tvȓd prid. <odr. -ī, komp. tvȑđī>

DEFINICIJA

1. opr. mek a. kojega su čestice čvrsto zbijene, koji pruža jak otpor prodoru sječiva i drugih oruđa, koji se teško obrađuje [tvrdo drvob. koji ne mijenja oblik pod teretom, koji se ne ugiba pod tijelom [tvrda podloga; neelastičan, pokriven kamenom, asfaltom c. koji je s malo tekućine i vlage; kompaktan, čvrst (o hrani), zamiješan s više brašna (o tijestu) d. koji se teško grize (kruh)
2. koji je načinjen od kamena i drugog čvrstog, otpornog materijala, osiguran utvrđenjima, pogodan za obranu, teško osvojiv [tvrdi grad]
3. koji može podnijeti velike napore i udare, koji se dobro odupire [tvrd kovčeg; izdržljiv, otporan, postojan, nepokolebljiv, nepromjenljiv
4. koji isključuje sumnju [tvrd dokaz; siguran, pouzdan, neoboriv
5. ispunjen naporima [tvrd život; težak, mukotrpan
6. a. koji je suzdržan u izražavanju osjećaja; neosjetljiv b. koji nema milosti; bezdušan, okrutan
7. koji izražava strogost i hladnoću [tvrd izraz lica; odlučan, odsječan, krut
8. tvrdoglav, uporan, tup [tvrda glava]
9. koji u vrlo velikoj mjeri sadrži karakteristiku pojma označenog imenicom uz koju stoji [tvrd borac; veliki, žestok, uporan

SINTAGMA

tvrda građa kamen i opeka, opr. mekan (drvo, ćerpič);
tvrda valuta konvertibilna valuta, v. konvertibilan ;
tvrda voda prirodna voda s mnogo kalcijeva i magnezijeva karbonata, opr. meka voda (kišnica i sl.), v. mek ;
tvrde kovine sintetizirane legure od karbida i vezivnog metala; materijali za brzorezne alate velike tvrdoće i otpornosti prema habanju; tvrdi metali;
tvrdi čankir, v. sifilis

FRAZEOLOGIJA

biti tvrd 1. nepokolebljiv 2. škrt;
biti tvrde glave teško shvaćati, ne biti bistar;
imati tvrdu kožu (obraz) nemati osjećaj ponosa, biti neosjetljiv na prijekore, ne stidjeti se svojih ružnih postupaka;
tvrd kao čelik, v. čelik ;
tvrd kao kamen, v. kamen ;
tvrd na pare škrt;
tvrd na suzi ne moći lako zaplakati;
tvrd orah ono što se teško savlađuje, velik problem, poteškoća

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka i od imena, v. Tvrtko), Tr̀dak (110, Zagreb, Zlatar Bistrica), Tr̀denić (Sisak, Banovina), Tȓdić (Opatija, Ogulin, Turopolje), Trdòslavić (Labin, Istra), Tvr̀dak (Đurđevac, Orahovica, Podravina), Tvŕde (Omiš, Split, Makarska), Tvr̀deič (100, Korčula), Tvr̀deić (Korčula, Zagreb, Split), Tvȓdī (Požega, Koprivnica), Tvŕdić (Split, Kaštela), Tvr̀dinić (Karlovac, Otočac), Tvrdójević (Slavonski Brod, Zagreb), Tvr̀dorijeka (Grubišno Polje)

ETIMOLOGIJA

prasl. *tvьrdъ (stsl. tvrьdъ, rus. tvërdyj, polj. twardy), lit. tvirtas

PRIMJERI U REČENICAMA