mozda grijesim.mozda je tema za psihologiju. ne znam, ali me zanima vase misljenje, oba spola. dakle, s partnerom sam duzoj vezi i narocito u posljednje vrijeme, jako cesto, neke postupke (bezazlene), rijeci, recenice..... cuje, shvaca, zakljucuje onako kako hoce. iz toga se najcesce izrodi nekakav razgovor koji preraste u raspravu i objasnjavanje sto je pisac (tj ja) htio reci. uglavnom on ne odustaje od prvotnog zakljucka/dojma i uredno se nakon par dana pa i tjedana vraca sa istom temom... inzistirajuci i dalje na svom zakljucku/dojmu.... stagod. pomalo sam umorna od toga, on umjesto mene osjeca, misli i zakljucuje i mogu uloziti sate i sate objasnjavajuci sto sam htjela ili namjeravala ucinit ali bez uspjeha. kao da imam posla sa zidom. veza je dosla do faze kada bi trebali donijetivazne odluke (brak, djeca) kada je pocelo ovakvo ponasanje. cesto puta imam osjecaj da on ustvari hoce prekid, pa provocira odluku s moje strane. a opet kao da propituje moje granice.... jednostavno sam umorna. ljudi, komentirajte.