu, da preda srdačce,/u oblaku u crnu gdi je skrovno sunačce;/na srjeću ner takoj brodi se i jedri,/slijedeći nepokoj dočijem se razvedri,/i dokli zgar sine sunačce gorušte/ter tmaste magline rasčini priguste.