Tema je bila trivijalna - Steven King. No kako je razgovor bio zanimljiv ubrzo smo odlutali do religije i filozofije; dotakli se Nietzschea i sam bog me spasio da neidemo u detalje jer jedino što znam o njemu je da je napisao Zaratustru.

Ne da se tom frajeru iz knjige nešto lažno predstavljati (ono, u petnaestoj sam pročitao Zaratustru), ali iz nekih tekstova, iz simbolike koja prohuji gotovo između redaka, skužiš da se tu ipak zna prilično toga, da se teško ovdje našlo slučajno.

Iz njegovih su se ustiju čule prve kritike Nitzschea tada su svi čitali Zaratustru u Ćurčinovom prijevodu i Cvijanovićevom izdanju i teško slijedile njegove primjedbe.

Zaratustru, koji je živio najmanje 1500 godina prije nove ere, smatramo prvim velikim prorokom svjetskih religija.

Svećenici su navaljivali na jednog lokalnog vladara, kavija Akhtiju, da baci Zaratustru u zatvor, a pošto to nisu uspjeli, najurili su ga iz zemlje.

p. s. a za kraj još jedna Odiseja 2001. u piš-izvedbi jedne ne tako dobre glazbene škole; poslušajte kako su oni doživjeli Zaratustru; (piš-izvedba jer postoji realna opasnost da se slušajući upiškite - ja jesam stoga slušate na vlastitu odgovornost i nemojte reći da vas nisam upozorila)

Jedno od najpoznatijih filozofskih djela ovoga autora, a stil pisanja je nedvosmisleno svrstao Zaratustru i u vrhunce svjetske književnosti je " Tako je govorio Zaratustra " nastalo između 1883. 1885, a koje govori o starom šamanu koji se spušta sa svoje planine medu narod iz želje da nauči nešto od njih i da narodu podari svoje znanje.

Zaratustru sam čitala poodavno, trebala bih vjerojatno ponovno uzeti štivo u ruke kako bih se mogla obraćati upravo toj temi, na mjestima koja ćete vi vjerojatno prelaziti i komentirati... pa ću se, ako ne smeta, povremeno uključivati tek možda s ponekom replikom na ono što vi pišete... s tim da bih vrlo rado potencirala i jedan djelić Zaratustre u kojemu se on obraća ženama:) i kaže...

Dakle, možda je baš zato Nietzsche izabrao Zaratustru, kako bi ukazao na smrt Boga, čija se smrt sastoji jedino u drugačijem pogledu na isto, novom uvidu, pri kojem se vidi da onog koji je smatran Bogom postoji tek kao posljedica iza kojeg stoji nešto još veće...

u prvom redu ovde vidin nietzscheovu kritiku platona i njegove vrline kao etičkog ideala. mudrac je još jedan platonist za koga nietzsche smatra da je njegovo vrijeme pri kraju i ni malo ga se ne boji smatrajući da će ubrzo i on ' ' zaspat ' ' te će nastupit nadčovjek. ali kad usporedim mudraca i zaratustru ko da je to što mudrac govori zapravo mudrost, neko umijeće življenja mada malo surovo ukomponirano u 40 zakona za dobar san, a ono što zaratustra zastupa nekakva životna volja koja proizlazi iz samog života, neko moćenje koje sam život bez ikakvog promišljanja zahtijeva. i mada zaratustra smatra da mudrac spava i kad je budan, da sebe sputava svodeći sebe i svoj život na ništa ne mislin da je tako, on nije ni deva ni lav ni dijete on je čovjek od početka, on je ono što proizlazi iz bivanja protkanog mudrošću koja definira mjeru, možda na prvu ruku protkanu nihilizmom ali nietzsche iz jednostavnog otpora spram nihilizma od čovjeka radi ' ' čovjeka-životinju ' ' vraćajući zapravo čovjeka korak nazad u svrhu samog napretka, ali napretka ' ' čovjeka-životinje ' ' a ne čovjeka ćime mi nietzsche odnosno zaratustra postaje prikriveni nihilist jer čovjeka ostavio na istom mijestu a dopustio nadčovjeku da kroz svoj zahtijevajući bitak napreduje.

U Ecce homo, Nietzcheovoj posljednjoj za života objavljenoj knjizi, osvrtu bačenom na vlastito djelo, on Zaratustru naziva svojim magnum opusom.

Ideja za Zaratustru čuvenog Friedirha Nietzscha prvi put mu je došla na cestama što okružuju Rapallo svjedoci Elisabeth Förster-Nietzsche - sestra (koja je dovršila prema nekima i uneredila njegovo najvažnije djelo Volja za moć) u uvodu knjige - Tako je govorio Zaratustra.

A ja sam za opijanje odabrao Nietzscheovu ' poeziju '...:)) Zaratustru sam svugdje i svagdje nosio sa sobom, u džepu hlača uniforme...

U mnoštvu utjecaja, padaju mi na pamet Richard Strauss koji je komponirao simfonijsku pjesmu istog naziva (to je ona s početka Odiseje u svemiru) a među ljudima koji su napisali komentar na Zaratustru npr. i indijski ' ' guru bogatih ' ' Osho Rajneesh (http://www.amazon.com/Zarathustra-Dance-Talks-Friedrich-Nietzsches/dp/3893380078/ref=sr_1_1?ie=UTF8&s=books&qid=1196414482&sr=1-1), ili slavni psiholog C.

Jedno tumačenje kaže da je Nietzsche smatrao povijesnog Zaratustru za utemeljitelja prve religije koja nepomirljivo razdvaja Dobro od Zla i stavlja ih u sukob - stoga je htio da isti taj Zaratustra bude onaj koji će u njegovoj knjizi otići onkraj Dobra i Zla.

Sam je Nietzsche Zaratustru označio kao Âťpjesništvo, a ne zbirku aforizamaÂŤ (u pismu Overbecku 10. veljače 1883), no ipak time nije mogao spriječiti da se njegovo najpoznatije djelo uvijek iznova ne mrcvari čitanjem u tom smislu s eklatantnim nepoštovanjem instancije govornika, odnosno govorne situacije.

U knjizi postaje jasno da Nietzsche prikazuje " novog " ili " drukčijeg " Zaratustru, koji okreće tradicionalni moral naglavce.

Konačno Radosna znanost (1882) završava ⠀ svojim prvotnim krajem, naime četvrtom knjigom ⠀ i prvim javnim osvrtom na Zaratustru: ÂťIncipit tragoediaÂŤ [ tj. o početku tragedije ]; tekst odgovara početku prve knjige iz Tako je govorio Zaratustra.

Evo kratko želje i pozdravi; završih Zaratustru, ali nemam vremena za net pa ni sad, pisao sam zabilješke:) pa kad dođem do neta jao si ga vama:) Pozdrav svima

Vi kažete da vjerujete u Zaratustru?

Naša je generacija, u prijevodu našeg Marija Kopića, dobila svog Zaratustru.

Mislim kako su i Zaratustru njegovi protrali od sebe jer je " podilio " boga

Ljilju: Vi samo pratite jedinstvenog sebe i privlacite nevrijeme kao gromobran u ovom neproduhovljenom svijetu. Ponijet cu Homerovog: Nitko, Hamleta, Don Quichotta, Idiota i Zaratustru.

Živeći u Rimu, često sam, kupujući dnevne novine na kioscima, nalijetao na razna prigodna izdanja Nietzschea, uključujući naravski Zaratustru.

Njenog osnivača, Bahá u lláha (Slava Božja 1817 - 1892), Bahá i smatraju zadnjim u nizu Božjih Glasnika, koji sežu unazad izvan pisane povijesti i koji uključuju Abrahama, Krišnu, Mojsija, Zaratustru, Budu, Isusa i Muhameda.

Ako je drugi dio završio s najmirnijim satom, kao satom, u koji je tiho, pa ipak tako da se on ne da prečuti, Zaratustru pozvala njegova bezdana misao, njegovo znanje o biti vremena, onda se ovo gibanje nastavlja: Zaratustra putuje natrag, on se penje na sva viša brda, zatvara krugove oko sebe i svete granice, on je na putu k svome« posljednjem vrhu », on mora postati« najsamotniji »da bi vidio u srce svijetu.

Ali, kako žena još nije dospjela do prijateljstva zato što ostaje a to je ljubav« robinja »ili« tiranin », prijateljstvo koje treba doći i dalje značiti, za Zaratustru: slobodu, jednakost, bratstvo.

Zaratustra tog srušenog i umrlog uzima na leđa; onaj komedijaš, s druge strane, Zaratustru najuri iz grada (mada sam komedijaš napominje da je ' ' Zaratustra govorio kao komedijaš ' ').

Budući da nemam volje za pisanjem nekog Uvoda u Zaratustru samo par kratkih napomena (a nadopuniti može tko želi).

Na kraju prvog i trećeg dijela vraća se u osamu svojih planina te drugi i treći dio prikazuju Zaratustru na putu na različite otoke, za koje su model bili Ischia, Stromboli i venecijanski Otok grobova, te na putu brodom do kuće i na pješačenju pri kojem svjesno zaobilazi Âťveliki gradÂť: ÂťOndje gdje ne možeš živjeti, pokraj toga moraš i ⠀ proći ÂŤ (Hofmannsthalova pjesma Georgeu pod naslovom Onom koji prolazi proizlazi iz toga Zaratustrina stajališta.)