Dolazio je svaki dan i uvijek je postojala neka simpaticna veza između nas, bezazlena u to vrijeme, mislila sam.. nije mi to bilo bitno, bio mi je prijatelj. onda je muz otisao raditi na teren, a prijatelj je i dalje dolazio. svaki dan smo provodili vrijeme zajedno, svaku vecer, svaku noc se dopisivali, o opcenitim stvarima, o problemima.. ili samo zezancija, ali smo pricali, nije bilo bitno sta. i tako je to islo, mjesecima, sve vise i vise i sve cesce i cesce. postao mi je jedna od najbitnijih osoba u zivotu. i iako sam vidjela da mi fali neprirodno ako ga 1 dan ne vidim ili ne cujem, i dalje sam se uvjeravala da je bezazleno i da je samo prijatelj. prije godinu dana, sasvim iznenada, nakon godina i mjeseci druzenja i viđanja i priicanja, prvi put smo spomenili nasu situaciju, jer smo oboje vidjeli da ima neceg vise. od tada smo mjesecima pricali samo o nama, sto osjecamo, sta cemo, kako cemo, otkud sve to, zasto smo se toliko zblizili, kako ce to proci... imali smo jak platonski odnos, a i sama prica o nama, prijateljstvu ili ljubavi izazivala je ogromnu krivnju u meni. odlucila sam da necu nista poduzeti, da ce vrijeme pokazati... znali smo se nekad zagrlit samo i satima tako ostati, zagrljeni, drzati jedno drugo... osjecala sam i njeznost i ljubav i prijateljstvo i privlacnost i krivnju.. sve u isto vrijeme.. ali htjela sam da me drzi tako, i htjela sam ja njega drzati, grliti.. sta da kazem.. prestala sam jesti, spavati normalno, iz dana u dan sam samo na njega mislila, znajuci da nikad necemo biti zajedno, ali u srcu i dusi smo bili zajedno, i znali smo to oboje. ne zelim povrijediti muza, on ne zeli povrijediti prijatelja.. nas dvoje ostali smo povrijeđeni. nisam mogla biti s nim, ali nisam htjela ni biti bez njega. trazila sam da mi bude samo prijatelj, ako moze.. i islo je neko vrijeme. bilo mi je dovoljno samo da je tu, da ga cujem, da ga vidim, da znam da je dobro i da je jos uvijek tu. volim ga i bojala sam se da cu ga izgubiti potpuno. i postupno je i prestao dolaziti, tesko je to i njemu. sve se manje cujemo, ne viđamo se vise skoro uopce, ali osjecaji su ostali snazni kao i prije. nekad mislim da moram i mogu zivjeti s tim, a nekad zelim vristati i plakat i pobjeci iz svoje koze. svakodnevno mislim na njega i osjecam ga i jaaaaako mi je tesko. imam osjecaj da nikada nece proci. fali mi on, kao osoba, kao prijatelj i kao muskarac.. cujemo se nekad, tek tako da znamo da smo dobro. da mogu vratiti vrijeme, nekad mislim da se nikad ne bih tako zblizila s njim jer je tako tesko biti bez njega, sad vidim, a nekad mislim da bih sve isto napravila, jer imam jednu uspomenu, uzasno bolnu ali i uzasno lijepu, na vrijeme provedeno s njim, na ljubav, na njega... nikad ga necu zaboraviti jer ce on uvijek biti dio moga zivota, i u srcu a i fizicki, samo se nadam da jednog dana nece biti ovako bolno i tesko i da cemo se moci ponovo vidjeti normalno i biti prijatelji... ali znam da je to vjerovatno nemoguce. vrijeme ne pomaze puno, jer prolaze godine, a osjecaji ostaju.. procitala sam samo par vasih prica, i nekako je lakse znati da se to ne događa samo tebi, mada mi je zao svakog kome se to događa.. vise ne gledam jednako ne " prijevaru " jer nikad ne znas kakva prica iza toga stoji.. samo ja to ne bih mogla napraviti, i nije mi zao sto nisam... ali sad moram zivjeti s ovim sto osjecam, najbolje sto mogu. prezivljavati, ponekad mislim..

roditelji su im se zblizili kak su njih dvoje skupa. ako se posvadaju, njegovi zovu njene da ispitaju kaj je to. onda im se cura ide ispricavati - njemu i njegovim roditeljima.

pa normalno da se vidi, nije to mala stvar.. ne moze se nesto tako jako samo tako sakriti, stvar je samo dokad ce nasi izgovori vrijediti. a ovo plakanje gdje god stignes i sve sto si napisala, i ja to sve prozivljavam. stisne me, gusi, i onda me uhvati nalet placa koji traje samo par sekundi, pa onda ono smirivanje same sebe.. " sve je u redu, ti si jaka, smiri se... " mene j suprug pitao par imali između mene i prijatelja nesto, jer je rekao da vidi kako se gledamo i sve to.. u biti sam se ja trudila sto manje lagati i skrivati, znao je da smo se sprijateljili, rekla sam da smo se zblizili i da mi je drag, znao je da smo se dopisivali, cak je znao i skoro svaki put kad je bio kod mene dok je on radio, ali sam uvijek to pripisivala samo prijateljstvu... i rekao mi je da ima povjerenja u nas, zato sto sam ja JA, supruga njegova kojopj vjeruje, a on mu je prijatelj.. i danas ako se nekad cujemo ili dopisujemo, ja mu kazem.. ne volim skrivati.. zato mi i je tako tesko, duplo tesko, zbog jednog kao i zbog drugog

Kad sam imala stand u centru, posebno smo se zblizili.

postoje razni odnosi koji se uspostave medju ljudima kroz razlicita vremenska razdoblja... potoje razni osjecaji koji nastanu prema tim nekim ljudima... u mom zivotu postoji osoba koja je obiljezila zadnje dve godine mog zivota... postoji osoba koja je bila spremna sve uciniti za mene, i za koju sam ja bila spremna sve uciniti... postoji osoba koju volim vise nego ikoga... osoba koju volim kao sto nisam nikog nikad voljela... osoba koju volim nekom silnom, neobjasnjivom ljubavi... ta osoba mi je u mislima zadnjih par dana... i slusam uvijek iste pijesme... a zadnjih par dana On mi najvise govori when you say nothing at all... njegov hladan pogled kojeg nemogu nikako izbjeci, ubija me... tjera violine u meni da sviraju najtuzniju muziku ikada... jer sma ga izgubila... mozda cak i zauvijek... odjednom je ta rijec dobila potpuno novo znacenje... zauvijek... bilo je zauvijek cemo biti jedno uz drugoga a sada je mozda gotovo je zauvijek... imala sam veliku ljubav... i izgubila sam ju.... ali to me nije bolilo koliko me boli gubitak ove osobe... mog najboljeg prijatelja ikada... neznam kako ljudima opisati nas odnos... neznam kako opisati moju bol... suze su jace od mene a sve sto mogu reci je volim te... tj nemogu to ni reci, samo napisati u poruci... skrivati se iza displaya mobitela i kombinacija brojeva... i kad se sretnemo vis a vis, nista... pogled... tuzan... bolan... nije mi jasno da je gotovo... nije mi jasno da vise nema nekoga s kim cu jesti burek u subotu nakon izlaska... nema vise nekoga koga cu buditi ujutro i s kim cu se voziti satima... nema nekoga tko je tu kad mi treba, tako blizu... preko zida... nema osobe s kojom sam mogla plakati... nema... nema... nema... da mi je netko rekao da ce se sve prekinuti, nebi vjerovala... nisma nikad to vjerovala... kazu da sto te ne ubije te ojaca... ali onda ono sto te ne ojaca te ubije... a, nas to sto je bilo nije nas ojacalo... ubile je mene... pobudilo je strah... strah od ponovnog gubitka tebe... od te silne boli, od tih silnih suza i tuge koju nitko nije razumio... od osjecaja koje si razumio samo ti a ti nisi vise bio tu... a kad smo se opet zblizili, kao refren lose pijesme vracalo mi se ono tvoje nikad nece biti kako je bilo... imam to i zapisano... i neznam sta me kocilo da se opustim, da se prepustim tom uzvisenom prijateljstvu koje mnogi ni ne shvacaju, a kamoli prozivljavaju... neznam zasto nisma vise mogla dopustiti da budes moj stariji braco... i sad sma te izgubila... otjerala..? svaki dan te vidjeti... nemogu ja to... nemogu... previse me boli... a nemogu izbaciti iz sebe koliko te volim, i kako te volim... postao si drugi dio mene i to u najciscem mogucem kontekstu... iskreni zagrlaj... iskrena ljubav... cista... di je sad? znam da nije nestala... volim te kao nikoga...

Bilo je prelijepo i upoznala sam toliko divnih ljudi, a neke sam poznavala od prije, ali smo se zblizili jos vise...

Zblizili su nas nasi zajednicki stavovi i humor, kroz dugogodisnje pisanje na Portalu.

One fore da bi ih kristali i sl zblizili su samo bezvezarije jer nema kristala koji je i blizu dovoljno stabilan i jak da tako nes napravi.

ovo je za svaku pohvalu.u bih pa i u regionu je moguc suzivot to je poruka ovih ratnih veterana dojucerasnjih neprijatelja.. ove ljude je zavadila politika ali sada kad su shvatili da ih pojedini lideri pljackaju i dovode na rub siromastva oni su se zblizili pomazu jedni druge.svaka cast za njihove lidere koji ih vode svaka cast g. hubjeru senadu.g.semiru mustajbegovicu. g. elviru smajlovicu...... ti su momci od pocetka u ovome svemu. I MOZAK CIJELE EKIPE.a svaka cast i g. radi deletovicu koji je vrlo dobro zamjenio milana cicovica dojucerasnjeg lidera penzionisanih srpskih veterana... momci samo tako nastavite vi ste svijetla tacka BIH...... prikaži cijeli komentar

Saće da Nemeš pleše s Marijanom... hihihi Mislim da su se od tad zblizili.

Zaboravih reci - zabranila bih im da nominiraju zbog toga jer neko ne obavlja zadatke, kucanske duznosti, jer se nisu sa tim doticnim zblizili, i bla, bla...

Nju prije nisam ni promjecivao, kao ni druge ljude i stvari oko sebe i sad sam sretan sto smo se nasli, sto smo se zblizili ovo ljeto

Opet smo se fizicki zblizili i tako je ostalo od proslog ljeta.

upoznali smo se prije 4 mjeseca, 2 tjedna nakon sto sam prosla bolan prekid duze veze.nekih 2 tjedna nakon sto smo se upoznali smo poceli vezu na daljinu, koja je izdrzala nekih mjesec ipo dana i to vecinom zbog mojih igrica i glumljenja hladnoce.veza ustvari sluzbeno nikad nije ni prekinuta, samo je nakon nekog vremena prestao dolaziti i smanjio javljanje, dogodilo se 2 puta da mi se nije javio 4 dana, ostale dane bi se uglavnom od 3 dana javio 2. ja se njemu u tom periodu nisam javljala, uvijek bi on poceo komunikaciju.zadnjih mjesec dana smo se opet malo zblizili, cujemo se svaki dan, poceo mi je opet davati komplimente i pokazivati da mu je stalo, ali nas odnos ne spominje. ja sam u tom periodu kad smo se rijede culi bila sa drugima i to mu dala naslutiti nedirektno kroz pricu, htjela sam da bude ljubomoran: (sad sto se vise zblizavamo to mi vise fali, htjela bi da je tu kraj mene i da me zagrli, a njega nema: (i uzasno me strah da ce me povrijediti, pa se nekad uhvatim da opet nesvjesno igram igrice: (sto da radim?

Hehehehe vidite ovo.. da ne bi bilo konfuzija.... sve mogu svatiti, sve, i nema toga na ovom svijetu sto ne mogu razumjeti.. i opet kazem svatko tko me zna, zna i da se jako rijetko izjasnjavam kad su tudje stvari i zivoti u pitanju... tj.. uopce ih ne dozivljavam.. ne jako rijetko, nego skoro nikako.... ali ako mi bas nesto privuce pozornost, kao sto je ovaj slucaj onda ne stajem... ja sam ovdje, mozda opsezno, ali samo jednom iznjela svoje misljenje.. ovo ostalo sam uglavnom ovom ' ' pravniku ' ' odgovarala na njegove upadice, jako sma pogrijesila, nisam znala o cemu se tu radi, sad me jako stid sto sam uopce obratila pozornost na tog imbecila, ali ne mogu izbrisati komentare..... dalje... mozda malo grubim rjecnikom sam se izrazila, ali to nije nista sto ja ne mislim... i doticna je sve te izraze zasluzila, ako vec postoje u rjecniku, ona ih je zasluzila.... nikad nisam vrijedjala na nacionalnoj osnovi, nikada nisam izbacivala neke degutannte, krajnje niske, monstrumske sale, kakvih su pune i forumi razne i FB-str. mislim da ih ima negdje oko 20. - tak na ovu temu..... A ZAISTA NE MOGU SVATITI, NI RAZUMJETI DA JE NETKO BRANI... ajde manje ili vise optuzujuci stav, ali da je brani.... nikako, ali nikako ne mogu to svatiti.. da mozes bit inormalana osoba, a opravdavati ovaj postupak.. opravdavati zenu, majku, suprugu, osobu koja ima roditelje, obitelj koja je pred cijelim balaknom obrukala i dijete i muza i svakoga tko ima veze s njom..... da je to bilo malo drugacije, ponavljam, ja ovo ne bih pisala, da su se oni pred kraj show-a zaljubili, pa zblizili nakon dugih razgovora... i te gluposti... a ono ajde... ali ona je nakon para dana se pukla, tako jeftino se prodala, tako jeftino prodala i sebe i svoj zivot i sve sto ima.... aaaa tako jeftino... i vidi se da je takav stereotip zene... ma dajte... ako se ovo moze opravdati, onda se svi zlocinci svijeta mogu opravdajti..... ogromna je razlika da je ona to uradila tajno, znate, jer to bi tada bio njen problem, njen jad, njen grijeh... ovako je u sve to uvukla svoje malodobno dijete.. obiljezila dijete za vjeke vjekova.. ma na maloj ce vjecno ostati zvono.. i to je tako.. to je morala znati.... i kad kazu neki ' ' ima pravo raditi sa svojim zivotom sto hoce ' ' NEMA PRAVO.. UPRAVO U TOME I JESTE STVAR STO NEMA PRAVO... Nitko nema pravo raditi to nikome, pogotovo svome bliznjem.... izmagarciti ga na ruglo cijelog balkana, kao sto je ona svog supruga.. i strihirati neduzno dijete... nema pravo to raditi nitko, najmanje jedna supruga i majka... ne postoji zakon protiv takvog nedjela nazalost, ali eto mozda ga nakon ovog uspostave.... ali zato je tu osuda naroda, jos gora... - TOLIKO..

Kakao je do njenog 4. mjeseca zivota s njom bila i njena sestrica, kad je seka udomljena nastupilo je razdoblje tuge... naime, bilo je posve ocigledno da joj nedostaje drustvo... Nadala sam se da ce ju proci... I onda, e, onda mi je netko ostavio bolesnog macorcica na stubistu, starosti kao i Daga, pisala sam o njemu, mali Sroljo, tako sam mu tepala, jer imao je guzu tako veliku i natecenu kao u malog majmuncica.No brzo se oporavio, i njih dvoje su se tako fino zblizili da je bilo milina... On je tako glasno preo, mislim i dalje je glasan, i imao je obicaj smejstiti se oko vrata kao sal... i onda... nema sanse da cujem stogod slusala, mazan i podatan, umiljat i uvijek spreman za klopu (recimo, to me kod Dage nekad i pati, pored nje mozes stajati satima hrana da ju niti ne pogleda...) no, kako to vec biva, Malisa je poceo obilno zapisavati po stanu i krajnje je nesretno setao od prozora do balkona i grabio svaku priliku da smugne kroz vrata van... Bilo je vidljivo da mu moram traziti dom sa dvoristem da bi bio sretan i to sam i uspjela, sad je glavana faca u svojoj obitelji i svako malo ga vidjam:) No, Dagica je opet ostala sama i tuzna... ovaj put jos vise... njih su dvoje bas bili posebno vezani... Misa mu... sve sam se grizla da ga mozda nisma ipak trebala udomljavati..

nekad smo imali puno vise, jebali se manje i losije, danas nemamo za nista, a seks je redovit i daleko bolji. vjerojatno bi bio jos bolji da nema ovih problema koje imamo, ali od kada je ona promijenila stav sve se promijenilo oko toga iako smo od ljudi koji su isli dva puta na veceru u restoran tjedno dosli do toga da gledamo stvari koje su na akciji u ducanu kako bi sto jeftinije prosli s hranom. problemi su nas zblizili jer bolje je da smo si mi dobri nego da uz sve probleme jos i mi ne funkcioniramo.

U trecem bi uz sve to bile jos i pojedinacne pred Presvetim, post, te grupne molitve manjih skupina clanova koji bi se visi zblizili i sl.

Dugo smo partneri, prosli smo sve, od rusenja talibana, preko potkopavanja irackog rezima, rusenja vlade u pakistanu, brojnih likcvidacija terorista u ceceniji, uzbekistanu, na kosovu... po africi. zblizili smo se jako, ali uvijek sve na profesionalnoj razini, imamo nacine za blokadu osjecaja... ali sada kada smo pobjegli neznam...

Poteskoce i iskusenja na koje smo naisli su nas samo jos vise zblizili, ojacali nas odnos, a usput, on me je naucio jako puno o ljubavi i zivotu opcenito.

No, u isto vrijeme, neprocijenjivo iskustvo psihijatrijskog odjela nakon sto lijecnici odu su me zblizili sa pacijentima vise nego ikad prije.

Svi, bas svi smo se jos vise zblizili ZBLIZILI?

Po meni su se zblizili jos vise od prosle trke svi

DŽEBA: moj rođo i jaaaako dobar frend.... najbolji rođo na svijetu... osmi be (... bajdvej...) s njim sam se nedavno pocela druzit i od tad samo se jako zblizili...... sad neznam sta bih bez njega... stvarno je pravi frend... uvijek kaze istinu... uvijek pomogne kad trebam pomoc.... ma sta rec??... on je s mojom Enom... nesmijem komentirat rođu al mogu valjda rec da je prezgodan... jedan od glavnih u skoli... trenira nogomet, rukomet i kosarku... da ga nema trebalo bi ga izmislit... zna se na sta mislim valjda.... takav se dvaput ne rađa..

U Australiji su se svjetovi vec zblizili, pa novopeceni premijer Ruud spika kineski, zna covik ca ce mu tribat, e

Da bilo je svega tu.. igrali smo nogomet... mi ih cure potukle.. (igrali 4 protiv 4 cure protiv deckiju).. pa smo presli na radgbi... bilo ludo... hehe zaradila koju sljivu na koljenu.. al vrijedilo je jer sam cilo vrijeme cuvala njega.. da decka koji mi se svidjao a bome i ja njemu... ma bilo je nezaboravno.. još se ja malo napila zadnju vecer.. pa se ja i ON zblizili... mali se bome dobro ljubi.. hehe... Ova je jedna moja frednica plivala ispod auta.. malo cugnila.. zatrcala se i zuuuuu... udarila tj uklizala ispod auta...

Dakle taj podforum bi bio namjenjen iskljucivo za cestitanje rockasa osobama s kojima ste se " zblizili " u ovoj velikoj bugovoj virtualnoj zajednici

Nismo ju izdvajali iz obiteljskih druzenja, jer smo se jednostavno zblizili tijekom svog vremena, a i ona je s nama bila skroz OK

Dopisujem se i gledam sa jednom Thai-girl vec nekih 4 - 5 meseci skoro svaki dan i prilicno smo se zblizili

Sad kaze da osjeca da su se zblizili, sretan je i presretan kad je s njima.