žȋv prid. <odr. -ī, komp. žȉvljī>

DEFINICIJA

1. koji živi, koji je u životu [živi primjer]
2. a. koji je pun života b. koji se ističe aktivnošću [živa atmosfera; djelatan c. koji je pun pokreta [živ promet; bučan, prometan
3. koji je pun svjetla [žive boje; jarki
4. a. koji se govori [živi govor; razgovoran b. koji je pun životnosti i neposrednosti [živi opisc. živahan, nemiran [živo dijete]
5. sirov, prijesan, nekuhan, nepečen (o jelu)
6. term. koji je u funkciji, koji radi (o dijelovima instalacija, cijevima kroz koje protječe voda iz vodovodne mreže, električnim vodovima itd.), opr. mrtav
7. (u nekim vezama riječi) sav, jako, smrtno [živ se prepao, živ premro smrtno se preplašio, od straha zamalo umro; živ se sledio a. gotovo da se smrznuo, jako se ohladio na snijegu i ledu i sl. (o osobi) b. jako se preplašio, ohladio se od straha, sledio se od straha
8. razg. koji se izvodi uživo [živa glazba]

SINTAGMA

muka živa velika nevolja;
živa glava riječ iznad teksta u knjizi koja ponavlja prvu ili posljednju riječ na stranici (u rječnicima itd.);
živa istina čista istina;
živa ograda ograda od gusto zasađenog grmlja;
živa rana 1. otvorena rana koja ne zarasta; teška rana 2. pren. velika bol koja uvijek peče, ne prolazi;
živa riječ 1. govornikove itd. riječi za razliku od knjige, od onog što se čita 2. zanimljiv govor, sposobnost govora;
živa sila, snaga vojska, ljudi za razliku od tehnike;
živa slika scenski prizor bez riječi i pokreta;
živa trava bot. pastirska iglica, v. pastirski ;
živa vaga težina životinje izražena mjerom za težinu;
živa vatra vrlo hrabar, okretan, vrlo vrijedan, temperamentan (o osobi);
živa voda voda koja teče, izvorska i sl.;
živa zgoda zgodna prilika koja se upravo pruža;
živa želja velika želja;
živi jezik, v. jezik ;
živi zid gusto poredani ljudi;
živ kamen kamen čvrsto usađen u zemlju, živac, stanac;
živo srebro 1. žȉva 2. živahna, temperamentna osoba;
živo vapno negašeno vapno

FRAZEOLOGIJA

bojati se, čuvati se kao žive vatre jako se bojati čega;
i ja sam živ čovjek i ja hoću, i ja imam potrebe kao i drugi ljudi;
iznijeti živu glavu jedva se spasiti;
kao da ga živa deru jauče i sl., pretjerano se buni, bez potrebe negoduje više nego što ima razloga;
ni žive duše nema nigdje nikog;
ni živ se ne čuje 1. ne daje glasa od sebe, ne zna se ništa o njemu 2. odveć miran;
ni za živu glavu nipošto, ni po koju cijenu, nikako;
ni živ ni mrtav 1. vrlo umoran, umoran do iznemoglosti, jako iscrpljen 2. (govornikova najava da on ili tko drugi neće što učiniti ni pod koju cijenu) [na to ne pristajem ni živ ni mrtav; ni pod koju cijenu, nikako, nipošto, ni za što na svijetu, ni za sve blago ovoga svijeta;
ostati živ spasiti se od velike opasnosti;
reći (bubnuti) i ostati živ reći veliku glupost;
sve živo žarg. sve, sve što vidimo oko sebe, sve na što nailazimo, svi ljudi, svi oko nas, sve što radimo, sve i svašta, svi i svatko [ti su ljudi uništili sve živo; sve živo prevodi s njemačkog bez teškoća;
tko živ tko mrtav ne zna se što će biti u budućnosti; ima vremena do toga dana kad će se nešto dogoditi (s blagom nevjericom u realnost pretpostavke) [A: Kad nismo išli na koncert danas, ići ćemo drugi put B: Do drugog puta tko živ tko mrtav;
u živo dirnuti u živac, u ono u čemu je najosjetljiviji, gdje ga najviše boli;
(to je) živa kemija, v. kemija ;
živ bio pa vidio/živi bili pa vidjeli uvjerit ćeš se, uvjerit ćete se, vidjet ćemo;
živ sam zakopan odvojen od života, društva;
živ sam zaspao jako sam sanjiv, pospan;
živ umrijeti lokal. strašno se prepasti;
živ zakopan koji propada u pustoši, koji nema mogućnosti razvoja (ob. u životu u malom ili besperspektivnom mjestu)

ONOMASTIKA

m. os. imena (narodna): Žìvan, Žȋvko, Žȉvomīr, Žȉvorād, Žȉvojin i sl. te u imenima tipa, v. Dàbiživ; hip.: Žíko, Žȋle; ž. os. imena: Žíva, Žìvana, Žȉvkuša zast.
pr. (od imena i nadimačka): Žíkić (Varaždin, Rijeka, Slavonija), Žȋković (340, Poreč, Primorje, Istra), Žílić (1270, Zadar, Benkovac, S Dalmacija, Banovina, v. i žila), Živadínović (Našice, I Slavonija), Živáković (Baranja, Osijek), Žȉvalj (140, Sinj, Dalmacija), Živáljević (Moslavina, Makarska, Dalmacija), Žìvaljić (360, Sinj, sred. Dalmacija, I Slavonija), Žìvanić (110, Slavonski Brod, Požega, Posavina), Žìvanov (raspršeno), Živánović (780, Vukovar, Slavonija, Imotski), Živátović (Slavonski Brod), Žìvčec (130, Međimurje, Varaždin), Žȋvčić (610, Duga Resa, Pokuplje, Slunj, Slavonija), Žívec (Prigorje, Banovina, Moslavina), Žȋvkić (Bjelovar, Garešnica), Žȋvko (750, Đurđevac, Podravina, Međimurje, Slavonija), Žȋvkov (Makarska, Slavonija), Žívković (7280, Šibenik, I Slavonija, Dalmacija, Zagora), Žȉvkušić (Dubrovnik, Vrgorac, Korčula), Živójnović (Rijeka, Samobor), Žȉvok (Karlovac, Ozalj), Žìvolić (250, Pula, Istra), Žìvotić (Varaždin, Zadar, Rijeka), Žìvulić (Buje, Međimurje)
hidronim. (ob. vrela s živom vodom): Žȋvā (bara kod Osijeka), Žìvac (Križevci), Žìvača (Hercegovina), Žȉvāj (Kostajnica), Žìvaja (Kostajnica), Žìvulja (Senj) te složena imena tipa: Žȋvā mlȁka (Čakovec), Žȋvī bunári (Senj), Žȋvā vòda (po otocima)
top. (naselja): Žìvike (Slavonski Brod, 346 stan.), Žívković Kȍsa (Vojnić, 202 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. živъ (rus. živój, polj. żywy), lit. gyvas ← ie. *g w iHwos (lat. vivus, grč. bíos: život)

PRIMJERI U REČENICAMA