Nakon što im je kralj Žigmund oduzeo imanja poslije Krvavog sabora križevačkog, knezovi Lacković su se sklonili u kalničkoj regiji gdje su se njihovi potomci integrirali s domaćim plemstvom.

Marijin zaručnik, kasniji ugarsko-hrvatski kralj Žigmund Luksemburški, jednom je od svojih banova naredio da napadne Ivanić.

Žigmund je proglasio 1413. godine hercega Hrvoja izdajnikom zbog pustošenja Sandaljevih posjeda i povezanosti s Turcima, oduzeo mu sve gradove, lišio ga titule splitskog hercega i naredio zauzimanje njegovih posjeda.

Godine 1408., Žigmund Luksemburški, kralj Mađarske i vodeći član Rex Deusa, osnovao je viteški red čije je članstvo također bilo ograničeno na 24 viteza.

Ubrzo nakon njegova osnutka. kralj Žigmund postao je svetim rimskim carem, te je red prozvan " Carskim i kraljevskim dvorom Zmaja ".

Žigmund, međutim, uspijeva pobjeći u Ugarsku, a sve posjede bana Lackovića daruje svojim podanicima.

Tijekom tri stoljeća knezovi Krčki su boravili u Otočcu: Dujam II, Fridrik III, Žigmund (Sigismund) i Martin Frankopan.

Na otvoren otpor se digao kada je ugarski kralj Žigmund krenuo na Turke.

Kupovinom za 5000 dukata vlasnici motičkog posjeda bili su od 1462. pa do dolaska Turaka, Gabro nadbiskup Kaločki i brat mu Žigmund Motočinski.

Kralj Žigmund je mladog Friedricha osudio na smrt.

Prvu loptu donio je mještanin Pavao Žigmund iz Zagreba, a prva službena utakmica održana je protiv NK " Vinica ".

Ferdinand), odnosno rumsko - retfalačko ogranka (Žigmund).

Knez Vlad prezime Drakula dobio je po svom ocu kojeg je 1431. ugarsko-hrvatski kralj Žigmund Luksemburški zbog vojnih zasluga primio u viteški Red Zmaja.

Anžuvinac dodijelio je Krapini 1347. status slobodnog kraljevskog grada, a nakon njegove smrti burg nasljeđuje novi hrvatsko-ugarski vladar Žigmund Luksemburški.

Početak označava emitiranje izvanrednih televizijskih vijest u kojima se izvještava o porazu u Bitci kod Nikopolja nakon koje je nestao kralj Žigmund.

Anžuvinac, a potvrdio kralj Žigmund Luksemburški.

Jedno saborsko zasjedanje, održano 1397. godine zapisano je u povijesti hrvatskog naroda kao Krvavi sabor križevački, jer je tadašnji kralj Sigismund Luksemburški, zvani Žigmund, na prijevaru pogubio hrvatske velikaše na čelu s banom Stjepanom Lackovićem.

Kralj Žigmund Luksemburški na to je zaprijetio da će slomiti Husove sljedbenike, ali time je samo pogoršao stanje.

Tijekom husitskih ratova 1420. godine, car Žigmund Luksemburški je bezuspješno napadao taborite u gradu koji je držao Jan Žižka.

Papa i Žigmund organizirali su do 1431. nekoliko neuspjelih križarskih vojni protiv husita.

Tada se Žigmund uspio nagoditi s husitima, pa su sukobi prestali.

Radi istaknutih zasluga, Žigmund Luksemburški je 1397. Hermanu II. darovao Varaždin, zajedno sa svim poreznim prihodima.

Vlasnici Velikog Kalnika bili su kroz povijest, među ostalima, kralj Žigmund, ban Ivan Korvin, obitelji Alapić, Orehoczy, Erdody, Drašković i Keglević.

... da je hrvatsko-ugarski kralj Žigmund Luksemburški (vladao od 1387. do 1437. god.) u Krapini 1404. godine oženio Barbaru Celjsku, kćer grofa Hermana Celjskog i Zagorskog?

Žigmund je u križarskom pohodu 1408. pobijedio kod Dobora bos. vojsku, ali bogumilska hereza ni tom prilikom nije iskorijenjena; ona ostaje i dalje u bos. povijesti važan faktor i značajna polit. komponenta u obrani zemlje od tuđinskih napadaja.

U srednjem vijeku, bila je trgovište, koje je kralj Žigmund prije 1396. založio banu Mikcu Prodaviću.

U Mađarsko-bosanskim ratovima (1404. 1407.), Žigmund je uspio prodrijeti u neke bosanske gradove, savladavši bosanski otpor kod Dobora, poslije čega ga Hrvoje i ostali hrvatski velikaši priznaju za kralja.

Žigmund 1410. godine postaje Rex Romanorum (njemačko - rimski kralj) a već se slijedeće godine pokušava snažnim ratom obračunati s Venecijom (1411. - 1413.), koja od 1409. godine opsjeda Šibenik, a 1411. godine od Sandalja Hranića kupila Ostrovicu i Skradin i napadala Lombardiju i Furlaniju.

Čim je došao na vlast, Žigmund Luksemburški je potpomognut mletačkim snagama oslobodio ženu Mariju iz zatočeništva iz Novigrada i onda nastavio voditi borbu protiv nezadovoljnih velikaša, koji su za kralja Hrvatske i Dalmacije izabrali Karlovog sina, Ladislava Napuljskog (1386. 1409.).

Zbog svoje zauzetosti njemačkim carstvom, Žigmund je potpuno zanemario Hrvatsku, koja je izgubila, osim Senja, svaku bolje vezu s morem, a postala je i nadiranjem Turske sve izloženija napadima.