Kad počnemo govoriti o pravilima kako smijemo i moramo pisati zapadamo u nevolju.

Tada sam po prvi put počeo doživljavati svoj humor na sasvim drugačiji način, jer sam ponavljano dobivao neposredan osjećaj kako se prisutnima kroz smijeh razbijaju mentalne opne svakodnevice u koje svi neminovno zapadamo...

Čim su naša djeca potištena ili uzrujana i mi zapadamo u isto stanje, iako tu činjenicu prikrivamo u njihovoj nazočnosti.

Ne samo u spolnosti, općenito u životu zapadamo u začarane krugove kojih nismo svijesni.

A zapravo, ovakvim načinom igranja sa crkvom i vjerom zapadamo u sve gora i gora stanja duha.

Tragajući za eventualnom lokacijom Vrbaškog gradana području banjolučke kotline zapadamo u velike poteškoće, jer nije jasno, da li ga treba tražiti na mjestu današnjeg Gornjeg Šehera ili pri staroj tvrđavi.

Zahvat je to kojim su jasno razdvojena dva plana igre, iako je ta, u svim elementima atraktivna i funkcionalna scenografija, povremeno čak težila i razbijanju zadanih realiteta unutar onoga prvog, primarnog plana primjerice kroz efektnu igru sa zrcalima u pozadini čime se dodatno naglasio irealni, onirički ugođaj kojem je težila redateljica Snježana Banović, plasirajući Halderovu životnu storiju kao isprekidanu noćnu moru, kao agoniju u koju, trudeći se pobjeći joj, sve dublje zapadamo.

Sve više zapadamo u tu kulturu »mijenjanja programa«.

Svi mi, pisci, dan poslije kada zapadamo u letargiju, a mi ga prozai č no nazivamo dan poslije, u sebi budimo po jednog demona i jednog kerubina po imenu Brod i Dora.

On nas uvlači u sopstvenu melanholiju dok peva sa plišanim zekom, ali odmah potom zapadamo u sistematični haos histeriju, kroz instant referentno predavanje o spregama i konekcijama u filozofiji i umetnosti, od Mikelanđela i Isidore Dunkan, preko Marksa, Deryde i Van Eikea.

Kad se upustimo u razmišljanje o izmičućem, lako zapadamo u mistično, dajući životu osobine koje su strane njegovoj protočnosti.

Današnje, pak, prilike i neprilike u koje zapadamo uslijed čini se poremećenog odnosa s prirodnim svijetom, potakle su određeni broj mislilaca da potraže odgovore na pitanja o mjestu čovjeka u tapiseriji živih bića u koju smo, bez obzira na trenutačne ljudske huncutarije, neraskidivo utkani.

I danas najveći broj ljudi očekuje političko spasenje i materijalno blagostanje, a mi sve više zapadamo u krize i recesije.

No prečesto se događa da zapravo zapadamo u tjeskobno depresivna stanja jer nam se posao prelijeva s petka na subotu, a ponekad i nedjelju, dodajući stres u vrijeme kad bi se trebali opuštati.

No šta su zapravo razlozi naše kupnje, potrošačke histerije i konačno dugova u koje sve češće zapadamo i ima li ova idilična slika i tamnu stranu?

Svakog dana zapadamo u kušnju da od svega dignemo ruke i uništimo sve što smo godinama gradili.

Kad nama upravlja um, emocije ili tjelesni porivi, a ne duša, zapadamo u nevolje.

No ako postavimo Boga bez predikata svemoguć i sveprisutan, onda, pod uvjetom da se držimo analogije s primjerom trokuta, zapadamo u protuslovlje, naime ukidamo postojanje apsolutno nužnog bića i tu nema ništa protuslovno.

Kad se uvučemo u začarani krug negativnog i pretjeranog razmišljanja, svaki nam se problem čini većim jer se množe potencijalne opasnosti i iz područja realnoga zapadamo u područje projekcija i potencijala koji nas brinu i stvaraju još veći izvor novih negativnih misli.

Mi zapadamo u bekrajne analize, važemo svaku riječ, tj. kako bi moja frendica rekla« interpretiramo na svoj način », za koji ujedno mislimo da je jedini valjan.

Pri tome ne vidimo koliko duboko zapadamo u mistiku i fanatizam.

I tada zapadamo u apatiju, depresiju, negativnost, strah.

Ako udovoljimo svim zahtjevima, možemo biti sigurni da smo izvršili pravi odabir, ili pak krećemo u kompromise i tada zapadamo u dvojbe.

Ontogenična vrsta koja je spoznala pravi način ostvarivanja svojih ciljeva postaje praktički svemoćna i slobodna od ovakvih kriza u kakve danas mi zapadamo.

Prekrasnosti i divote vjere, čudestvena stanja u koja pomoću nje zapadamo, nema bez patnje, muke, trnja, no njih zasad ostavimo po strani, oni u procesu prosvjetljenja, produhovljenja, dolaze poslije nego smo odlučili podnositi onog sebe koji će biti šikaniran, marginaliziran, neshvaćen jer se odlučio na jedno teško iskustvo, a to je iskustvo Istine.

Postoji jedna istina o seksualnosti i ako se udaljimo od nje, zapadamo u sve veće probleme.

Ovako, svi zapadamo u apsurdnu situaciju da se pojedini igrači pjene zašto ih jedan nogometni stručnjak ili bivši igrač kritizira na način " kako ga je trebalo zamijeniti u poluvremenu ".

Na isti način zapadamo u prosječne i rutinske spolne odnose, ako se stalno ne trudimo da postanu bolji.

Isus je svijetlo koje može osvijetliti sve naše staze kako bismo izišli iz bespuća u koja zapadamo.

7. Ne spavajte s upaljenim svjetlom Spavate li obično s upaljenom noćnom lampom, nemate dovoljno delta sna, dubokog pomlađujućeg sna, u koji zapadamo tijekom prve polovice noćnog spavanja.