Osim svega toga ne da se tajiti da nove kuće nikada neće osvojiti ni srdaca naših ni duša naših, kako su to mogle stare kurije kad bi nas onako pod jesen sakupile u svoje tamne niske sobice, i ondje nas zadahom mlada vina i mirisom pečenih purana uznijele u neki blagi bezbrižni zanos, te smo za kratak čas zapjevali dugu - beskrajnu pjesmu: " Pijmo anda, braćo, ma - doklem pukne zorja " - No ne smije se zatajiti da su se često i prečesto potresla mala zelena prozorna stakla od sile naših glasova, kad bismo uzeli zanosno pjevati: " Još Hrvatska ni propala " - te se zavjerili u zadnjim titrajima pjesme da ćemo u svojoj županiji zavesti hrvatski jezik u javnu službu, da ćemo sabirati prineske za Maticu, za Akademiju znanosti i za Sveučilište u Zagrebu.