Upoznati duhovnu situaciju vremena zna č i upoznati sama č ovjeka, stanje onoga najboljega u njemu, a to je njegov duh.

Vjera je doga đ aj koji je kadar revolucionirati č ovjeka iznutra, njegov duh, njegovu svijest i savjest, dakako, na na č in da ga posve obnovi, usavrši i ohrabri.

Taj dio č ovjeka danas je u krizi jer smo ga zatrpali i ugušili tjelesnim, strojnim, tehni č kim, kiberneti č kim, deterministi č kim, materijalisti č kim.

U njemačkom prijevodu Köves je tako Steinig, ali tim prevođenjem gubi se jedna bitna intertekstualna veza: glavni junak Č ovjeka bez sudbine zove se Gyuri Köves

Indoš i House of extreme music theatre s Vilovanjem, domaćin Dr. Inat s festivalskim međunarodnim projektom Anno Domini 2006), Izrael (Buffon Arma Theatre s najavljenom radionicom fizičkog kazališta), Libija (članovi kazališta Sveučilišta Garyounis s predstavom Smrt nebitnog č ovjeka), Nizozemska (Silo Theatre sa spomenutim festivalskim međunarodnim projektom te uličnim događanjem Kros Cris), Norveška (britanska umjetnica Kate Pendry, koja već dulje vrijeme živi i djeluje u Oslu, s performansom-predstavom Peepshow Marilyn: gospoda preferiraju mrtve plavuše), Njemačka (The Arson Art Assc s pirotehničkim demonstracijama), Poljska (Teatr Cinema s predstavom Sanjao sam, posvećenom Kurosawinu filmu Snovi), Slovenija (koncert grupe Matice te Fourklor i Fourmore kvartet s predstavom Zahr đ ale trube) i Srbija (Sonja Savić s projekcijom eksperimentalnoga filma Č ekaju ć i God-A te Boban Mijin i Sonja Vukićević s performansom Pukotine i pratećom izložbom).

Pritom nagrada Oblak pripala je trupi The Arson Art Assc (riječ je o prošlogodišnjoj trojci iz postave trupe Free International Radicals Etc) za pirotehnički performans Vatreni tuš i instalaciju 23 rd Inferno, nagrada Vjetar nizozemsko-hrvatskom festivalskom projektu Anno Domini 2006, što su ga osmislili Silo Theatre i Dr. Inat, a nagradu Kaplja podijelili su Vili Matula za To č ku (moram pripomenuti da se Vili odlično sučelio s mladom i anarhoidnom pulskom publikom te pritom hrabro podnio otvorene kritike na račun To č ke) i libijski glumac Ahmad El Essawi za glavnu ulogu u predstavi Smrt nebitnog č ovjeka, predstavi o vječno ponavljajućim ratničkim lokalnim apokalipsama.

Š to ga natjera na o č ajni č ki č in napada na č ovjeka?

Pa ipak, bez obzira na sve razorne elemente razli č itih vrsta egzistencijalizama, bezbožnih humanizama i posvudašnje sekularizacije koji su obilježili dobar dio naše suvremenice, bez obzira što je nakon Auschwitza postavljeno pitanje o smislu pjesni č koga č ina i sama života ljudskoga, ili što je prva polovica 20. stolje ć a odre đ ena kao sumrak č ovje č anstva, najve ć ma zbog ratnih kataklizma i rasapa svake vrijednosti ljudskoga dostojanstva i pojava razli č itih oblika poganstva, bez obzira č ak i na gorke trenutke triju totalitarizama koji izbrisaše svaku vrijednost ljudskoga opstanka, pa ipak i u tim i takvim trenucima neporecivo se isti č e, svjedo č i i ispisuje, vo đ ena Božjim Duhom, kristocentri č na povijest, povijest spasenja č ovjeka i ljudskoga roda, štoviše, svega stvorenoga svijeta.

Nije Krist vidljivo porazio svoje neprijatelje, nije se o č itovao u svoj slavi svoje pobjede, nije vlastodršce survao u ponor, a obespravljene postavio na prva mjesta: to što vlastodršci u č iniše nije im uzrokovalo nikakvu štetu, štoviše, svoju su mo ć uspjeli iskazati donijevši odluku o osudi nevina č ovjeka/bogo č ovjeka, no ništa im to nije pomoglo u njihovoj veli č ini i strasti za vlaš ć u, žudnjom za mo ć i i tvrdokornom ohološ ć u.

Posljednje neuobi č ajene medijske izjave predsjednika Republike Hrvatske bacile su sasvim neko drugo svjetlo na mirnog č ovjeka u svilenom odijelu prepoznatljivog do sada po stalo ž enosti i profesorskoj mirno ć i.

U trećem dijelu izlaganja obrađuje se tema č ovjeka i njegove otvorenosti prema transcendenciji kako to Merz prepoznaje u svojim refleksijama promatrajući osjetne aspekte umjetnosti preko estetike, koje dovodi u religiozno područje, specifično za liturgiju a koju prepoznaje kao najsavršeniji oblik umjetnosti.

Uspio je samo potonje i to sredstvima koja su izazvala me đ unarodnu javnost i Internacionalni kazneni sud za zlo č ine u Jugoslaviji. To je izrazita zamjena teza, odnosno pretvaranje uzroka u posljedice, što je nedostojno svakog istinoljubiva č ovjeka.

Nije mi teško, jer znam da sam u centru pa ž nje (ajde više otvori ta vrata... gle, ne ć e, samo je došla do vrata, naslonila se i otišla), ma daj, što si takva, pusti č ovjeka u unutra, hajde, hajde... " Cvilim i dalje, ali ona me ne do ž ivljava.

Nakon toga teksta koji prikazuje rasap modernog č ovjeka slijedi pjesma Dinamit s željom za uspostavljanjem novog društva.

Sve znanje smisao dobiva tek tim odre đ enjem: ljudski duh ho ć e sebe bolje spoznati, a sva znanost i tehnika trebaju č ovjeka u č initi slobodnijim u njegovu djelovanju.

Teologija ljudskog dostojanstva jednostavno ne mo ž e pristati na posvemašnju tehnifikaciju i ekonomizaciju č ovjeka i svega što je izvorno ljudsko.

Nije dovoljno zaustaviti se samo na probleme ugro ž avanja ljudskoga dostojanstva u delikatnim fazama razvoja č ovjeka, kao što su po č etak i kraj ljudskoga ž ivota, a u kontekstu suvremenih bioeti č kih rasprava o poba č aju i eutanaziji, te ugro ž avanja ljudskoga dostojanstva posredovanjem geneti č kih manipulacija ljudskoga organizma, nego valja i ć i korak dalje i razmotriti č injeni č no stanje današnjega č ovje č anstva i me đ unarodnih tehni č kih, vojnih, politi č kih, ekonomskih, ekoloških, religijskih i moralnih odnosa.

I na kraju, ali ne i manje važno, na koji na č in utjecati na novinare i medije da rade na promicanju slobode, dostojanstva svakoga č ovjeka, kulture dijaloga, op ć eg dobra i mira, vrijednosti za koje se zauzima svaki č ovjek koji s nobelovcem Elijem Wiselom može ustvrditi: Premda bi se moral još i mogao definirati polaze ć i od nacionalnih i religijskih kriterija, to nije više slu č aj za etiku.

Koristite dobro tu slobodu da biste pobliže uo č ili istinu i upu ć ujte svoje č itatelje i televizijske gledatelje na ono što je istinito i plemenito, ono što je pravedno i č isto, ono što je dostojno da bude ljubljeno i č aš ć eno, kako bi rekao sv. Pavao; na ono što ć e im pomo ć i da žive u pravednosti i bratstvu... U tim je rije č ima sadržana i etika novinarskog poziva služenje istini u slobodi i poštovanje dostojanstva svakog č ovjeka.

Pritom smijeh otkriva tajnu zla, a ismijavanje vraga obr ć e se u ismijavanje č ovjeka, društva, Rusije i to, na neki na č in, od strane sama vraga.

Ova vrijedna knjižica dodatno će učinkovitije doprinjeti ja č anju odgovornosti i suodgovornosti svih koji su sudionici za š tite zdravlja starijih, od samog individualnog starijeg č ovjeka razvijanjem pozitivnog zdravstvenog pona š anja do naj š ire zajednice u kojoj on ž ivi i stvara, te osobito onih koji neposredno pru ž aju zdravstvenu skrb bolesnim starijim ljudima.

Kao i ve ć ini književnika stasalih i intelektualno formiranih uo č i Drugoga svjetskog rata Camusu je javni i politi č ki angažman bio gotovo generacijski zadan, kad ne bismo znali da su izbor i odluka č inili jegru vokabulara francuskoga egzistencijalizma i Camusova shva ć anja č ovjeka.

Štoviše, kao osnovna zna č ajka totalitarne prakse pokazala se racionalizacija zla i pod č injavanja č ovjeka, sustavna prijevara, serijska proizvodnja smrti i njezino birokratsko obezli č enje.

Njegov filozofski izraz nikada nije naginjao suhoj analiti č nosti i specijalisti č kom vokabularu, što je otvaralo prostor protivnicima Pobunjenoga č ovjeka da dijagnozu i kritiku moderniteta provedenu u toj knjizi proglase nekompetentnom.

No pakao nije dio nerazorive kozmi č ke svijesti, koja ostaje i nakon smrti, nego nešto što su ljudi stvorili na zemlji ljudska duša dnevno prolazi kroz pakao na zemlji koji je stvoren upravo materijalnom opsesijom i dezorijentacijom modernoga č ovjeka, koji se svjesno odri č e vrhunskih eti č kih vrijednosti.

U prvoj izložbenoj dvorani, preko vrlo atraktivnih diorama, upoznajemo se s Krapinom u vremenu otkri ć a krapinskoga pra č ovjeka, odnosno na samu prijelazu 19. u 20. stolje ć e (nalazište je Dragutin Gorjanovi ć - Kramberger otkrio 1899, a iskopavanja su trajala do 1905).

Upoznajemo se s raspravama o postanku života na zemlji, a potom dolazimo do otkri ć a krapinskoga pra č ovjeka.

Naime, on je prvi u svijetu taj ure đ aj upotrijebio u prou č avanju kostiju fosilnoga č ovjeka.

Nakon tih vjerno prikazanih doga đ aja iz života krapinskoga pra č ovjeka pobliže upoznajemo anatomsku gra đ u.

U drugoj vitrini isto je na č injeno za modernoga č ovjeka, pa je mogu ć e uo č iti anatomske razlike.