Osim toga, kajkavski ima drukčiju deklinaciju, on ima neke povijesne stvari u svom razvoju, još od starog slavenskog općeg jezika koje su se drukčije razvijale nego u štokavskom.

Riječ je o sva tri narječja štokavskom, čakavskom i kajkavskom.

DUGO TOPLO LJETO Subota, HRT 1, 20.12 vijenac Neki dan popodne, u radio drami na Trećem programu Hrvatskog radija, čuje se Rene Bakalović iz Krušaka i jabuka kao zvučna kulisa, dok se muž i žena svađaju na svemirskom štokavskom kojeg nitko, nigdje i nikada ne govori, osim u hrvatskim filmovima i hrvatskim radio-dramama, koje već desetljećima piše hrvatska poštena inteligencija.

Svaki je recept, naime, objavljen paralelno na vipkom dijalektu i na štokavskom standardu za furešte.

Budući da među Hrvatima i Srbima prevladavaju štokavci, oni su svoje književne jezike izgradili pretežno na štokavskom narječju pa odatle velika sličnost tih dvaju jezika, ali kako štokavsko narječje nije jedinstveno, nego ima više dijalekata i kako se ta dva književna jezika ne temelje u svemu na istome dijalektu i kako su se na toj osnovici razvili ne zavisno jedan od drugoga, u različito doba i na različite načine, to među njima postoje razlike koje su takve naravi da se oba jezika moraju i po jezičnim kriterijima smatrati posebnim jezicima, a pogotovu kad se uzmu u obzir sociolingvistički i drugi kriteriji.

S loše prikrivenim užitkom trabunja nešto o ' ' štokavskom limesu ' ', nešto čega bi se i svaki uljuđeniji beogradski nacionalist zasramio.

Na štokavskom i južnočakavskom području riješena je i dvojba izbora između štokavštine i čakavštine.

Na štokavskom i južnočakavskom području glavni je problemi izbor između novoštokavske i nenovoštokavske osnovice te izbor između ikavice i ijekavice.

Za razliku od Austrije, Slovačke i Moravske, kad se radi o autorima u zapadnoj Mađarskoj, znatno je teže utvrditi što je dijalekatno, a što nedijalekatno, rekla je dr. Vulić, i to ponajprije zato što dio tih književnika usporedno piše (ili je barem pisao) na čakavskom ili pak na arhaičnom štokavskom gradišćanskohrvatskom idiomu te usporedno na suvremenom hrvatskom standardnom jeziku.

Osamdesetih se to očitovalo preko izrazito individualne poetike, vrlo brzo raspoznate i visoko cijenjene na cjelokupnom štokavskom govornom području, kojom je upravljala određena melankolija kao zajednički poetički nazivnik za neprestano komešanje, zgrušavanje i rasplinjavanje mentalnih i osjetilnih senzacija.

Taj projekt podrazumijevao je i obnovu Velikog kaptola i dvorane u kojoj je izvedena prva predstava na štokavskom narječju i staro kino, no nažalost projekt nije do kraja izveden jer je zamišljeno da svi ti građevinski zahvati budu završeni do 1991. godine, no 1990. je počeo rat te se od kulture moralo odustati.

Lačan se upotrebljava i u štokavskom, ali samo za pse.

Područje sadašnje Bosne i Hercegovine, od početka dijalekatske diferencijacije u 11. i 12. stoljeću, uglavnom pripada štokavskom narječju, uz prevlast čakavskoga narječja na krajnjem zapadu, sadašnjem Bihaćkom kraju i Pounju.

Već spominjani fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, desetljećima urednik Zbornika Kačić, nudi odgovor zašto je fra Andrija svojim djelom uspio: Ponudio je svoje djelo hrvatskom narodu na velikom prostoru od Jadrana do Budima, pisao je narodu razumljivim jezikom (štokavskom ikavicom) i narodu bliskim stihom desetercem.

Obratit će se pozornost i na razvijanje posebnoga pismovnoga tipa, i na jezične osebujnosti tekstova (sa štokavskom i s čakavskom osnovicom), a osobito na suodnos s latinskom/latiničkom sastavnicom kulture.

Kao najčešće spominjani jezici, koji su i dali ime hibridu naziva " srpskohrvatski ", hrvatski i srpski se razlikuju i na razini sustava dijelakata (hrvatski je tronarječan, dok je srpski temeljen na jednom narječju, štokavskom, uz marginalno torlačko), i kao standardni jezici.

Ponavljam, čini mi se najlogičnije kada bi standardni hrvatski jezik bio ikavica u štokavskom narječju.

Pisci s nenovoštokavskom štokavskom dijalekatskom podlogom pišu (i) novoštokavski, ali nitko ne postupa obratno.

Tipično hrvatska (i samo hrvatska) čakavska ikavica i glagoljsko pismo s vremenom se povlače pred kompromisnom štokavskom ijekavicom, kojom također govori veliki dio Hrvata, i latiničkim pismom, preko kojega smo se ukorijenili u zapadni civilizacijski krug i bili dio europske kulture prije nekih većih naroda.

Do sada je napisao nekoliko knjiga pjesama na štokavskom i čakavskom narječju (" U krilu školja ", " Nikoga ni ", " Surgoni Sidri ", " Pruži mi ruku prijatelju ").

Danas živi obitelj Buševec (u štokavskom narječju Buševac) u Bosni, u mjestu Buševu kod Kladnja i islamske je vjeroispovijedi.

U ovom slučaju kreće se u Balade Petrice Kerempuha Miroslava Krleže, remek-djelo tiskano 1936. Pa kaže vijest iz Splita da su preksinoć u tamošnjem HNK predstavljene iste, ali na štokavskom narječju.

Pedestgodišnji Zdravko Seleš je u njoj koričio izbor iz svojega stvaralaštva, iz do sada svojih objavljenih knjiga eseja i recenzija, a ponajviše jesama, pisanom na kajkavskom, štokavskom i na esperantu, kojima se ovaj đurđevački gimnazijski profesor hrvatskoga jezika i književnosti, jednako dobro služi.

Sena se odlučuje za pjesmu " Tu kraj Drave i Odi mi... " Pjesma koja je bila najveći hit u rodnom Međimurju (Šudra vozi, šudra bode) otpala je jer je otpjevana u kajkavskom narječju pa da se bend ne bi ograničio samo na kajkavski kraj izabrale su se pjesme na štokavskom.

Stoga je kranje nužno opće hrvatski jezik (standardno-knj iževni) okrenuti u PUNOM smjeru prema tronarječnosti, dakle puno više nego li je to danas, to jest da u standardni jezik Hrvata reciprocitetno uđu i kajkavski i čakavski narječni oblici i rječnici, jer upravo je to ono što hrvatski jezik identificira i čini osobitim te ga udaljava od drugih previše nametljivih jezika zazdanih na štokavskom narječju

Tadašnji kralj, tada su to još bili Obrenovići, govorio je štokavskom ekavicom, dok je hrvatski kralj Franjo Josip govorio njemački, nije znao dvije riječi hrvatskog.

Na štokavskom izričaju 3. je pjesma Izvor Žive Vode Nade Skušić iz Gornje Stubice, 2. je Samo sam žena Ane Krnjus iz Pazina, a za najbolji pjesnički rad odabrana je pjesma Isus i moja majka Branka Pilaša iz Prigorja Brdovečkoga.

Knjiga je također vrijedan jezikoslovni dokument hrvatskog pučanstva Imotske krajine, sa bogatom, a danas skoro zaboravljenom, ikavsko-štokavskom leksičkom građom.

Južnoslavenske književnosti, pisane na štokavskom narječju zajedničkog jezika, veoma su bliske, isprepletene, s otvorenim mogućnostima dvojne (pa i trojne) pripadnosti, i bila bi pogubna svaka zatvorenost i samoizolacija.

A šta se tice Josipa Šimunića, podržavam ga što je izabrao Dinamo.Dinamo nakon 12 godina igra Ligu prvaka i to je prilika koja se ne propušta. 2000. sam bio u Australiji i imao sam priliku upoznati sestru Joa Šimunića.Bili smo gosti u Sydnayu u Hrvatskom domu (Pančbol po Vuku, zaboravih kako se piše na engleskom). To spominjem zato što je Šimunićeva sestra bila jedina koja je znala hrvatski jezik.Toliko o našoj dijaspori, njihova djeca ne znaju beknuti hrvatski (isprika izuzecima poput Šimunićevih). Trebali bi ostvariti bolju vezu sa tim ljudima (dijasporom) a ne odricati ih se ili kosristiti samo u dnevnopolitičke svrhe.I u svemu tome je manje bitno da li će sinhronizacije biti na kajkavskom, štokavskom ili ćakavskom.