Puljanka, pučki rečeno, od glave (točnije, u glavi) do pete, po životnim navikama i navadama (jasno, daleko više dobrim nego lošim), samim rođenjem, ostankom i prebivanjem u tom ambivalentnom (u isti mah, tužnom i radosnom, bolesnom i zdravom) gradu dovoljna je činjenica, od djetinjstva je zaronjena u likovnost i povijest umjetnosti (obiteljski i u ovom dirty old townu) što, nakon ondašnje respektabilne Gimnazije Branko Semelić, i studira (uz sociologiju) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali samo studira bez formalna završetka; u Marininom slučaju koristan stjecaj okolnosti (slučajan, proizvoljan ili namjeran, svejedno) u otkrivanju keramike i samopoticaja ka keramičkom umijeću, jer (gotovo svaki) studij kolikogod obrazuje toliko i ograničava i usmjeruje, zatomljuje kreativnost i obuzdaje maštu (pogubno za sve umjetnosti i znanosti).