mȃl 1 prid. <odr. -ī, komp. mȁnjī>

DEFINICIJA

v. malen 1. koji je sitan; malecak, malen, malešan
2. (u samostalnoj upotrebi m) a. mališan, dječak b. nemoćan, nedorastao, nesposoban [mali si ti za to]
3. kao stalni atribut u sintagmama i terminima u zn.: nevelikih dimenzija [mala soba; mali broj cipele i sl., opr. velik
4. (mn) pol. male zemlje, opr. velike zemlje, v. velik (5)
5. oznaka uz neku riječ samostalnog značenja u trodiobi pojma na veliko, srednje i malo (ob. u općenitijem određenju ili pak određeno posebnim propisom) [mala privreda; malo poduzetništvo]

SINTAGMA

mala braća (lat. fratres minores) rel. naziv za franjevački red;
mala privreda ekon. dio privrede kojem pripadaju obrtničke radionice i poduzeća koja zapošljavaju manji broj radnika;
mala voda hidr. 1. stanje oseke, kada je razina vode najniža za bilo koji plimni ciklus 2. najniža razina (protok) dostignuta u vodotoku ili jezeru;
mali čovjek (ljudi) 1. sociol. običan čovjek (ljudi), koji živi skromno od rada 2. sitna duša (sitne duše);
mali mozak anat. neparna tvorba smještena u lubanjskoj jami ispod zatiljnih režnjeva velikog mozga

FRAZEOLOGIJA

mali si ti za to nisi tome dorastao, moraš još mnogo napredovati, nemaš za to sredstava (novca, organizacije, fizičke snage itd.); moraš još pojesti mnogo žganaca (pure)

ONOMASTIKA

brojna stara narodna os. imena izvode se od te osnove: Màleša, Màleta, Málić, Màlik, Màlin, Màlina, Màliša i sl.
pr. (od imena i etnici): Màjcen (820, Varaždin, Zagorje, Banovina), Màjcenić (170, Pregrada, Zagreb, Zagorje, Slavonija), Màjcenović (130, Varaždin, Pokuplje, Prigorje, Slavonija), Màjcunić (Ozalj, Pokuplje), Màlacko (Pula), Màlašić (Čakovec, Zagorje, Istra), Màlčec (100, Varaždin, Podravina), Mȃlčević (Velika Gorica), Mȃlčić (560, Otočac, Požega, Bjelovar, Čazma), Màlec (240, Zagreb, Zagorje), Malèckī (Vukovar), Màlečić (150, Zlatar Bistrica, Našice, Podravina), Màlēnčić (Sisak, Banovina), Malènica (1210, Drniš, sred. Dalmacija, v. i mlin), Màleničić (Omiš, Županja), Màlenić (Zagreb, Pakrac, I Slavonija, Pokuplje), Malènjāk (Podravska Slatina, Našice, Rijeka), Malénović (Kaštela, Međimurje, sred. Dalmacija), Mȃleš (1120, Split, Zagora, sred. Dalmacija), Maléševac (Đakovo, Vinkovci), Maléšević (830, Kordun, Zagora, Banovina, Primorje), Màlešić (130, Jastrebarsko, Pokuplje, okolica Zagreba), Màleta (Ploče, J Dalmacija, Slavonija), Màletić (970, Đurđevac, Zadar, Z Slavonija), Mȃlī (Karlovac, I Slavonija), Malíčević (Donji Miholjac, Novska, Kaštela), Mȁličić Véić (Solin, Split), Mȃlić (910, J i S Dalmacija, Pokuplje, Primorje), Màliš (240, Krapina, Vrbovec, Orahovica, Ivanić Grad), Màliša (120, Pazin, Varaždin, Istra, Zagora), Malíšević (Pula, Osijek), Màlišić (Valpovo, Pula), Malòbabić (370, Gvozd, Kordun, Pokuplje, Banovina, v. i bȁba), Màloča (390, Knin, Virovitica), Malóševac (Vinkovci, I Slavonija), Màlovec (Požega, Klanjec), Mȃlović (820, Sisak, Duga Resa, Banovina, Primorje, Moslavina), Máljac (Rijeka)
top. (naselja, preko sto dvočlanih ojkonima): Màlešnica (Zagreb), Màlička (Gvozd, 129 stan.), Màlik (Duga Resa, 71 stan.), Màlunje (Jastrebarsko, 292 stan.), Mȃljevac (Slunj, 388 stan.), Máljkovo (Sinj, 153 stan.), usp. pr. Klein (← njem.), Piccolo (← tal.), Picula (← mlet.), Kiss, Kiš (← mađ.) i sl.

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. malъ (rus. mályj, polj. mały) ← ie. *meh[sub]2[/sub]lo- (lat. malus: loš, grč. mȇlon: mala domaća životinja, ovca)

PRIMJERI U REČENICAMA