Mediji postaju širitelji jezične nekulture, jer se u njima pojavljuju mnogi ljudi koji krše pravila akcentuacije i unose u standardni jezik nestandardne naglaske, oblike i riječi, dijalektizme, žargonizme, vulgarizme, nepotrebne tuđice i još mnogo toga čime se jezik nagrđuje.

Za štokavske je dijalekte autor izdvojio tri važna kriterija: stupanj razvoja akcentuacije; reflekse jata (ikavski, ijekavski, ekavski, uz još pokoju pojedinost); šćakavizam ili štakavizam.

Na čakavske se govore ne odnosi standardna primjena akcentuacije (to da se na jednosložnim riječima ostvaruju samo silazni akcenti, odnosno da se u višesložnim na unutarnjim slogovima javljaju samo uzlazni), pa se sve vrste naglasaka mogu pojavljivati na svim slogovima u riječi.

Sam je naglasni sustav hrvatskoga standardnog jezika osjetno složeniji nego u drugim europskim standardnim jezicima pa i to stvara poteškoće u savladavanju normativne akcentuacije, a možda bi se moglo reći i da je zbog nekih specifičnosti u hrvatskoj socijalnoj i civilizacijskoj prošlosti posredni utjecaj stranih prozodija (njemačke i talijanske) bio jači nego što je prosjek sličnih utjecaja u Europi.

Apsolutno se slažen (pa nisan jedanput posla mail na HRT s zbog jezičnih nebuloza), samo ti oću reć da nisu glavni problem srbizmi, nego općenito nepoznavanje jezika, gramatike, pravopisa, akcentuacije...

Na tom je terenu najprije došlo i do novoštokavske akcentuacije i do ostalih tzv. novoštokavskih inovacija.

Osim redovnih kolegija Povijest hrvatskoga jezika (za studente kroatistike) i Hrvatske dijalektologije (za studente kroatistike i etnologije) vodila je i izborne kolegije za studente kroatistike Hrvatska dijalektna leksikografija i Iz hrvatske dijalektne akcentuacije.

Po meni je skandalozno pisati neću kao dvije riječi ne ću, jer se takvim pisanjem krši elementarno pravilo hrvatske akcentuacije, po kojem uzlazni akcent ne može stajati na posljednjem ili jedinom slogu riječi.

Prihvatio sam se kompletne akcentuacije, označavanja svih bitnih gramatičkih promjena i posebnosti, a zbog raznolikih tuđih/tuđinskih političkih, kulturnih i jezičnih utjecaja odlučio sam se i na etimološku obradu, nastojeći u tome biti što pouzdaniji.

U Materadi se katkada kratkosilazni naglasak s otvorenoga i zatvorenoga zadnjega sloga prenosi na dugi predzadnji slog po pravilu novoštokavske akcentuacije: díte, svétac, posúdit.

Naglasak na terenska istraživanja i konkretnu razinu slavonskoga dijalekta i posavskoga poddijalekta, odnosno mjesnih govora stavljaju svojim izlaganjem u Govor mjesta Retkovci Ljiljana Kolenić (Filozofski fakultet u Osijeku) i Anica Bilić (Centar za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Vinkovcima), potom Željko Jozić (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu) govoreći o Nekim osobitostima posavske akcentuacije s uporištem u terenskim istraživanjima po Bosanskoj Posavini, Milica Lukić (Filozofski fakultet u Osijeku) temom Tko ili što iz koga ili čega O odnosu jezične i izvanjezične zbilje u frazmskome sloju mrzovićkog govora te Vlasta Markasović (Ekonomska i trgovačka škola Ivana Domca u Vinkovcima) izlaganjem o Govoru vinkovačkih Šokaca.

Upotreba akcenatskih metara bila je sve vrijeme zasmetana interferencijom stihovnih shema i akcentuacije standardnoga jezika, koja je za mnoge pjesnike, osobito za one s čakavskoga i kajkavskoga govornog prostora, ostala nesavladanom školskom lekcijom.

Katičić), a unatoč primjedbama glede nedosljedne akcentuacije i transliteracije te metodološkim zamjerkama (da ne bi trebao sadržavati kolokvijalizme ili slang) ili upravo zato što se približavao općeinformativnom rječniku, čak i leksikonu, svojom popularnošću obavio je »veliku kulturnu misiju u našem društvu u drugoj pol.

Dvojeći između akcentuacije riječi i zvučnoga zapisa, odabrali smo ovo potonje jer smatramo da mnogi od nas ne znaju pravilno pročitati naglasak.

Tri su kriterija bitna pri klasifikaciji štokavskoga narječja: a) stupanj razvoja akcentuacije (je li akcentuacija novoštokavska ili nije), b) refleks jata (ikavski, ijekavski ili ekavski), c) štakavizam/šćakavizam (je li šć, ž3 ili št, žd).

Nevolja je u tome što nema općehrvatske gradske razgovorne akcentuacije.

Čini se da spikeri dobivaju upute kako se ne treba držati hrvatske standardne novoštokavske akcentuacije, koja je do sada bila smatrana normativnom i koja se uglavnom već oslobodila istočnih primjesa koje su joj u prošlosti bile nametane dugotrajnim pritiscima.

Umjesto te akcentuacije, koja je prilično ujednačena (a koja se proglašava folklornom, zastarjelom, ruralnom i sl., čak i nehrvatskom), čini se da neki nude gradsku ležerno razgovornu akcentuaciju, prvenstveno »zagrebačku«, no nema takve općehrvatske urbane kolokvijalne akcentuacije, a i u samom je Zagrebu naglašavanje vrlo neujednačeno.

Zbog specifične akcentuacije u kojoj su ukinute opozicije i po intonaciji i po kvantiteti, prvotne su se kvantitativne opreke među vokalima prefonologizirale u kvalitativne.

Sadrži oko 17 tisuća riječi, gotovo enciklopedijski objašnjenih, a ako bismo mu tražili manu, onda bi je prepoznali u sferi akcentuacije.

Ričnik spliskog govora (1999.) Tonka Radišića tek je skroman doprinos očuvanju leskema grada pod Marjanom, jer je sastavljen na amaterskoj razini: bez akcentuacije, bez gramatičkih opisa i s krajnje šturim definicijama (poščjer - poštar).

Skladatelja u tako koncipiranu mozaiku, moguće čak i patchworku, ne zanimaju intonacija, problemi s visokim tonovima (čega ima dosta), pjevanje na dahu, otvoreni tonovi, nego prvenstveno skladanje ili obrada poznatih ulomaka kojima bi se izrazila primjenjivost stanja pojedinaca ili masa, prijelazi iz jednog emotivnog raspoloženja u drugo, pesimizam, zanos, težnja za užitkom, depresija ili razigrani humor, posebno recitativi (seco i arioso) koji zahtijevaju jasnu dikciju, točne akcentuacije i poštovanje datog glazbenog oblika.

Svakako je tu utjecaj bilingvizma bio izrazit, uz činjenicu da su Moližani očito napustili prvotno svoje područje prije formiranja dosljednije novoštokavske akcentuacije.

Pitanje akcentuacije specifično je za dijalekt kao cjelinu.

Stjepan Ivšić u podjeli kajkavskoga narječja svrstava ih u osmu podskupinu prve, konzervativne skupine govora, koju karakterizira čuvanje stare akcentuacije, ali i dug akcent na mjestu starog akuta.

Rekonstrukcijom akcentuacije u prvoj hrvatskoj gramatici koja opisuje četveroakcenatski sustav i usporedbom te akcentuacije s Daniči - ćevim naglašivanjem propitat ćemo polazišta opisa i propisa suvremenoga općeobvezatnog hrvatskog izgovora. (Iz Uvoda)

Pokazalo se da najrazličitije kajkavske akcentne varijacije izlaze iz jedne osnovne akcentuacije pa nije opravdano preveliko srodničko povezivanje kajkavštine i slovenskoga jezika, kao što nije ispravna teorija o kajkavštini kao simbiozi slovenskih, čakavskih i štokavskih osobina.

Do danas je uneseno oko 2.400 riječi, približno osamdeset kartica, a u potpunosti obrađeno nešto manje od polovice unesenoga leksičnog fonda, oko tisuću riječi, osim akcentuacije, za koju je potreban poseban računalni program.

Starinačko šokačko pučanstvo ovoga područja govorilo je specifičnim ikavskim govorom stare akcentuacije, što se i danas može čuti među starijim osobama.

U prošlom sam prilogu govorio o nekim narušavanjima normativne akcentuacije hrvatskoga standardnog jezika.