Um, naime, kad se vrati u srce, zagreva ga toplinom božanske ljubavi, tako da sada samo srce, slobodno, bez pritiska, s neizrecivom sladošću, počinje da priziva ime Isusa Hrista i da se s umilenjem izliva pred Bogom neprekidno, saglasno rečima: " Ja spavam a srce moje bdi " (Pesma nad pesmama, 5, 2).