Zato mi dodija naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne proni? u moje putove. 11 se zakleh u svom gnjevu: Nikad ne? e u? i u moj po? inak 12 Pazite, bra? o, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga. 13 Pa? e hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom. 14 Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje stalnim sa? uvamo 15 kad je re? eno: Danas ako glas mu? ujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni 16 Jer, koji su to? uli pa se pobunili?

Reci mu tad nek ne griješi duše, neka nosi srce ko što sam ga nosio ja, jer gospoština je list koji se zeleni ali i uvene, pošteno, blago srce je cvijet koji cvate neuveo od vijeka do vijeka jer ga rosi suza božjega oka« Tako govoraše tvoj otac; vrijedna glava spuštala se polagano na uzglavje, i na licima mu zatrepti posmijeh, zora vječnoga blaženstva, a ja mu se zakleh da ću učiniti kako mi reče.

Svetom ti se zakletvom zakleh za tvoga života da ću je ljubiti i braniti.

Gospodin podiže dom obećavajući sigurnost Davidova potomstva - ' Zakleh se Davidu sluzi svome: Tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje '.

I zakleh se na svetu hostiju da neću nego tebe, i prije da ću propasti u zemlju nego ne imati tebe.

Ja sam čuvarica vaše vjere; vi se zakleste Miliću da će mi biti mužem, a ja mu se zakleh da ću mu biti ženom.

Tri godine nosim ga u srcu i nosit ću ga još tri godine, nosit ću ga dovijeka« »Kćeri«, odgovorih, »evo, toliko prođe vremena, a još nema od njega glasa, i sva je prilika da se povratiti neće, da je poginuo.« »Nije majko«, proplače ona, »srce mi kaže da nije.« - »Ali ako jest«, reći ću ja, »ja mu se zavjerih da ću mu te dati ako se povrati, ali se ne zakleh da te neću nikomu dati ako se ne povrati.

Zakleh krajiške generale Vida Haleka i Auersperga da nam dadu krajiške vojske.

Stavi je u njihova usta da mi ova pjesma bude svjedokom protiv Izraelaca. 20 Kad ih dovedem u zemlju kojom te? e med i mlijeko i za koju se zakleh ocima njihovim i kad se najedu, nasite i ugoje, okrenut? e se oni drugim bogovima i njima? e iskazivati štovanje; mene? e prezreti i prekršiti moj Savez. 21 A kad ih sna? u mnoge nesre? e i nevolje, ova pjesma, jer je njihovo potomstvo ne? e nikada zaboraviti, pružit? e svjedo? anstvo protiv njih.

I kad sam stajao do svoje mrtve Mare, kad sam gledao kako joj iz srca rumena probija krvca, zakleh se bogu ovako: ' Kunem se na mrtvu ovu ženu, tako mi pravi bog pomozi i moja vjera hrišćanska i vas dvor nebeski, da neću mirovati i počivati, da neću okusiti što mi grlu godi i tijelu prija dok ne osvetim žene, dok bude ubojici njenomu živa na ramenima glava, tako mi se ne satrlo sjeme od srca, od blaga i kruha, kruha kojim se čovjek hrani, i ne ovršim li što sam se zakleo, ne imao u kumu kuma, u prijatelju prijatelja, i što god se mučio, zaludu se mučio, nego mi se sve rđom stvorilo, i vodili me bijesna od manastira do manastira i ne mogli mi lijeka naći, i na koncu lajao kao pašče, tresnula me nebeska visina i proždrla me paklena dubina gdjeno će vrazi mučiti dušu moju po vijeke.

Amin. ' - Čuješ li, zlotvore, tako se zakleh.

I opet se zakleh da ću ga osvetiti.

Zar se smije otpustiti žena svoje mladosti, pita Bog tvoj. 7 " Za kratak trenutak ostavih tebe, al ' u sućuti velikoj opet ću te prigrliti. 8 U provali srdžbe sakrih načas od tebe lice svoje, al ' u ljubavi vječnoj smilovah se tebi, " govori Jahve, tvoj Otkupitelj. 9 " Bit će mi k ' o za Noinih dana, kad se zakleh da vode Noine neće više preplaviti zemlju; tako se zaklinjem da se više neću na tebe srditi nit ' ću ti prijetiti. 10 Nek ' se pokrenu planine i potresu brijezi, al ' se ljubav moja neće odmać ' od tebe, nit ' će se pokolebati moj Savez mira, " kaže Jahve koji ti se smilovao. 11 " O nevoljnice, vihorom vitlana, neutješna, gle, postavit ću na smaragd tvoje kamenje i na safir tvoje temelje. 12 Od rubina dići ću ti kruništa, vrata tvoja od prozirca, ograde ti od dragulja. 13 Svi će ti sinovi Jahvini biti učenici, i velika će biti sreća djece tvoje. 14 Na pravdi ćeš biti zasnovana.

Jebiga, kud se zakleh i rekoh NIKAD.

Zakuni mi se da će to biti tvoja briga i tvoje mišljenje, zakuni mi se, i mirno ću umrijeti.« Zakleh joj se, čuješ, na smrti joj se zakleh na moju dušu, a ona se okrenula i mirno je na vijeke zaspala.

Ja utjeha tvoja, nerođeno malo, na čistoću se zakleh i njome te napojih.

Neću da pogine od gladi, zakleh se mojoj pokojnici da je neću zapustiti.

Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak«

1 Bojmo se dakle da se, dok ostaje obe? anje o ulasku u njegov Po? inak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio. 2 Jer nama je naviještena blagovijest kao i njima, ali njima Rije? poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridružili onima koji su poslušali. 3 U Po? inak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom što je rekao: Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad ne? e u? i u moj po? inak, premda su djela od postanka svijeta dovršena. 4 Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I po? inu Bog sedmoga dana od svih djela svojih. 5 A ovdje opet: Nikad ne? e u? i u moj po? inak. 6 Preostaje dakle da neki imaju u nj u? i, a oni koji su prvi primili blagovijest ne u? oše zbog nepokornosti. 7 Zato Bog ponovno odre? uje jedan dan, Danas, u Davidu nakon toliko vremena govore? i, kako je ve? re? eno: Danas ako glas mu? ujete, ne budite srca tvrda. 8 Zbilja, da je Jošua njih u Po? inak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugome danu. 9 Dakle: preos taje neki subotni po? inak narodu Božjemu 10 Zaista, tko u? e u njegov po? inak, po? inuo je od djela svojih kao ono i Bog od svojih. 11 Pohitimo dakle u? i u taj Po? inak da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost.

I tu klečeći pred božjim licem i nad grobom majčinom zakleh se na svetu hostiju da ću Doru Krupićevu uzeti za svoju pravu zakonitu drugaricu.«

I ne priznaše putova mojih, stoga se zakleh u srdžbi svojoj: Ne, neće ući u počinak moj '

Ja, ovako blentav, stoput se već zakleh da ću te izbrisati sa svoje liste prijatelja, ako ništa, a ono da me e-mail ne uzbunjuje o novim porukama od M. M?

Krenulo me iz Gorice; prije odlaska pohodih na groblju tri mila križa; na njih zakleh se pred bogom da ću se osvetiti.

Nu ja se zakleh onog dana na sablju svoga oca da ću do groba mrziti Mletke, osvećivati im se do smrti svoje.

Eto ja se zakleh, a ti sam misli šta hoćeš

No zakleh se u pustinji da ću ih raspršiti meðu narode i rasijati po zemljama, (24) jer nisu vršili mojih zakona i jer prezreše moje uredbe i jer subote moje oskvrnjivahu i oči upirahu u kumire svojih otaca. (25) I zato im dadoh uredbe koje ne bijahu dobre, zakone koji usmrćuju: (26) da se oskvrnjuju svojim prinosima, provodeći kroz oganj svoju prvoroðenčad.