Mogao sam, svaka tema je lijepa i iskreno napisana od Vas, ali me strah da zaglibim na vašem blogu jer više volim vic-komentare i to sam našao na blogu gđe Snježane.Na početku pisanja na tom blogu sam u početku teže prošao nego sa muslimanima??

Da, znam da mogu i moram mjenjati samo i sama sebe, a ne da ponovo zaglibim u ovakvoj situaciji.

Fabrikujem ja tako tekstove (ako i nisu za pet nije ni čudno, velikoserijska proizvodnja nije baš kvalitetna, najbolji je dokaz naš autoban i kineska roba), muči me inspiracija, izmišljam teme od kojih bi se moglo i popiz., ponekad zaglibim u teška depresivna stanja i napišem horor pa ga, kada dođem k sebi, izbrišem da vas, dragi štioci, poštedim svog sipinog crnila.

ono, ok mi je da dođe vidjeti bracu i mene, ali što ak zaglibim...

Da ako zaglibim u lošem društvu, ako padnem godinu, ako ostanem noseća, ako mi se bilo što tako ružno dogodi, da se ne bacam sa savskog mosta, ili pod tramvaj.

evo meni se bliži termin (još 10 dana) i jučer na kontroli mi dr kaže da u ponedjeljak ponesem stvari da bi me ona ostavila pod nadzorom do termina pa ćemo vidjeti kako će se stvari razvijati (ta dr. me prati otkad sam krenula u bolnicu na preglede pa do kraja)... inače otvorena sam 1 prst nema trudova, ctg uredan. kad je vidjela moju facu, kaže što je ne bi ostali... ja rekoh pa ne bih zbog djeteta... kaže ona ok, onda dođite u pon na pregled i ctg pa ćemo vidjeti dalje... dakle moj u 12. mj. 4 - godišnjak, bistar, razumije sve i da mu se objasniti, poznajem ga i pretpostavljam da bi skontao, a i imam logistiku (mm, dvije bake, jedan dida) išla sam tipa dva puta godišnje do sada na službeno putovanje (najduže 4 dana) i nije bilo problema, ali je i bio manji... ako me bude htjela ostaviti u bolnici par dana prije termina, pa ak mi se opet zalomi kakve sam sreće hitni carski i prijeteća tromboza nakon toga... ne znam predugo mi je to... da li da mu kažemo da idem u bolnicu? da ga dovode k meni prije poroda? ono, ok mi je da dođe vidjeti bracu i mene, ali što ak zaglibim... mm kaže da mu kažemo da idem na put u zagreb što bi vi u takvoj situaciji? moje najbliže legice imaju različite stavove, a ja nisam pametna. ne bih mu lagala, a opet... nisam 100 % sigurna kako bi reagirao da me vidi u bolnici i onda mora otići kući a ja ostajem...

Kako iza mene stiže gliser koji je bio vezan uz mene u marini molim ljude da me uz pomoć dubinomjera provedu kroz najdublji dio prolaza da ne zaglibim negdje o dno u trenutku nepažnje.

Da još dublje zaglibim u telepatiju, ideja je bila da je protoniranje fluoridnog aniona protonom iz sumporne kiseline kemijska promjena (tu možeš potražiti i one parove iz pitanja), a ostalo nije, budući da se razlažu i stvaraju samo ionske veze ili čak ni to.

Moj dragi je preko oceana, jadničak se topi, na brodu zarađuje kruh sa sedam kora, a ja ga u mislima varam s poštarom, susjedom, susjedovim sinom, njegovim prijateljem, svakim zgodnim (mladim) muškarcem koji ostavi mirisni trag dok prolazi pokraj mene, nemam mira, stalno sam u potrazi za muškarcem svog života, a svako malo zaglibim u vezi ili avanturi s dečkima 10 - ak i više godina mlađim od sebe...

a ovo drugo.. poštujem vaše mišljenje, ali ja imam drugačije iskustvo.. nasreću:) zato i jest teško, jer daje sve u smislu potpune slobode izbora i ne traži ništa (to mi je malo teže objasniti) u smislu da ne traži rezultat niti postavlja cilj vi morate znati i odabrati koji vjetar žanje oluju, a koji čisti dušu.. ja sam našla svoje pravilo.. uvijek budi dobar.. niti mudar, niti pravedan, nit pametan.. samo DOBAR.. ponekad mi ipak pomogne tako da me ne pošalje tamo gdje ja silno želim ići i onda se pokaže da je bio u pravu:) ponekad ja ipak zaglibim usprkos upozorenjima.. ali tako to ide život je škola, a škola nije laka stvar čitajte Bojanu između redova.. ona uglavnom kaže više između redova..

daj atlantis ako ti se da, malo pojasni što si mi napisala sad jer te baš nisam najbolje shvatila: zubo: što PS, što PDF, kakve postavke, di zaglibim... neću ja raditi prijelom i pripremu, to bi bilo previše...

Zadnji put kad mi je bilo stalo, i kad sam se bila zaljubila sam zaglibila tako duboko da se i dan danas ne mogu izvući iz toga pa se, eto, ja malo bojim, da opet ne zaglibim.

Zgodne frajere ću gledati po gradu, na kavi i vikendom kad zaglibim negdje do jutra, ali nema šanse da se maltretiram više kostoboljom i gnojnom upalom svih mišića na tijelu.

Prije svakog nastupa zaglibim na wc-u, znojim se ko ' ministar pred Uskokom, cupkam u mjestu...

dan zapocmem rano ujutro, sa suncem, na obali jezera na kojem zu vrbe zazelanile i njisu se na jutarnjem suncevom vjetru... to znaci da ustajem oko sest, kada ne zaglibim vani navecer... tamo se spremaju zaplesati i zavikati svi oni starci dok prolazim kroz njih jos obucena u san... iako me vec dugo vremena gledaju svaki, ok, skoro svaki dan uz rijetke iznimke jos uvijek nalaze na meni razne zanimljivosti te sa vec izuzetno budnim pogledom uvijek iznova usmjeravaju strelice prema meni, nekada te strelice uzimaju nekada daju, ovisno u kakvom sam snu... i iako su to isti ljudi na istim mjestima, ja sam razlicita kada prolazim, valjda ovismo o njihovom snu... za njih sam lao wai, gui zi, stranac, vrag, djavo, necastivi, visoka, debela, cudna... dodjem onda nakon desetominutne setnje do mjesta na kojem stari Xue, ucitelj, cini mi se vec stoljecima radi formu 88, svako jutro sa suncem... kasnim, uglavnom, rijetko dojem na pocetak, ubacim se medju njih troje cetvero... kako kad, nekad i kojaleti doleti prije pa onda i medju pet, ali nikada vise od sest... zavrtim se u ostatku forme s njima, precesto se izgubim, ne vise u pokretu ali u glavi... svjesno, svjesno, vrati se... onda se vracam unutra, zarolam opet... pa mi se onda desi da zaveslam... pa mi se onda dogodi da imam osjecaj da to radim prvi put u zivotu... vrati se... pazi na desno koljeno... ne ostaj u nogama, spusti dva metra u zemlju... pogledam xuea... e onda tek vise nista ne osjecam, najradije bi stala i samo ga gledala... kako stari vozi, sto bi se reklo mislju, djelom i duhom... na kraju opet sam u nekom drugom snu, ali tijelo se jos bori za spavanje i pokusava popiti sunce i tesko mu je prihvatiti te tokove energije, malo su ispresjecani jos uvijek... nakon 88 lagana lekcija... ne previse onako usput... zadnji mjesec radimo guranje dlanova... a kad me tek to zavrti, uh, razmisljam samo o, u, na tom principu, pusti, pusti, neka tece, ne drzi, ne guraj, ne napustaj, gdje jedno staje drugo pocinje... samo pusti... i tako se onda malo istrzam u rano jutro, pa se potom vratim u sobu, napravim kavu i popijem je na krovu uz jednu cigaru... gledam krovove grada, tj, vrhove velikih staklenih zgrada na istoku i platane, koje su isto vec jako zelene, a zazelenile su neprimjetno, na zapadu, prema obali zapadnog jezera... ispijem tu kavu, vrtim po glavi malo znakova, kao pripremam se za sat... obavim fizioloske potrebe... vratim se u sobu i spremim knjige u torbu, napunim termosicu zelenog caja, nekad cak i doruckujem... na izlazu iz sobe domar koji uvijek sjedi na ulazu na treci kat upita, tj pozdravi, jer ovdje je navada umjesto pozdrava postaviti pitanje, kao npr. jes ' jeo/la? ili di ' ces? e tako on mene pita ides na nastavu?, al to su na kineskom dvije rijeci i ona upitna-ma: shang ke ma?... odgovorim shang ke, pa prodjem pored njegovog stola, pa potom kroz lebdeci tunel koji spaja moju zgradu sa drugom u kojoj je ucionica... u tunelu, ma nije tunel kada je na trecem katu, to je lebdeci prohodnik, e pa u prohodniku, mogu osjetiti vanjsku temperaturu i ocjenik kako ce bit u ucionici... zato se nekada od tamo vratim u sobu po neku majicu... uvjek imam problema sa kljucem, jer je isti zapravo cip kartica pa se pitam jesam li ga uzela ili ne... prodjem prohodnik, hodnik, stepenice, popnem se kat vise, cetvrti, hodnik sa staklenom stijenom koja gleda na glavni tako rec trg u sredistu akademije... opet se pitam zasto ta atrhitektonska dekoracija u sredistu oko kruga izgleda tako agresivno... udjem u ucionicu, kazem uciteljici dobro jutro na kineskom i nasmijemo se jedna drugoj kad nije juzina... sjedam za svoje mjesto u toj osobnim separiranim mjestima i monitorima i radijom i slusalicama opremljenoj ucionici... osjecam se izolirano na takvom mjestu, a opet sudjelujem u grupi... unutra je uglavnom nas sest... nikad vise od devet... sat i po nove lekcije, pa pauza od dvadeset minuta, u pauzi odem po jabuku, pa onda jos sat i po... pisem zakove koji su u stalnoj upotrebi vec u rukopisu, al nije da bas pricam puno... nastava gotova, xia ke, se kaze... natrag dolazi stalno krucijalno pitanje... a sta jesti... vrijeme je nudli 2 u kineskoga naroda, a ja se svaki dan pitam kako izbjeci sve sto je na tom kikiriki ulju... nastavak slijedi sada idem lec ovo ponoviti i sutra...

Da ne zaglibim u analizu svakog detalja u priči, gdje vidim mnoštvo sličnih problema, vraćam se pivovari i objektivnijem pristupu.

Gle, nemoj po prvom zaključivati,,,, grozno je reći ali moraš ih puno promijeniti... kao i što se neki ljudi ne slažu tako se i ne slažu pacijent i doktor..... meni je trebalo 10 godina da najdem pravog i sada sam ga našao.... Nije da on posvećuje više vremena prema meni nego je jednostavno našao optimalan oblik lijeka i razgovora....... a I SAM SE PROMIJENIŠ... ja se sada vidim s njim jednom u 3 mjeseca..... a ako baš zaglibim uvijek se možemo naći.... moraš znati da su i oni ljudi i koji put im se niš ne da.... e jebi ga takvi smo svi zar ne???: w

I u svoj svojoj optimističnosti, nekako uvijek zaglibim u najgorim verzijama i pretamnom pesimizmu.

Jao Radovane............ moj prvi posjet ovom forumu i odmah zaglibim na ovoj urnebesnoj diskusiji: bonk: hehehe....

Gle (znaš me od prije da zaglibim u ovakvim raspravama), mene uvijek netko povuče za jezike oko struje, urana ili NE (a meni je to tema za doktorat - prijenos el. energije - cilj završetka 2011)

Inače ima još par dobrih razloga za hepines al ipak je ovo svjetska mreža, pa da ne zaglibim negdje... Šalu na stranu, ne bavim se nikakvim mafijaškim poslovima ni preprodajom droge, samo pričam o nekim prekrasnim stvarima koje me tako lijepo ispunjuju i čine zadovoljnom..

Da, uživam previše... onaj moj promatrač mi kaže da moram nešto napraviti prije nego što zaglibim predaleko jer bi mogla postati dobrano asocijalna, a onda bi se bilo teško vratiti

Ovo blago je bilo toliko ljuto da smo pojeli par zrna boba, a lassi se nisam usudio popiti do kraja da ne zaglibim sa probavnim tegobama baš prvi dan

Baš me zanima gdje će biti kad negdje zaglibim.

I zato jako, zaista jako pazim da ne zaglibim u nekoj vec postojecoj generalizaciji, a pogotovo da je i sama ne proizvedem, ali ponekad je to jace od mene

Don Kihač se isto diže i on nekam juri... i tak ja oped zaglibim sa Kemom van plana i programa

Sve ti je to dogovorena dramaturgija, ja nju malo napadnem a ona mene štiti od negativnih bodova ako zaglibim na forumu: cerek:.... oko filmova bi se slagale sudeći po njenoj ocijeni filma " Proljeće, ljeto, jesen, zima " koju sam zapamtila

Pre nego što zaglibim u nesuvislu i krajnje besmislenu kritiku jet settera, sebi uvek postavim pitanje da li bi se ja na njihovom mestu ponašala drugačije?

S jedne strane pojedine me tvrdnje ili kombinacija tvrdnji me oduševe, i njene ralacije pronalazim u stvarnom životu, a onda zaglibim u neku daljnju logički razradu njegovih misli, te me frustrira nemogućnost razumjevanja cjeline (ono što je on pod tim mislio)

Sve sam procitala, hvala na misljenju, savjetima... puno mi to znaci Sve ste u pravu i ustvari isto mislimo, ali nekad malo zaglibim, jer ima toga i sa strane mojih i strane muza.Iscrpljuje me to ponekad.