Dapače, sve su to, blago rečeno, politički sumnjive krjeposti.

Dok europska drama prikazuje najsramnije, najsmješnije i najosebujnije strane ljudske prirode, japanska drama je škola krjeposti i junaštva.

Evanđelistar (Evangelistarium,? 1480 1500., prvo poznato izd. 1516), najznačajnije Marulićevo moralno-teol. djelo, rasprava je u sedam knjiga o praktičnoj kršć. etici, zasnovana na obradbi triju bogoslovnih krjeposti: vjere, nade i ljubavi, na koje se, po Maruliću, može svesti cijela Biblija.

S obzirom na te visoke krjeposti državnoga odvjetnika, malo je vjerojatno da se Mesić nije očitovao nejavno.

Svaki član po svojoj ulozi izvršava krsno svećeništvo pridonoseći da obitelj postane zajednica milosti i molitve, škola ljudskih i kršćanskih krjeposti, mjesto prvoga navještaja vjere djeci.

Molimo za tri božanske krjeposti sjećajući se Pavlovih riječi o vjeri, nadi i ljubavi, gdje je ljubav najveća i ona zauvijek ostaje.

Ravnati se prema Božjoj Riječi podrazumijeva razvijanje krjeposti ustrajnosti i vjernosti Božjim namislima.

Snagu je crpila iz molitve i sjedinjenja sa svojom raspetom Ljubavi, i na toj životnoj postaji još je više uronila i razvila duboku kontemplaciju, a svojim je duhovnim kćerima ostala uzor u krjeposti poslušnosti.

Odmah ih počni podučavati o ružnoći grijeha i o dragocjenosti krjeposti.

Austrijski pisac Karl Kraus tvrdi da su mane i krjeposti rođaci, kao što su ugalj i dijamant jer im je ugljik zajednička osnova, a s pravom se dakle treba pitati po čemu se ljubav razlikuje od bluda kazao je kardinal Ravasi.

Svećenički kandidat postiže taj cilj ne samo rastom u ljudskim i moralnim darovima nego poglavito razvijanjem krjeposti sudjelovanjem u liturgijskom životu zajednice.

Nada se odjelotvoruje po krjeposti strpljivosti, koja ne jenjava u dobru čak i pred prividnim neuspjehom, i poniznosti, koja prihvaća Božje otajstvo i uzda se u njega (...)

Odmah nakon što je zatražio svjetlo, Franjo moli za dar triju teoloških krjeposti: vjeru, ufanje i ljubav.

To su krjeposti koje Bog ulijeva u srce vjernika kao milosni dar preko krštenja i djelovanja dara Duha Svetoga.

Kao škola dužni smo razvijati kod učenika primjerene krjeposti i etičnost, poticati ih da otkrivaju istinu o sebi i svijetu, jer je upravo škola idealno mjesto za provedbu te ljudske misije.

U ovoj knjizi taj zauzeti benediktinac, koji je osim što piše i nastupa na brojnim skupovima i aktualni ekonom u opatiji Münsterschwarzach, uživljeno govori o izazovima starenja o prihvaćanju, ostavljanju, pomirenju i upućuje na priliku koja se nalazi u starenju: onaj tko nauči prihvatiti granice koje sada osjeća, može steći i posve nove krjeposti poput zahvalnosti ili strpljivosti, krotkosti ili opuštenosti.

Zato Crkva drži daleko više do velikoga znaka koji je svetost, herojsko življenje evanńeoskih krjeposti, nego do znakova koji mogu biti sumnjiva podrijetla.

Ovo se čitanje razlikuje od drugoga čitanja zato što je to proučavanje kojeg se prihvaćamo možda i na nagovor našega duhovnog vođe kako bi on mogao pratiti naš razvoj u krjeposti, poznavanju nauka i sjedinjenju s Bogom.

Međutim, svetac tijekom života stječe božanski karakter vježbom krjeposti, molitvom, postom, sakramentima, trpljenjem, asketikom tako da među svecima ima ljudi sa svim izvornim karakterima.

Stadler je bio čovjek kreposti, osobito krjeposti milosrđa, čovjekoljublja i bogoljublja.

Vi ste osnovna zajednica u kojoj se stječu prve spoznaje i temeljne krjeposti.

To je znak, u koga Bog hoće da se ugledamo kao u zvijezdu vodilicu, eda sretno prođemo kroz oluje novoga vijeka i sačuvamo ono, što nam je neophodno potrebito za vječno spasenje: vjeru i krjeposti kršćanske.

Valja nam žalosnim srcem priznati: što se više ove bezbožne nauke šire po svijetu, to više nestaje među kršćanima anđeoske krjeposti, sv. čistoće; a to više kršćanski svijet nečisto griješi.

No između svih drugih krjeposti nijedna se u tom otajstvu više ne ističe, nijedna se sjajnije ne očituje nego njezina čistoća.

Čovjek, eda se oduševi za ono, što je dobro i uzvišeno, za krjepost, valja da si drži pred očima uzor krjeposti i savršenosti, nastojeći nasljedovati ga.

Krjeposti nade bio je posvećen drugi dan duhovne priprave, ponedjeljak 23. siječnja.

U homiliji je fra Ivica govorio o krjeposti nade, koja, prema riječima o.

Naše profesionalne obveze su povlašteno mjesto za življenje krjeposti pravednosti.

Dati svakome ono što mu pripada (što je vlastito ovoj krjeposti) znači i u poslovnome okružju vršiti ono što je u skladu s tom krjeposti.

U njihovoj ljubavi prema Bogu pred svijetom sjaje njihove herojske krjeposti te tako postaju životni uzori koje je Crkva svima predložila za nasljedovanje.