ušútjeti (se) svrš. b>prez. ùšūtīm (se), pril. pr. -ēvši (se), prid. rad. ušútio/ušútjela (se) ž

DEFINICIJA

predati se šutnji, uočljivo ne govoriti, ne izjašnjavati se

ETIMOLOGIJA

u- + v. šutjeti

PRIMJERI U REČENICAMA

0

Hoćeš li ušutjeti? -Neću!

0

Možeš li ušutjeti na minutu, pa ću ti reći!

0

Hoćeš li sad ušutjeti?

0

Hoćete li ušutjeti za minut?

0

Hoćete li vas dvojica početnika ušutjeti!

0

Hoćeš li ušutjeti I pustiti me da pokušam čuti što govore?

0

Možda bi ti trebala ušutjeti.

0

Pretpostavljam da ću se sada ušutjeti.

0

Hoceš li ušutjeti?

0

Hoćeš li ušutjeti sa Johnnyem! ?

0

Misliš da će ušutjeti?

0

Hoćeš li već jednom ušutjeti?

0

Hoćeš li ušutjeti na trenutak?

0

Ne lupaj me pod stolom, neću ušutjeti!

0

Mislim da ja... Hoćete li ušutjeti više?

0

Aha, kad ona uđe u sobu... ostale žene iz obitelji će ušutjeti.

0

Mislio sam da je od mi ćemo biti noćenje zajedno - Hoćete li ušutjeti!

0

Hoćeš li ušutjeti, Harlan?

0

Hoćeš li ušutjeti?

0

Ne viči ili nikad neće ušutjeti!

0

Sad ćeš ušutjeti!

0

Možeš li malo ušutjeti?

0

Možeš li ušutjeti, molim te?

0

Hoćeš li ušutjeti!

0

Nije znao... kada treba ušutjeti.

0

Loomis! Možeš li ušutjeti sekundu?

0

Možeš samo na sekundu ušutjeti?

0

Sad bi stvarno trebala ušutjeti!

0

Da, i baš sad trebaš... ušutjeti i ići spavati, ženo.

0

Hoćeš li ušutjeti ako ti kupim brod?