In vino veritas I gledala se televizija, u čast solsticija, najdužeg dana... zvijezda je nađena, nacija je odlučila... zvijezda je mlad momak tupastog pogleda, oči blago ukriž (ma jebo ovo, đe je ovo od Rafe, ' ajte molim vas)... zvijezdina pjesma ima slijedeći tekst (kako znam, ne pitaj, pasivan odmor, pasivna memorija) - i ne reci da me znaš jer mijenjam ime................ suzama operi lice i tako dalje... probudilo me usred noči uz bubnjanje iznutra - i ne reci da me znaš jer mijenjam ime, neki glas iznutra reproducira tekst bez greške... jebo, tko to pjeva, pa to je san, pa to ja znam cijelo... podignem glavu, oslušnem, negdje pijetao kukuriče, mrkli mrak i absolutna tišina pripizdine lagano se povlači pred drugim po dužini danom, samo u mojoj glavi tutnja - suzama operi lice... ono vino odsinoć, južnoafrički traminac, šegači se s mojom pasivnom memorijom... sutradan ne bud ' lijena, kupi kod lokalnog gazde DOMAĆE VINO RAKIJA... - oćeš crno, oćeš bilo (moja sestra i ja original ravnokotarski biramo crno... uvečer konstatiramo da naše domaće nekontroliranog porijekla nije sjenina sjena crnačkom kontroliranom...