Je li možda mislio na harmoni č nost vaših slika?

Pokušavaju ć i polemi č ki predo č iti što je uistinu muzej u današnje vrijeme, Maroje Mrduljaš u uredni č kom uvodniku nastoji potaknuti kriti č nost u č itatelja, kako bi o projektima koji slijede formirali mišljenje i vlastitu valorizaciju.

Specifi č nost barskog podru č ja jest da su to najjužnije autohtone župe u kojima se mise služe na hrvatskom jeziku.

Ali to je na č in ve ć mnogo puta testiran u Hrvatskoj i on se pokazuje kao hrvatska specifi č nost.

Njezini konkretni u č inci su vedrina, komi č nost, ironija, iznena đ enje.

Ona ć e tako u svoju snažnu procesualnu centrifugu uvu ć i gotovo posve apstraktnu diskurzivnost, zatim u prvom redu sinegdohi č no mišljenje u slikama, posvemašnju detaljisti č nost, ponešto hermetizirane resemantizacije i aktualizacije anti č kih mitova, kao i olakšano ironiziranje ili inventariziranje sitniša svakodnevice.

Njezine pripovijetke, u stilskom pogledu, karakterizira ekonomi č nost izraza i prepoznatljiva fragmentarnost kao naznaka raspadnute slike svijeta te evociranje napetih, nelagodnih atmosfera na č ijoj pozadini pripovijeda o pojedinim pojavama socijalne i psihološke patologije globaliziranoga svijeta.

Stavimo li po strani Tolstojevu važnost za povijest svjetske književnosti, pa č ak i njegovu tipi č nost kao realisti č koga pisca, zbog spomenutog istinoljublja, zbog stalnih propitivanja i sumnji, zbog dobrih opisa i izvrsno portretiranih junaka, a time i uvijek novih filmskih adaptacija, moglo bi se, vjerujem, za njega na ć i mjesta i u današnjem svijetu.

I apostol Pavle podse ć a da " u Hristu ž ivi sva puno ć a telesnog bo ž anstva ", to zna č i celokupno bo ž anstvo, celokupna ve č nost ž ivi u toj pojavi koja se zove č ovek Isus iz Nazareta, i to na telesno opipljiv na č in.

Kaoti č nost našega društva, uvjetovana i bivšim komunizmom, č esto je smetnja da se o njemu progovori analiti č ki i kriti č ki.

U tom dijelu redateljica gotovo doslovno prenosi fragmente Krležina teksta koji opisuju makabri č nost prostora u kojem ć e se organizirati č ajanka, potom fragmente o slojevima zagreba č koga malogra đ anskoga društva, a koje predstavljaju tri zagreba č ke pik dame našeg ujedinjenja god. 1918., tri eshaezovske Ravijole: Slovenka, Hrvatica i Srpkinja, a za koje je sam Krleža u memorijskom tekstu napisao: Jedan od dvorjanika pri č ao mi je da je A.

Vicepostulatura postupka mu č eništva Fra Leo Petrovi ć i 65 subra ć e Hercegova č ke franjeva č ke provincije Uznesenja BDM izdala je peti broj glasila Stopama pobijenih, a odlu č nost neumorne skupine koja tiskovinu stvara nedvojbeno je prikazana ve ć na naslovnici, gdje se u obrisu fratarskoga habita velikim slovima ispisuje: Nismo se umorili tražiti ih i dostojno pokopati.

Eto, recimo, zanimljiva je ekonomi č nost kondukterova iskaza.

Kneževa pateti č nost Drži ć evom razbijanjem klišeja.

Minimalisti č ka režija i iznimna realisti č nost prikazanog iskorak je u karijeri Dalibora Matani ć a, dosad sklona bizarnom i blago pomaknutom, ali ovaj pokušaj kritike potroša č kog društva i blagdanskog licemjerja gledatelja ostavlja ravnodušnim.

Pritom apostrofira pogubnost samozavaranja i opasnost slijepa vjerovanja laudatorima upitne vjerodostojnosti te dojmljivo kombiniraju ć i kriti č nost i humor neprestano ustrajava na karakterizacijskoj uvjerljivosti, a protiv klišeja se bori ustrajavaju ć i na poštivanju slobode osobnog izbora i prava na sre ć u.

mirne i spremljene za vje č nost

Kad ovo ka žem, ne mi slim na šlja šte ću stra nu Los An đe le sa, ne mi slim na ve li ke su je te i cr ve ne te pi he, ne go na stru č nost, na ko m pe ten t nost lju di ko ji su se ta mo ba vi li na šim albumom.

Možda se ovaj put Vuleti ć u č udu zatekao pred vlastitom re č enicom, koju je neko ć izrekao: Ja sam samoniklo divlje sjeme. S osje ć ajem za gibak i gladak re č eni č ni niz, jer izba č eni su ekspresivni gr č evi, a zadržana poemi č nost, pjesnik se upušta u nihil, odnosno u ono ništa koje nam govori da ništa nije brže od godina.

Sonja Kova č i ć Taj č evi ć najdulje je, uz Savu Šumanovi ć a, boravila u Lotheovom ateljeu i bila je njegov najdosljedniji hrvatski u č enik ostvarivši, kako je zaklju č io Grgo Gamulin baš ono što nam je najviše trebalo: novu slikarsku poeti č nost, u sklopu modernog eksperimentalnog stila.

Pokazuje se, naime, da u raspodjeli tih dviju semanti č kih nijansa ima logike, tendencije, pa i ideologije: dok je antiteti č nost svojstvena pozitivnim likovima i njihovu djelokrugu, moderna prodire u svijet djela utjelovljena u karakterizaciji i u djelovanju negativnih likova.

Ta se opre č nost ogleda i u pjesni č kim uzorima koje je odabrala.

Osobit gestualni repertoar Gogoljevih likova uključuje spomenute žive slike i zamrzavanje poza, zatim atomi č nost, konvulziju i mehani č nost, što će reći lomljenje jednog pokreta lika u sekvence i prenaglašeno dugo trajanje pokreta.

Specifi č nost je studija bizantologije u tome što možete č itati jedan tekst cijeli mjesec, pa i cijelu godinu, i ništa konkretno ne napraviti.

Analiza pokazuje da se taj polet u prvom stavku osniva na neprestanom poigravanju dvjema tematskim nitima: glavna, u prvih osam taktova, koja zanesenost spaja s dostojanstvenoš ć u, jezgra je svega, no dodatnu snagu daje joj dopuna u sljede ć oj periodi, s razigranim razlomljenim motivom. (Taj sekundarni gradivni element vrlo je srodan, djelomice skoro istovjetan s nastavkom teme, taktovi 13 - 21, u tre ć em stavku Prvoga koncerta za č embalo i guda č e, d-mol.) U cijelom prvom stavku nema segmenta koji se ne bi mogao izvesti iz permutacija osnovne tematske gra đ e, pa je posebno dojmljiva inventivnost kojom Bach vodi linije, izbjegavaju ć i nizanje sekvenci, postupak koji unosi jednoli č nost u mnoge Vivaldijeve tvorevine.

Ve ć su op ć epoznate formalne komponente povijesnog ekspresionizma, kao što su energi č nost poteza, oplošnjavanje i nereferentne boje ili ukošavanje kadra, a jednako su poznati i njegovi tematski svjetovi tjeskobe, urbane sredine, seksualne napetosti, nasilja.

Zajedni č ka svim autorima jest sli č nost s estetikom koja se njegovala oko njema č kih grupa Most i Plavi jaha č, ali i be č koga kruga (Kokoschka i Schiele, ali i manje poznati Gerstl) po č etkom 20. stolje ć a, ali i bliskost utjecaja njema č koga ekspresionisti č kog filma.

Uzvratiš jednakim, gotovo neprimjetnim, jednako znakovitim pokretom, ostajemo tako vezani za još jednu vje č nost.

Uz brojne esejisti č ke dionice u kojima autor na zanimljiv na č in apostorfira npr. egocentri č nost kao posljedicu života u samo ć i, ali i mogu ć i uzrok takva egzistencijalnog stanja, ili pak epizode posve ć ene pretjeranoj analiti č nosti osamljenika, te njihovoj sklonosti paranoji i ritualima kojima pokušavaju osmisliti egzistenciju i vlastitu životu dati neki oblik i kontinuitet, draž Mirallesova romana jest u vrlo bogatu citatnom, referencijalnom sloju.

I upravo su u tomu za njega ležali deficiti takozvanih obrazovnih ustanova njegova vremena: Op ć enito: gimnazija je dosad lišena svojega prvog i najbližeg objekta, na kojem po č inje pravo obrazovanje, naime materinjeg jezika; a time joj nedostaje i prirodno plodno tlo za sva daljnja obrazovna nastojanja. Zato Nietzsche može, anticipiraju ć i time Karla Krausa, gimnazijama svojeg vremena podrugljivo doviknuti: Uzmite svoj jezik ozbiljno [... ] A ne bude li on od vas zahtijevao da spram odre đ enih rije č i i jezi č nih obrata naših novinarskih navada osjetite fizi č ko ga đ enje, tad slobodno odustanite od nastojanja za obrazovanjem... U suvremenijoj verziji, bez Nietzscheove razorne polemike, ta bi se misao rije č ima Petera Bierija mogla formulirati ovako: Op ć enito je obrazovan onaj tko spram odre đ enih stvari osje ć a ga đ enje: spram lažljivosti reklame i izborne borbe, spram fraza, klišea i svih formi nepoštenja, spram eufemizama i cini č ne informacijske politike vojske, spram svih formi pravljenja važnim i sljedbeništva na kakve se nailazi i u novinama gra đ anstva koje se smatraju mjestom obrazovanja. Zato je Nietzsche u djelu Ljudsko, odviše ljudsko mogao jednostavno i ujedno izazovno napisati: Škola nema važnije zada ć e od te da u č i strogome mišljenju, opreznom su đ enju, konzekventnom zaklju č ivanju: zato ona mora odvra ć ati pažnju od svih stvari koje nisu podobne za te operacije. [... ] Ona može mirno ra č unati s tim da ć e ljudska nejasnost, navika i potreba kasnije ipak ponovno otpustiti luk odviše zaoštrena mišljenja. U tim se razmišljanjima pokazuje i poznavanje č ovjeka koje mnogim današnjim navodnim stru č njacima za obrazovanje tako bolno nedostaje: upravo zato što ć e svakodnevnica života, upravo zato što ć e zahtjevi prakse ponovno ublažiti to č nost mišljenja, koja može uspijevati samo u dokolici, u relativno bezbrižnoj igri, to se mišljenje mirne savjesti smije uvježbavati u školi i samo u školi.