Toliko se apostrofiraju te borbe i juriši Ivana Orleanskih za prava nas žena da jednostavno se zapitam jesmo li u nekom ratu a da nisam ni primjetila jer sam u nekom svom podrumu neshvaćanja pa ni ne kužim da nas zli, uspješni muškarci ugnjetavaju?

Svaki put kad vidim neko usamljeno stablo zapitam se kako je došlo tamo, je li mu sjeme zasijala neka ptica, zasadio ga neki zemljoradnik, je li možda posljednji pripadnik nekog šumarka odavno posječenog?

Ne mogu, a da se ne zapitam... otkud finalistice HRVATSKOG idola kao učesnice BH Eurosonga.

Dok ovih dana gledam vijesti i ćitam o događajima u svijetu, ne mogu da se ne zapitam... ma kako to radi naš ljudski mozak, kako funkcioniraju naši osjećaji... kako volimo, zašto mrzimo...???

Toliko sam se puta našao u situaciji da se zapitam zašto mi se nešto događa, ali se uvijek nakon nekoliko mjeseci ili čak godina pokazalo da se ta i takva situacija dogodila s nekim razlogom.

A u mp3. Izgubim valjda sat vremena dok razmislim, sročim, odaberem riječi da objasnim, nađem argumenta, a ne zapitam se u međuvremenu: čemu to?

njarnjas, često se zapitam što je u tvojoj glavi kad izvodiš ovakve zaključke, poput onog da je vjerskom simbolu mjesto uz državna znamenja.

Evo me nazad u blogovske vode sa potpuno novim izgledom hehe:)... E sad san se potamnila za dvi nijanse i mogu zapjevat I am now brown girl hehe:)... To je onako svježa obavijest kod mene:)... Inače tila san ubacit par komentara vezano za to pituravanje... Uf baš i nije mi nekako ugodan taj osjećaj... Jer uvijek se za vrijeme trajanja pituravanja pitam kako će to sve skupa ispast? Sada sam se iskreno pribojala da ne ispadnem crna... I nisam fala bogu... očito zato šta sam uzela svijetlo-smedju boju i imala san tamno plaviju kosu i kad se sve pomiješalo dobila se ok bojica:)... Sjećam se kad sam se pituravala kao plavuša uvijek sam se bojala da ću ispast preeesvitla i jednom sam ispala žuta... Samo jednom nisan bila zadovoljna bojom svoje kose i to je bilo tada... Strava.... Stojim iza toga da triba probat više nijansi... Dobro nisam sad za neke boje koje odskaču od normale, tj bilokakve prekričave boje... Ali samoj sebi san nekako drugačija... jer bila san na neki način plavuša 3 pune godine i sad san tila primjenicu i potamnit se...:)... Bilo mi glupo ić u frizerke to radit jer zašto bi kad se mogu doma pituarat... Nekad se stvarno zapitam zašto toliko vjerovat frizeru kad ti i on sam može pokvarit ono što smo tili dobit.. Može se dogodit, a i ne mora...

Gledajući tog vrhunskog političara, zapitam se koga mi imamo da mu sutra parira u europarlamentu, a onda se sjetim Jandrokovića.

Eto često zapitam u što sam to sam ufuran.

Dođe mi da sakupim sve te jadne ljude na nekoj livadi i zapitam ih:

Uvijek se zapitam na kraju igara, kad već isti osvajaju medalje svaki put, zašto se rasipat i zadovoljavat snobovske i kastinske želje iz kase poreznih obveznika i slat na takmičenja nekakve (svakakve) sportaše koji osvajaju zadnja i prezadnja mjesta u konkurenciji 40 - 50 sportaša.

Šefe a da te zapitam onda nešta kako od nekih legendarnih boysa...

Ponekad se zapitam koliko je pogresnih ljudi potrebno upoznati prije nego ti se na putu nadju oni pravi?

- Imate li riđipeta? - zapitam ga - Za koga?

Vidjela sam dosta komunistickih parola na transparentima i nisam mogla da se ne zapitam: " Pa Meksikanci moji, zar niste primjetili da je komunizam vec odavno mrtav? " Usprkos, ili upravo zbog, komunistickih stavova stanovnika Oaxace, jedan konobar me je poprilicno pokusao opljackati.

Sjedeći u tišini sobe, često se zapitam tko sam i što mi je činiti

Slušam ljude kako razmišljaju o odlasku u strani svijet, pa se zamislim i zapitam; sve je to lijepo, ambicije su dobre reći će mnogi, no šta je sa onima osuđenima koji nemaju gdje, koji su u situaciji nowhere to run?

A opet kad vidim što djeca, žena i ja i kako radimo i provodimo ljeto često se zapitam jesam li najveća budala priča Čarli.

Uvijek kad čitam komentare zapitam se koliko vi godina imate?

jednog popodneva, sjest ćemo na klupice na rivi. u tišini ćemo pogledavati malo na more, malo na brod i pojesti sladoled do kraja. onda će netko reći: ajmo i prije nego što se zapitam gdje idemo, stajat ću na palubi, sakupljati kosu u rep i gledati kako se klupica na kojoj sam sjedila prije deset minuta sve brže pretvara u točku. izvadit ću mobitel i reći: mama, doma sam za deset dana.

Dođe mi da se zapitam kakvo smo mi to društvo gdje samovolja dvoje-troje ljudi kroji sudbinu nad HR nogometom kako ih je volja bez imalo sluha za publiku tj. navijače u čiju korist tj. zadovoljstvo bi morali radit.

- Pa je, koji put se zapitam jesam li p.

Da odemo malo dalje, i da vas zapitam: postoji li uopće ikakva glazba koja vam nije zatupljujuća?

Teško je to za povjerovati, nekad se i sam zapitam: " Jel ' ti to stvarno vjeruješ? " No s druge strane kao da mi intuicija govori kako je to istina dok mi razum govori kako je to ipak malo previše i kako postajem shizofreničar, volio bih da griješim u intuiciji no opet mi ona govori kako je stvarno riječ o jednoj ogromnoj zavjri koja se stvarno čini nevjerovatnom.

Ma kažem, to je bilo na početku veze... idem se naći s njim, ugledam ga.... koljena mi zaklecaju i zapitam se što takav komad radi sa mnom.

Zapitam se mnogo puta jesam li svjesna velicine naseg prijateljstva?

Ja ipak volim ta prvenstva ali kada pogledam koji sada idu sve ljudi (vidio lika iz Vinkovaca koji valjda nijednom u zivotu nije osao na utakmicu...: flop:) zapitam se pa ja nisam navijac...

Kad č ujem svoje rije č i u njezinoj interpretaciji, obi č no zastanem i zapitam se: Zar tako zvu č im?

Sad kad vidim da se je ta negativna selekcija nastavila u liku i djelu druga Milanovića, zapitam se kad će se doći do toga da se ljudima iza zavjese trajno oduzme mogućnost da i dalje kadriraju i čine sve da sad tvrdim namjerno žele da padnemo na dno, ali se toplo nadam da će to dno, odnosno ulica najprije pokupiti te koji su nas doveli do ovoga što danas imamo.