Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji? 18 Kojima se zakle da ne? e u? i u njegov po? inak, ako li ne nepokornima? 19 idimo da ne mogoše u? i zbog nevjere.

Gospod se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neće odustati; potomka tvoje utrobe posadit će na prijestolje tvoje.

Zašto postavljaš zamke mome životu da me pogubiš? " 10 A Šaul joj se zakle Jahvom govore? i: " Tako mi živog Jahve, ne? eš biti ništa kriva za ovo " 11 Tada žena zapita: " Koga da ti dozovem? " A on odgovori: " Dozovi mi Samuela " 12 Kad žena ugleda Samuela, povika iza glasa, a onda re? e Šaulu: " Zašto si me prevario?

Zašto bi se, dakle, ogriješio o nevinu krv ubijaju? i Davida bez razloga? " 6 Šaul posluša Jonatanove rije? i i zakle se: " Živoga mi Jahve, David ne? e umrijeti " 7 Tada Jonatan dozva Davida i kaza mu sve te rije? i.

Božju i snage budu? ega svijeta, 6 pa otpali, nemogu? e je opet se obnoviti na obra? enje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju. 7 Jer zemlja koja se napije kiše što na nju? esto pada i ra? a raslinjem korisnim onima za koje se i obra? uje, prima blagoslov od Boga; 8 ona pak koja donosi trnje i dra?, odba? ena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: " U oganj " Rije? i nade i ohrabrenja 9 A uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja. 10 Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužuju? i svetima. 11 Želimo ipak da svatko od vas sve do svršetka pokazuje tu istu gorljivost za ispunjenje nade 12 te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obe? ano. 13 Doista, kad je Bog Abrahamu davao obe? anje, jer se nije imao kime ve? im zakleti, zakle se samim sobom: 14 blagosloviti, blagoslovit? u te i umnožiti, umnožit? u te. 15 I tako Abraham, strpljiv, postiže obe? ano. 16 Ljudi se doista kunu onim tko je ve? i i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre. 17 Tako i Bog: htio je baštinicima obe? anja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajam? i zakletvom 18 da bismo po dva nepromjenljiva? ina - u kojima je nemogu? e da bi Bog prevario - mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponu? ene nade. 19 Ona nam je kao pouzdano i? vrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese, 20 o je kao prete? a za nas ušao Isus postavši zauvijek Veliki sve? enik po redu Melkisedekovu. B.

A kad se žena zakle, Kikaš tajanstveno prinese usta njenom uhu i šaptom je upita ne zaboravivši da je rezne okom sa strane:

Netom doču za Raziju, zakle se da neće okusiti ni kruha ni vode dok se s njom u pletenicu ne splete.

Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo:

Sklopi s njima savez, zakle ih i pokaza im kraljeva sina.

Jer ti? eš i? i s ovim narodom u zemlju za koju se Jahve zakle ocima njihovim da? e im je dati; ti? eš im je predavati u baštinu. 8 Sam Jahve ide pred tobom; on? e s tobom biti; ne? e te zapustiti niti? e te ostaviti.

Zato uzeh dvanaest ljudi izme? u vas, po jednoga iz svakog plemena. 24 Krenuli su na pogorje, stigli do Eškolske doline te izvidjeli kraj. 26 Ali vi niste htjeli onamo; pobunili ste se protiv naredbe Jahve, Boga svoga. 31 A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj, cijeloga puta što ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta, nosio kao što? ovjek nosi svoga sin? i? a. 32 Ali, unato? tome, vi niste imali pouzdanja u Jahvu, Boga svoga, 33 u onoga koji je na putu išao pred vama da vam potraži mjesto za taborovanje - u ognju obno? da vam osvijetli put kojim? ete i? i, a obdan u oblaku. 34 Jahve? u graju vašu i zakle se u svojoj srdžbi: 38 U? i? e onamo Jošua, sin Nunov, koji te služi.

Pred poslanstvom Kaptola zagrebačkoga, pred cijelom općinom gospode i plemstva hrvatskoga položi barun Kristofor Ungnad desnicu na sveto evanđelje i zakle se narodu da će braniti sloboštine kraljevine.

Jer ti ćeš uvesti ovaj narod u zemlju za koju se Gospodin zakle ocima njihovim da će im je dati; ti ćeš im je predavati u baštinu.

On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu. " (3) Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa. (4) Jer Ivan mu govoraše: " Ne smiješ je imati " (5) Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom. (6) Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu. (7) Zato se zakle dati joj što god zaište. (8) A ona nagovorena od matere: " Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja. " (9) Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. (10) Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici. (11) I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi. (12) A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.

Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, jer je posjetio i otkupio narod Svoj, i podigao rog spasenja za nas u kući Svog sluge Davida, kako je rekao na usta Svojih svetih proroka, koji postoje od početka svijeta, da ćemo biti spašeni od naših neprijatelja i iz ruku svih onih koji nas mrze, da ostvari milosrđe obećano našim očevima i sjeti se Njegovog svetog saveza, zakletve kojom se zakle našem ocu Abrahamu.

Kralj reče djevojci: ' Išti od mene što god hoćeš, i dat ću ti. ' I zakle joj se: ' Dat ću ti što god zatražiš od mene, pa bilo to i pol moga kraljevstva. ' Ona iziđe te reče svojoj majci: ' Što ću tražiti? ' - ' Glavu Ivana Krstitelja, ' odgovori ona.

Ne preko debelih crnih voda, ne preko debela mora gotovo zajauka Potrka, zaboravivši na smiješak i na samac dub, a sjetivši se zakletve kojom se zakle don Pavlu na njegovu samrtnom času.

»Zakle se Gospodin Ponosom Jakovljevim: Dovijeka neću zaboraviti nijednoga djela vašega« (Am 8,7) Bog s neba neprestano gleda sve što ljudi čine na zemlji.

I da nam podigne silna Spasitelja medu potomstvom Davida, sluge svoga, kao što obeca od davnine na usta proroka svojih svetih, Spasitelja od naših neprijatelja i iz ruke svih koji nas mrze, da ucini milosrde koje obeca ocima našim i da se sjeti svetoga Zavjeta svoga, zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu, da nam dopusti da mu bez straha, izbavljeni iz ruke neprijatelja, služimo u svetosti i pravednosti pred njim u sve naše dane.

»Kunem se, hoću«, zakle se fratar staviv mi ruku na glavu, »naučit ću ga da šuti kao grob« »Blagoslovi te bog i svi sveci božji, sinko«, poljubi me majka u čelo.

10 Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužujući svetima. 11 Želimo ipak da svatko od vas sve do svršetka pokazuje tu istu gorljivost za ispunjenje nade 12 te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obećano. 13 Doista, kad je Bog Abrahamu davao obećanje, jer se nije imao kime većim zakleti, zakle se samim sobom: 14 Uistinu, blagosloviti, blagoslovit ću te i umnožiti, umnožit ću te. 15 I tako Abraham, strpljiv, postiže obećano. 16 Ljudi se doista kunu onim tko je veći i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre. 17 Tako i Bog: htio je baštinicima obećanja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamči zakletvom 18 da bismo po dva nepromjenljiva čina - u kojima je nemoguće da bi Bog prevario - mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuđene nade. 19 Ona nam je kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese.

Tko se na nijedan stijeg ne zakle, najvećim se meni čini, riješio se je dijela, dakle pripada svijetu u cjelini.

Vjernost tome božanskome savezu jamstvo je budućnosti za Izrael, »da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Gospodin zakle ocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da će im je dati«.

Vladanje Bošnjaka u posljednje vrijeme, osobito događaji na Orlovom polju silno su pekli sultana na duši i on se zakle slavom svoga roda da mora slomiti snagu tvrdoglavih bosanskih velikaša.

Rastuži se pomorac, zagrli djevojčicu i zakle se: - Antonija me nije čekala, ali ako majka nije mogla postati mojom ženom, postat će to kći.

I zakle se onijem koji žive na vekove vekova, koji stvori nebo i što je na njemu, i na zemlju i što je na njoj, i more i što je u njemu, da vremena već neće biti. To su stihovi koji nam daju smisao tumačenja proročanstava o vremenu.

Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti« I zakle joj se: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.« Ona iziđe pa će svojoj materi: »Što da zaištem?« A ona će: »Glavu Ivana Krstitelja« I odmah žurno uđe kralju te zaište: »Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja«

Stoga i ne prekrši zakletvu kojom se don Pavlu zakle: ma kud hodio svake će se godine kući vraćati ta on je uvijek kod kuće, ukopan u Prpinu Glavicu zauvijek i zavazda

Kad se Marija Poprda zakle, opet će Jokaš:

Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega, kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.