Još prije ovoga sastanka, za živa Tvrtkova oca Vladislava i samo koji mjesec iza smrti Stjepana II., u dvije izvorno sačuvane isprave spominje se prvi posjet bana Tvrtka u Zahumlju: " kada g (ospo) d (i) n ' ban ' Tvr ' tko grediše naipr ' vo u Hl ' m ' sku zemlu ".

Ako ban Tvrtko kratko iza smrti svoga strica Stjepana II. ide mirno u posjete Zahumlju, i ako zahumski velikaši prisustvuju bosanskom državnom sastanku u Milima godine 1354. za živa cara Dušana Silnoga (20. prosinca 1355.), to govori, da nejaki ban Tvrtko nije oteo Zahumlje moćnomu caru Dušanu, nego da je tu zemlju naslijedio od svoga strica, koji je morao prije svoje smrti Zahumlje osloboditi od srpskoga zaposjednuća. [ 6 ]

U to doba pravoslavnih nije bilo ni u Duklji ni u Zahumlju.

U Zahumlju je tijekom 12. st. našao plodno tlo duh dualističkog manihejstva što su ga donijeli bogumili (babuni) protjerani iz Makedonije i Bugarske.

Crkve u Zahumlju, kao i benediktinska dobra sve do Žuljane, stavlja pod svoju zakladu sv. Petra i Pavla na Limu.

Ako bi se moglo dokazati da EkM nije nastao u Zahumlju, koje je desetljećima bilo oblast u dukljanskoj državi, što je teza (Pavla Mijovića), ni to ništa ne bi mijenjalo na stvari s obzirom na tezu o njegovoj pripadnosti i srpskoj kulturnoj baštini, što Mijović nije niti sporio.

Prema tome, ako je EkM zaista napisan u Zahumlju, koje je prethodno desetljećima bilo u sastavu Duklje, kao što to misli većina istaknutih znanstvenika, hrvatskih i srpskih i crnogorskih, uključujući i P.

Dok su Nemanjići širili istočni obred u Zahumlju, Tatari su 1241. opustošili Primorje.

Toga kneza Miroslava iz druge polovice 12. stoljeća, starija historiografija držala je bratom srpskog velikog župana Stefana Nemanje, kojem se, navodno, kao vrhovnom poglavaru, pokoravao i stariji mu brat Miroslav kao udjelni knez u Zahumlju.

Štokavska se dalje dijeli na zapadnoštokavsku i istočnoštokavsku - prva obuhvaća Slavoniju i veći dio Bosne do preko granica crte koja povezuje slijevove rijeka Bosne i Neretve (u sjevernijem dijelu skoro do Drine), dok je istočna štokavština nazočna na najistočnijem dijelu BiH, u Podrinju, povijesnoj Travunji i istočnom Zahumlju.

Rasprava ugledne hrvatske povjesničarke Benedikte Zelić-Bučan o starohrvatskim crkvicama u srednjovjekovnom Zahumlju jedan je od radova koji bijahu zabranjivani ili marginalizirani u doba SFRJ.

Dio njezinog područja pripalo je srednjovjekovnoj državi Hrvatskoj dok su otoci Korčula i Mljet pripali Zahumlju, kojim je vladao knez Ljutovit i u njegovom će posjedu ostati do polovine 12. stoljeća.

Samo HRvati, a nema Avara ni oko Neretve ni u Zahumlju.

i KAKVE ONDA ti imaš osnove da mi pričaš o hrvatima u bosni, zahumlju, neretvankoj krajini odgovori konkretno, jednostavno i kratko, bez trollanja, za koje bi ja dobio ban

Tvrtko je imao po svoj Bosni, u Zahumlju i Primorju, na desetke svojih dvoraca, ali nam nije poznato, da su on ili koji njegov nasljednik imao kakav dvor u starom raskom Podrinju.

1168. godine raška dinastija Nemanjića pokorila Duklju i Zahumlje, a raški knez Deša daruje Mljet benediktincima, Stevan Nemanja u Zahumlju postavlje brata Miroslava knezom.

Tada su franjevci pastorizirali ove župe u Primorju: Bast, Makar, Kotišinu, Tučepi, Živogošće i Baćinu, te s onu stranu Biokova: Vrhdol (danas župa i Krstatice), Rašćane, Kozicu, Dragljane, Zavojane i Vinicu. 101) Vjerojatno su u to doba vršili pastvu i još u gdjekojem mjestu B-n. područja, dok su u ostalim mjestima bili dušobrižnici »svećenici - seljaci«, tj. glagoljaši, koji su 1372. spominju u Zahumlju, Krajini i Zapadnim Stranama. 102)

Prema tome i onaj dosadašnji argument o Miroslavu kao srpskom princu i Zahumlju kao srpskoj oblasti otpada kao sasvim neutemeljen na izvorima. [ 3 ]

Gorica je sa cijelom župom Imotski pripadala Bijeloj Hrvatskoj, ali je u trećoj četvrti toga stoljeća bila priključena Zahumlju i u njegovu je sastavu ostala do turskoga zauzeća.

Izuzetno može postojati dio srpskog etnosa u Zahumlju i Travunji, no to je druga priča i oni ne čine značajniji dio korpusa niti po utjecaju niti po brojnosti.

Da je rad Ivana Ravenjanina i njegovih pomagača bio uspješan u Crvenoj Hrvatskoj, svjedoči nam rani osnutak stonske biskupije u Zahumlju i podatak Konstatina Porfirogeneta, da su se u početku bili obratili na kršćanstvo i Neretvani, koji su se kasnije većinom vratili opet u poganstvo. 54) Kako se to desilo, dr Dominik Mandić obrazlaže doslovno:

Poslije Novoga, bosanska je vojska, pomognuta od humskih velikaša i domaćega naroda, oslobodila i druge gradove u Zahumlju i Imotskoj krajini, koje je bio Dušan Silni zauzeo i osigurao sa svojim posadama.

Vladajuće strukture i njihova partija u drugoj hibridnoj južnoslavenskoj državi očevidno su izvele pritisak na povjesničara i on, da sačuva egzistenciju, poglavlje o Bosni i Zahumlju ispušta več u trećem izdanju i to tako što ga premješta i uklapa zajedno sa Dukljom u poglavlje o srpskim zemljama.

Dubrovčani su sredinom 10. st. ušli u posjed Astareje, koja je uz more dopirala do granice između Poljica i Orašca, dok je Orašac pripadao Zahumlju.

Na drugom splitskom saboru 927. godine, javlja se uz kralja Tomislava i zahumski knez Mihajlo Višević, odlučan katolik, kojemu papa Ivan X. piše poseban list što dokazuje katoličanstvo u Zahumlju, a kad su Nemanjići zauzeli Zahumlje, protjerali su iz Stona katoličkog biskupa i postavili pravoslavnoga.

Pravoslavni biskup se u Zahumlju nije mogao zadržati ni 25 godina.

Ali ta je Savina ustanova propala u roku od 22 godine, jer u Zahumlju episkop " ni vr ' hovine n ' ima, ni biri, ni jedinog dohod ' ka niotkuder '... ".

A to radi toga, što su u Zahumlju živjeli zapadni kršćani rimskoga obreda, koji nijesu htjeli uzdržavati episkopa istočne crkve.

sve tranije što si napisao do ovog gornjeg pasusa je a onda si usr ' o 1. nije prošlo 500 godina pa su se " nazvali " dobro nisi upotrijebio termin " dosjetili " da se nazovu neretljani, zahunljani, travuljani, dubrovčani, jer se ovi u ISTO VRIJEME po DAI spominju kad i srbi i hrvati, dakle ponovo pitam tebe i druge, a niko da mi odgovori ZAŠTO se ti " uslovno rečeno " srbi/hrvati u dolini neretve, zahumlju, travuniji NAZVAŠE neretljani-zahumljani-travuljani, a to isto NE UČINIŠE " braća " u dalmaciji i raškoj, NE NAZVAŠE SE dalmatinci i rašani, nego ostadoše srbi i hrvati, ZAŠTO ZATO što nisu ni srbi ni hrvati, nego SLAVENI koje su drugi kao takve posebne PREPOZNALI a i oni sami egzistirali VRLO JEDNOSTAVNO i JASNO Bošnjani se nešto kasnije, definišu kao takvi, a po mome mišljenju sasvim opravdanom i mogućem, ta je kasnilo SAMO ZATO što je bosna bila divlja-izolirana teritorija koju nisu posjećivali razni karinaši-kroničari, uglavnom bizantski, a za razliku od neretvanske krajine, dubrovnika, zahumlja koji su bili NA OBALI I BLIZU GLAVNIH prometnica

opet same gluposti 1 - - Sven alkalaj je bosanski jevrej, ili jevrej koji živi u bosni (a doselili se u bosnu bježeći iz španije)/po tvojoj uobičajenoj naopakoj logici, i CIGAN koji je rođen u hrvatskoj je Hrvat, ha, ha, koje ti gluposti provaljuješ, rođenjem se stiče državljanstvo, a nacionalna pripadnost ti ostaje za sva vremena, makar se odselio na Mars ili tamo rodio/znači hiljade bosanaca koji su se rodili kao izbjeglice u njemačkoj ili koji su otišli u hrvatsku su NJEMCI/HRVATI????????? 2 - - nikad hrvati nisu bili u bosni, ni u dubrovniku, ni u zahumlju, ni u istri, ni u slavoniji, sve su to slaveni koji su se naselili najmanje 50 godina prije hrvatskog plemena koje je naselilo dio dalmacije, samo područje od cetine do istre uz obalu.