zašútjeti (Ø) svrš. b>prez. zàšūtīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. zašútio/zašútjela ž

DEFINICIJA

početi šutjeti, prestati govoriti

ETIMOLOGIJA

za- + v. šutjeti

PRIMJERI U REČENICAMA

0

Možete li načas zašutjeti?

0

Hočeš li zašutjeti?

0

Ako ne odeš iz grada za jedan sat. netko od nas zauvijek će zašutjeti.

0

Sad bi mogao zašutjeti.

0

Ne mislim zašutjeti.

0

Hočeš li zašutjeti! Dakle... možda bih učinio nešto drugo da mogu vratit vrijeme unatrag.

0

Pokušavam sklopiti posao, hoćete zašutjeti?

0

I neću zašutjeti.

0

Da znam trebam li zašutjeti.

0

Hoćeš li samo zašutjeti i pomoći?

0

Ja ću zašutjeti sada.

0

Ali možeš i malo zašutjeti.

0

Jack će zauvijek zašutjeti.

0

Malo je komunikativniji... ali i tada zna naglo zašutjeti.

0

Sad ću zašutjeti.

0

Onda ćeš zašutjeti?

0

Hoćeš li zašutjeti?

0

Idemo pogrešnim pravcem. - Hoćeš li zašutjeti!

0

Bako iz Top Guna! Hoćeš li zašutjeti?

0

Nauči se zašutjeti.

0

Hočeš li, molim te, zašutjeti?

0

Možete sada zašutjeti, molim vas?

0

Hoćeš li zašutjeti, kučko! Molim te, Alison, dozvoli da te poljubim.

0

Ma hoceš li zašutjeti!

0

4) Ljubazno ćete zašutjeti kad vam kažem.

0

Hej! Hoćeš li zašutjeti više jebemti... i pustiti mene da pjevam?

0

Reyesova, možda biste htjeli zašutjeti i početi surađivati.

0

Hoćete li zašutjeti?

0

Hoćeš li zašutjeti...

0

Hoćeš li, molim te, zašutjeti?