Situacija je iz trenutka u trenutak bivala sve težom, prijetila je opasnost da se krvavice neće stići ispeći, ali se Gizer pod svojim drvetom i dalje grčevito borio, dok se pljusak pojačavao, dok su gromovi udarali sve bliže, dok smo Vjeko i ja već odavno šćućureni u šatoru pušili lule i halapljivo proždirali gljive, Vjeko je otpočeo sa svojim pričama iz ratnih dana, jer ga je ova situacija s grmljavinom i pušenjem u šatoru baš na rat podsjetila, tako je uostalom i proveo većinu svojih ratnih dana, a sad je i mene svojim pripovijedanjem vodio kroz to uzbudljivo vrijeme, slušao sam kao opčinjen, dok se Gizer napolju i dalje borio sa silama prirode i sa svojim krvavicama, mokar do struka, u blatu do koljena, a kosa mu se dizala u zrak i pušila tako da u rijetkim trenucima kada bismo provirivali iz šatora više nismo mogli biti sigurni nije li koja munja i njega pogodila i nisu li uslijed toga naše krvavice odavno zagorjele.