U odgovoru na to pitanje traženo je uporište za uvrštavanje vrgadinskoga govora među štokavske dijalekte, što je predmet gotovo stogodišnje polemike.

Osobito je zainteresirana za jezik i književnost Hrvata u dijaspori, za tvorbu riječi u različitim idiomima, posebice u dijalektologiji, za komparativna istraživanja iz područja tvorbe riječi koja obuhvaćaju različite hrvatske mjesne govore u domovini i u dijaspori, za pitanja čakavske i hrvatske štokavske dijalektologije u cjelini, čakavske leksikografije, dijalekatne književnosti, za pitanja etnolingvistike, posebice za prikupljanje i analizu pučkih blagdanskih imena, te za jezik hrvatskih pisaca kroz stoljeća.

Mate Balota dijalektalni pisac iz područja štokavske i ikavske Istre.

Za naše hrvatske štokavske pisce u vojvođanskom dijelu Bačke rekla je kako nastoje pisati na hrvatskom standardnom jeziku. Neki od njih usporedno pišu i na bunjevačkom novoštokavskom ikavskom dijalektu i na hrvatskom standardnom jeziku (Milovan Miković, Vojislav Sekelj, Tomislav Žigmanov, Milivoj Prćić), a upravo ta činjenica usporedne uporabe obaju hrvatskih idioma, njihovo pjesništvo na dijalektu, nedvojbeno određuje kao suvremeno hrvatsko dijalekatno pjesništvo, rekla je dr. Vulić i zaključila kako je u jezičnom pogledu poseban Ante Vukov koji piše osebujnom mješavinom današnjeg subotičkog razgovornog idioma s jedne strane, suvremenoga hrvatskog književnog jezika s druge strane, te jezika starije hrvatske književnosti s treće strane.

Tentor pak pod naslovom O dubrovačkom jeziku s leksičke strane nastoji na temelju leksika pokazati da je dubrovački govor nešto posebno: on nije ni danas isto, što je hercegovački govor, da i u najstarijim dubrovačkim spomenicima ima i nehercegovačkih osebina, te da je krivo mišljenje, da je ikad posto-jao nekakav kineski zid, koji bi dijelio sve t. zv. čakavske i štokavske osebine, a to su za vrijeme pojavljivanja ovoga priloga prilično smjele tvrdnje.

Za štokavske je dijalekte autor izdvojio tri važna kriterija: stupanj razvoja akcentuacije; reflekse jata (ikavski, ijekavski, ekavski, uz još pokoju pojedinost); šćakavizam ili štakavizam.

Lisac je u ovoj knjizi obradio štokavske i torlačke idiome kojima govore Hrvati.

Iako već na pragu osmog desetljeća (rođen 1930.), doajen i modernizator poezije na čakavici, bard čakavsko-štokavske recentne poezije Nikola Kraljić još ne posustaje.

Analizirajući proces hrvatske jezične standardizacije, Katičić navodi da je zagrebačka filološka škola oblikovala standardnu normu ne gubeći iz vida trodijalektalnu raznolikost i prevlast štokavske sastavnice u njoj, no, napominje nije dovršila standardizaciju jer " nisu dotekle društvene snage ".

Godine 1901. izlazi Broz-Ivekovićev " Rječnik hrvatskog jezika " u kojemu je 80 % riječi uzetih iz štokavske narodne pjesme, a gotovo svi primjeri za potvrdu tih riječi uzimani su od Vuka.

Došavši od povijesti do Riječi naglasit mi je potku ove svehrvatske manifestacije koja na trojstvenosti hrvatskoga jezika i njegovih distinktnih dionica: čakavske, kajkavske i štokavske gradi toliko potrebnu nutarnju hrvatsku jezičnu, i ne samo jezičnu već i političku, ravnotežu: između središta i periferije, Sjevera i Juga, plavoga Jadrana i zelene Slavonije, standarda i dijalekata; u slobodi i bez prisile, kako se to zbiva na trgu mučenika Stjepana Radića.

Ti mjesni govori imaju znatnih štokavskih osobina, stoga ih je autor uvrstio u štokavske skupine dijalekata, i to Âťkao posebnu jedinicu s oaznim statusomÂŤ.

Božica Brkan, rođena u Okešincu, priznata je novinarka i književnica koja je svoje zadnje dvije knjige Bilanca 2.0, Odabrane ljubavne i ostale štokavske pjesme i To...

Nova zbirka pjesama barda čakavsko-štokavske recentne poezije Nikole Kraljića sadrži 46 novih Kraljićevih pjesama, složenih u dva ciklusa, " Sohi " (sohi su ljestve koso položene nad morem s kojih se osmatra ulazi li u mrežu tunaru jato tuna) i " Lukići " (lukići je naziv za mlade tune teške između 5 i 15 kg, koje se smatra ponajboljim primjercima za jelo).

Ti su pisci već i prije u svoja djela unosili štokavske crte pod utjecajem dubrovačke i usmene štokavske književnosti.

Na tom zanimljivome nosaču zvuka pitanja postavlja mladalačkim glasom Predrag Matvejević, a Krleža odgovara, mnogima će biti iznenađujuće, zvonkim, krepkim glasom, odlične književne štokavske artikulacije, iako tada kada je snimano 1980/81. nije više mlad čovjek, (rođen je 7. srpnja 1893).

Što se dijalekata tiče, hrvatski književni jezik natkriva područje triju dijalekata, štokavskoga, čakavskoga i kajkavskoga i su oni neko vrijeme bili i književni jezici i utjecali na oblikovanje književnoga jezika štokavske stilizacije.

Imao je jak osjećaj za pravila potrebna dobroj standardizaciji hrvatskoga jezika, a to su: koherentnost standarda koju su i vukovci poštovali, ali su samo nju poštovali, ali on je uz to duboko poštovao kontinuitet s književnom i kulturnom baštinom i težio za harmonizacijom književnoga jezika izborom takvih crta štokavske stilizacije koje će biti što bliže svima trima narječjima.

U prostorijama Društva hrvatskih književnika u Zagrebu 7. prosinca 2011. godine održana je tribina na kojoj je predstavljena zbirka pjesama Božice Brkan Bilanca 2.0. Ova, treća objavljena zbirka pjesama, sadrži odabrane ljubavne i ostale štokavske pjesme, uglavnom napisane između 1970 - tih i 1980 - tih godina, iz neobjavljene zbirke Kušalice.

Hrvatske štokavske govore nalazimo u veliku broju u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini; manje ih ima u Crnoj Gori i u Srbiji, pa i na drugim područjima: u Italiji (Molise), u Austriji (Vlahija), u Madžarskoj (cio niz naselja), u Rumunjskoj (Rekaš) i drugdje po svij etu.

Izvan tih granica štokavske oaze postoje između Križevaca i Koprivnice, u blizini Ä azme, u Žumberku, u Gorskom kotaru (Moravice, Gomirje, Sunger, Lič).

Knjiga opisuje govore štokavske ikavske Like.

Svestrana književnica, pjesnikinja, urednica portala Oblizeki, već godinama se dokazuje svojim specifičnim jezičnim izričajem, a sinoć je predstavila dvije zbirke poezije: Bilanca 2.0, Odabrane ljubavne i ostale štokavske pjesme i To Toni - Molitva za tihu sućut.

Nezaobilaznom i nepresušnom temom Dijalektalno u jeziku prapovijesti Ive Kozarca Marko Samardžija (Filozofski fakultet u Zagrebu) vodi nas na početak 20. stoljeća, značajan za vinkovački književni kružok, ali i problematiku hrvatske štokavske dijalektalne književnosti.

Riječ je o prvoj i potpunoj hrestomatiji i monografiji starohrvatskih pjesničkih tekstova iz razdoblja od druge polovice XIV. do druge polovice XVI. stoljeća pisanim starohrvatskim jezikom (čakavske i štokavske osnovice) i trima hrvatskim pismima (starom latinicom, glagoljicom i ćirilicom) koja dosad nisu nikad izdana kao cjelokupni, jedinstveni korpus sa svim varijantama i svim inačicama koje su sačuvane.

Svi znaju njegov Rječnik Balada i njegove druge prinose proučavanju Krležina djela, ali ne znam koliko ih je uočilo one njegove tekstologijske briljancije u kojima iznalazi i pokazuje Krležine kajkavsko-štokavske paralele.

Hrvatske štokavske govore nalazimo u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Italiji (Molise), Austriji (Vlahija u Gradišću), Madžarskoj, Rumunjskoj (Rekaš) i dr. Hrvatski štokavski govori većinom se razlikuju od nehrvatskih štokavskih govora svojim posebnim zapadnim značajkama i vezama s čakavskim i kajkavskim govorima.

1750. rođen je Josip Voltić (Voltiggi), hrvatski filolog i leksikograf, sastavljač rječnika Ricsoslovnik (1803.) u kojem donosi štokavske, čakavske i kajkavske oblike uz talijanske i njemačke riječi.

U ovoj knjizi autor je primjenom klasifikacijsko-sistematskoga kriterija obradio štokavske i torlačke idiome kojima govore Hrvati, uz sažet prikaz dijalekata koji pripadaju govornicima srednjojužnoslavenskih govora koji nisu Hrvati.

Govor pripada zapadnoštokavskom (štokavskom ikavskom) dijalektu, ali je izvorno srednječakavski ikavsko-ekavski govor u koji su ušle mnoge štokavske riječi, pa se tako izgubila upitna zamjenica ča u korist riječi što, ali su očuvani mnogi čakavski elementi (npr. zamjenica česa = čega kao genitiv od ča), te se alternacija staroslavenskog glasa jat ostvaruje kao e ili i, što je imanentno čakavskim ikavsko-ekavskim govorima, gdje jat ispred dentalnih suglasnika (t, d, s, z, l, r, n) ukoliko iza njih slijede stražnji samoglasnici (a, o, u) ili ako su na kraju riječi, prelazi u e, a u ostalim slučajevima, prelazi u i (npr. sedi-sidim, proliće-leto, svitli-svetlo, bela-bilit).