1839. rođen je (Rene Francois Armand) Sully Prudhomme, francuski pjesnik - pesimist pod utjecajem Schopenhauera. 1901. je dobio prvu Nobelovu nagradu za književnost. (>)

Thomas Mann je dijelio Spenglerovo oduševljenje za njemačke ciljeve u Prvom svjetskom ratu - preraspodjela kolonija i svjetskih resursa, ali je rekao da je čitanje Spenglera nešto poput čitanja Schopenhauera prvi put.

Ili, kako kaže izreka Arthura Schopenhauera, koja stoji na početku knjige: ' ' Sva istina prolazi tri faze.

Istina koju objavljuje je univerzalna i vječna, te je kroz tisućljeća nadahnjivala velike mislioce, teologe i filozofe istoka i zapada; Sokrata, Goethea, Schopenhauera, Einsteina, Junga i mnoge druge.

1. Thomas Bernhardt piše o nećaku kojeg utjecajnog filozofa: a) Heideggera, b) Wittgensteina, c) Schopenhauera d) Platona 2. Jedan veliki književnik i nobelovac nedavno je ' ogulio luk '.

Wagner se u listopadu 1854. upoznao s opusom njemačkog filozofa Arthura Schopenhauera (1788 - 1860) što je, prema skladateljevim riječima, bio najvažniji događaj u njegovu životu.

Lazar je bio učenik filozofa Arthura Schopenhauera, a kao političar umjereni unionist, blizak narodnjacima »obzorašima«.

Volio je pocrtavati i pisati bilješke na marginama, a nisu mu bile strane ni vrlo slobodne interpretacije rečenica njemačkih filozofa Nietzschea i Schopenhauera, kojima je podupirao svoju übermensch uobrazilju.

Svjestan da će mu neki to možda i zamjeriti, Ivanković je za svoje sugovornike " odabrao velike svjetske filozofe i mislioce - hrabrog Sokrata, pobožnog Marka Aurelija, zajedljivog Montesquieua, vremenitog Kanta, kivnog Schopenhauera, obijesnog Nietzschea ili ništavnog Sartrea - približivši ih tako suvremenom čitatelju.

Nimalo čudno, budući da je ipak riječ od državi koja je izrodila dobar dio najvećih mislioca moderne filozofije od Leibniza, Kanta, i Hegela, preko Schopenhauera i Nietzschea pa sve do, u nešto recentijoj povijesti, Wittgensteina i Heideggera.

.... tijekom čitave povijesti filozofi, kulturolozi, sociolozi uglavnom su bili zoofobični (kao i kršćanstvo koje neljudska bića nije priznavalo kao moralne subjekte), izuzev rijetkih poput Aristotela i Tome Akvinskog, koji i čovjeku i životinji priznaju osjetilnu dušu, Voltairea, koji poništava tezu o životinji kao stroju, Hugoa, koji reče: U odnosima ljudi i životinja, i cvijeća i svih predmeta Stvaranja, postoji jedna velika etika koja je danas nezapažena ili Schopenhauera koji je tvrdio da je sućut bez granica prema svim živim bićima najčvršće i najsigurnije jamstvo moralnosti.

Ti su, prema njezinu kasnijem priznanju, komentari " podebela knjižurina, satirična, intelektualno zahtjevna, puna citata (to mora da je jamstvo kakvoće), parafraza, aluzija na književna i filozofska djela (najcitiraniji je filozof naravno Slavoj Žižek, ali ima tu i Wittgensteina i Schopenhauera).. tekst u zagradama me posebno dirnuo.

Tim više jer najnovija povijest pojma u njemačkom jeziku pokazuje da on obično ima negativnu i protumesijansku konotaciju, tako recimo kod Schopenhauera (' ' Ono naše vrijeme imenuje sebe sama imenom što ga je sam sebi dao, imenom koje je kako karakteristično tako i eufemistično: Jetztzeit.

Na preko dvjesto stranica, ilustriranih motivima iz povijesti filozofije, opće kulturne povijesti i civilizacije, deBotton razlaže biografske pripovijesti o tri antička i tri novovjekovna, odnosno moderna filozofa - od Sokrata, Epikura i Seneke preko Michela de Montaignea do Schopenhauera i Nietzschea; uz citate iz djela i obilne navode iz biografija iznalazi današnje životne situacije u kojima nefilozofski laik može, takoreći in flagranti, prepoznati potrebu za filozofijom koja će objasniti konflikte i pružiti utjehu za različite situacije i osjećanja pojedinca - za neprihvaćenost, za novčanu oskudicu, za frustracije, za neprimjerenost, za slomljeno srce i, konačno, za poteškoće.

:):):) Pa vidi, ako izuzmemo " egzotične " filozofe, poput Nietzchea (koji je najviše volio biti sam sa sobom), Schopenhauera (kojemu je najdraže društvo bila mačka), Spinozu (koji je odbijao bilo kakav novac ili hedonizam) i još poneke, onda u pravilu filozofi se mogu okarakterizirati kao društveno ekstrovertirane osobe.

Njegova filozofija je mračna, melankolična, mizantropska i strahovito pesimistična, a tako je snažno djelovala na oblikovanje budućih ideologa kulture smrti, posebno na Nietzschea, da je upravo nevjerojatno kako je jedan mrzovoljni ženomrzac i antisemit poput Schopenhauera mogao biti tako zarazno privlačan za kulturu koja se diči osloboditeljskim i humanim nadahnućem

Ateistički stav prisutan je i u jednoj struji voluntarističke i egzistencijalističke filozofije koja polazi od Schopenhauera, i preko Nietzschea dovodi do Sartre.

Knjiga je pisana u filzofskoj tradiciji prosvjetiteljstva i Nietzscheovog mišljenja. (Šnajder dodaje da je više pisana u njemačkoj nego francuskoj tradiciji, pod utjecajem Feuerbacha, Schopenhauera, Marxa i Nietzschea.) Knjiga govori o " ateologiji ", odnosno onome, što Onfray naziva " fizika metafizike ", ovosvjetskim osnovama metafizike.

Od Platona do Schellinga, Schopenhauera i Nitzschea, glazba se u filozofiji često smatra najvišim oblikom umjetničke kreacije te ta kupelj duha, koja čovjeka čisti od svega svakodnevnog (Schopenhauer), izražava po tim teoretičarima najsuptilnije i najnematerijalnije ideju ljepote.

Što se pak tiče, meni zanimljivog, odnosa Wagnera i Schopenhauera (da sad ne spominjemo Nietzschea), tih divova njemačke kulture 19. stoljeća, za skladatelja je susret s mišlju velikog filozofa, koji je umjetnost držao lijekom za bol i dosadu života, bio od presudne važnosti.

Prema riječima filozofa Arthura Schopenhauera, glazba« najizravnije od svih umjetnosti izražava unutarnje biće svijeta », ona, reći će Slavoj Žižek, donosi vlastitu poruku, izgovara najdublju mudrost ».

planiram obraditi Schopenhauera (no homo) za diplomski, pa ako neko ima neku knjigu u pdfu, članak, ili jednostavno neku ideju neka se javi i budući da je na njega dosta utjecalo istočnjačko i budustičko učenje, može li netko preporučiti neko djelo u kojem se može nešto korisno naći o tome

Jednu radikalniju poziciju, koju uostalom ovdje i ne niječe, Dilthey je izložio u zaključku druge knjige njegovog Uvoda u duhovne znanosti: metafizika, čak i kada se predstavlja u sistematskom obliku kao kod Hegela, Schopenhauera, Leibniza, Lotzea nije nikada drugo do izraz jedne subjektivne vizije svijeta, svojevrsna autobiografija svojega autora, samo formulirana u najapstraktnijim izrazima poezije.

Što se Schopenhauera tiče, osim afirmacije života nasuprot Schopenhauerovoj negaciji, čudi mu se jer je u ljepoti vidio " nagon za rađanjem zanijekanim ", izbavljenje od spolnosti, čemu Nietzsche kao protuprimjer navodi Platona i njegovo zanos " lijepim mladićima " koji mu je poslužio kao poticaj na filozofiranje, kao i to da je " čitava viša kultura i literatura klasične Francuske iznikla iz tla interesa za spolnost ".

Za pesimističnog Schopenhauera je glazba tješiteljica života (zar i glavni razlog da se živi?), no takvu će utjehu jedva primiti osiromašeni i nezaposleni ljudi.

S pomoću jednoga prijatelja na pravoslovnoj akademiji pribavi ih sve: i Darwina, i Milla, i Häckela, i Schopenhauera, i Hartmanna.

Objasnit će nam kako su filozofski pesimisti poput Schopenhauera i Sartrea doprinijeli našem promišljanju o požudi i istražiti pogrešne početke u razumijevanju požude kako ih nazivaju mislioci poput Freuda, Kinseyja i modernih evolucijskih psihologa.

Sanjina je interesiralo imam li Schopenhauera.

Jedan od razloga jest i strah da bi takav stav mogao odvesti u nekrš? ansko razmišljanje ili u pretjerivanje u drugom smjeru: ima mnogo oponašatelja Schopenhauera koji vole svog psa a mrze svoje dijete.

Jer ono se odnosi na Nietzschea, ne na Schopenhauera