Na Tomerlinovo djelo je podsjetio najvjerniji Tomerlinov sljedbenik i zagovornik primicanja đurđevačke kajkavštine dr. sc. Velimir Piškorec, docent na Filozofskom fakultetu.

Dr. sc. Piškorec je zaključio da je Picok svojim djelima dao dobar temelj za daljnje istraživanje ne samo đurđevačke kajkavštine, nego i njegova mjesta u hrvatskoj književnosti.

U petak, 5. travnja na rasporedu je Gospodsko dijete neprijeporno ponajbolja hrvatska komedija između dva svjetska rata u izvedbi Glumačke družine Histrion koja donosi ljubavne nezgode, neprilagođenost, sukob izvještačenosti i prirodnosti te vrlo vještu dijalektalnu igru između gradskog i seoskoga govora (izvorne šestinske kajkavštine).

Objavljene su u 3. broju časopisa KAJ za 2012. godinu, zajedno s dijelom teksta prof. Seleša o projektu njegovanja kajkavštine u kojemu su nastale.

Meni, kao osobi rođenoj u Zagrebu, gdje prevladava kajkavsko narječje, moram priznati da u nekim krajevima kajkavštine uopće ne razumijem što netko govori. sa mnom na fax je išao jedan kolega koji je bio iz Istre, zapravo bliže Kvarneru i uglavnom je pričao književno i jako lijepo moram priznati.

Treći među nama bijaše Ž., tehnik, valjan i vrijedan sin hrvatske kajkavštine.

U Domu kulture u Našicama održan je koncert Večer kajkavštine u Slavoniji kojeg je otvorio mješoviti pjevački zbor Udruge Kaj iz Našica sa starim vinskim popevkama, podsjetivši na ljubav kojom se Zagorec brine o svom trsju i grozdju, ali i na običaj uživanja u njegovom plemenitom plodu, vincu.

Npr., hrvatski standardni jezik je u praksi promijenio neke sustave naglašavanja karakteristične za novoštokavski dijalekt (riječ hotel može imati naglasak i na " o " i na " e " - utjecaj kajkavštine), ima fonem " h " koji se izgubio u govornom novoštokavskom (hoću/' oću), oblik upitne zamjenice nije dijakatski " ko ", nego književnošću stvoreno " tko ", u oblikoslovlju se nerijetko razlikuju padeži za dativ i lokativ (komu/kome, jednomu/jednome, pametnomu/pametnome).

Primjer međimurske kajkavštine koja ima 10 samoglasnika: a, e, i, o, u, otvoreno i zatvoreno.

Galovićevu nedovršenu zbirku pjesama Z mojih bregov posthumno je prvi objavio upravo Miroslav Krleža u Književnoj republici 1925. Mnogo poslije veličinu Galovićeva pjesništva i potencijal kajkavštine prepoznao je i filozof Danilo Pejović, citirajući stihove iz pjesme Kostanj na kraju svog teksta Razgovor s Heideggerom, uz ironičnu žaoku da s radi o našem " regionalnom " pjesniku.

Na temu Titova jugoslavenstva, odnosno hrvatstva: vođenje mnogonacionalne zajednice bilo je moguće samo pod taktičkim naslovom jugoslavenstva, tako je, uostalom, svojedobno radio i čelnik Hrvatskog narodnog preporoda Ljudevit Gaj sa svojim ilirizmom i štokavskim narječjem, čak na štetu rođene kajkavštine? također za dobro Hrvatske.

Naučili su učenici i koje su osobe zaslužne za uzdizanje kajkavštine, ali i tko su živući autori koji se trude očuvati tradiciju kajkanja.

A sad se osim kajkavštine kužiš i u srpski, da te ceo svet razume.

Ipak, pjesma je nedjeljiva cjelina bez obzira na umjetničku snagu i jezik njezinih dijelova, i to cjelina koja prvenstveno pokazuje Matoševo stvaralačko i spontano sintetizitanje kajkavštine i štokavštine čemu je dokaz i činjenica što su ti Matoševi kajkavski stihovi ugrađeni u jedan štokavski tekst.

Pri povratku korienskom pravopisu moramo raditi dodatne kontrole unutar ikavice i kajkavštine.

Inače, uporno minoriziranje hrvatske kajkavske i čakavske književnosti (kao uostalom i kajkavštine i čakavštine kao hrvatskih govornih jezika, a ne tek pukih narječja) već predugo traje, praktično od Gajeve jezične reforme do dana današnjega, ali to je tema za neku drugu prigodu...

Pjesme će možda nekome biti teže pristupačne upravo zbog spominjane kajkavštine, međutim one su tako snažne da zaslužuju »prijevod« na štokavski, kao i prijevod mnogo šire - na druge jezike.

Za svoje Balade Petrice Kerempuha Miroslav Krleža je vlastitim jezikotvornim umijećem osnažio staru pučku i književnu osnovu kajkavštine, dok su drugi pjesnici koji su se vratili kajkavštini više nastojali poetski iskoristiti njezin pučki potencijal.

Autorica dviju knjiga kratkih priča, Prsten s plavim kamenom (2003) i Iza paravana (2007), te dviju zbirki pjesama Krošnja srebrne lipe (2004) i Srce na carini (2007), inače zaposlena u sisačkoj bolnici, posljednju je knjigu Spomenek Turopola (2008), napisala na kajkavskom, kako bi djeci i unucima, ali i svima nama, sačuvala i prenijela barem poneki bljesak ljepote i bogatstva duha i jezika hrvatske kajkavštine, koja je mnogima od nas prvi jezik koji smo naučili od majke.

Zanimljivo je da je tuđinski politički jezični imperijalizam najtemeljitije bio poražen upravo na polju kajkavštine, pa je krajnje vrijeme, ako ni zbog čega drugog, da se prema tom jeziku, kao uostalom i prema izvornoj čakavštini, počnemo ponašati s više poštovanja i ljubavi.

Njemačke imenice ravnopravno su sklanjali s imenicama svoje zavičajne kajkavštine.

Saznali su i koji su prekrasni dvorci Hrvatskoga zagorja, važna arheološka nalazišta poput Hušnjakova brda, koji su urbani centri kajkavštine, manifestacije koje skrbe o međimurskim popevkama.

Završni izraz sam tak dvostruka je apokopa, tipi č na frazeološka konstrukcija zagreba č ke kajkavštine.

U mojoj Hrvatskoj se ne veli primjerice, čuveni most, čuveni pisac, čuvena zgrada... U mojoj Hrvatskoj se dijete čuva u naručju, uglavno, u mojoj Hrvatskoj čuvati znači paziti na nešto ili se paziti od nečega.Bez kajkavštine i čakavštine, sve je laž, Hrvatski treba promjeniti u korijenu, tada nam Srbi nebi govorili da Hrvati nemaju svoj jezik.

Radi se o doista nesebičnoj mješavini kajkavštine i čakavštine u kojoj se riječi poput " mlijeko " ili " lijepo " izgovaraju kao " mliko " i " lipo " uz istovremenu uporabu riječi i izraza tipičnih za kajkavski kraj.

Na smotri sudjeluju osnovne školama iz svih kajkavskih regija (od graničnog područja kajkavštine i čakavštine u Gorskom kotaru preko središnjeg dijela Hrvatske - Posavine, Zagreba, Prigorja, Zagorja, Međimurja... sve do Podravine na istoku).

Što se kajkavskog govora tiče, već je Jagić dokazao da se tamošnje narječje odvaja u nekim svojim oblicima i izrazima od slovenske kajkavštine, tako ondje nema duala, kao bitnog slovničkog oblika u slovenskoj kajkavštini, pa da se jezične crte što više približavaju štokavštini.

Inače, Žumberčani pričaju nekom čudnom mješavinom ikavice i kajkavštine i u toj svojoj izolaciji sačuvali su sve svoje specifičnosti (narječje, grkokatoličanstvo).

Tome osobito pridonosi lokalno nazivlje, vješta interpolacija kajkavštine (srednjepodravski govori) u maniri pravog pučkog« spelavatelja »i pripovjedača koji poznaje obrasce starih kronika i pučke naracije.

Svim ljubiteljima kajkavštine svojim bogatim i raznolikim...