Iza nesvršenoga " darivati " također stoji imenica u akuzativu (majku, djevojku, bolnicu), ali iza nje slijedi ona u instrumentalu (bombonijerom, knjigom, krvlju), međutim, fraza označava da ste koga čime darivali, odnosno da je tko čime darivan.

U sjevernoj zoni slavonskoga dijalekta nakon zanijekanoga glagola objekt obično ostaje u akuzativu.

Samuel je, prije nego jedan ja, pozvani, u akuzativu.

Isto tako, u drugoj je Porin ime nagrade, i u akuzativu zato ima jednak oblik kao u nominativu.

To vrijedi i za ostale imenice muškoga roda koje označavaju neživo (kupiti stol, čitati časopis), a one koje znače živo biće u akuzativu imaju isti oblik kao i u genitivu (vidim prijatelja, slijedim neznanca).

Drugi primjer: u hrvatskom u akuzativu postoji razlika između živog i neživog pa se zato kaže da smo vidjeli " čovjekA " (jer je to nešto živo), ali smo istovremeno na njemu vidjeli " šešir " (a ne " šeširA ").

Primjerice, djeca iz godine u godinu uče izravni objekt i muče se s njim, netko naštreba da je uvijek u akuzativu, a netko i ne, ali ni u jednoj knjizi ne piše zašto predikati trebaju izravni objekt.

Glagol darovati (što) prijelazni je glagol uz koji dolazi imenica u akuzativu koja označuje što darujemo knjigu.

Od gramatičkih cjelina djeca usvajaju prezent pravilnih i nepravilnih glagola, nominativ, akuzativ i dativ određenog i neodređenog člana, osobne zamjenice u dativu i akuzativu te posvojne i refleksivne zamjenice.

Čitatelj čita knjigu. (izravni, direktni, bliži, pravi o., u akuzativu: knjigu; glagoli s takvim objektom zovu se prelazni ili tranzitivni g.); Napisala je pismo prijatelju nalivperom. (neizravni, indirektni, dalji, nepravi o.: prijatelju, nalivperom za ostale padeže, bez prijedloga; glagoli s takvim objektom zovu se neprelazni ili intranzitivni g.); Pripovijedao je o toj knjizi. (prijedložni o., o toj knjizi, za padeže s prijedlozima). 3. U filozofiji, sinonim za predmet i stvar; ono što je stavljeno ili se nameće subjektu u njegovu odnosu sa stvarnošću; ono na što se odnosi spoznajni subjekt.

U klasičnom latinskom jeziku završeci - us, - um odražavali su razliku između muškog i srednjeg roda i istovremeno ukazivali na to nalazi li se riječ u nominativu ili akuzativu.

Oblik u akuzativu je četvrti osnovni dio glagola koji se navodi u rječniku (od gl. amo, 1. amavi, amatum, amatum je supin), po obliku je jednak akuzativu jednine srednjeg roda participa perfekta pasivnog, dakle završava na - um.

Citam da mi program kaze u akuzativu je " gitarista " ali mi to nije nikako logicno (pustimo na stranu lingviste i pravopis).

Prvi je dio teoretski i bavi se sljedećim temama: sintaksa i njezin predmet proučavanja; sintaksa fraze (glagolska, nominalna, zamjenička, pridjevska, priložna, prijedložna, ekvacijska i subjunktivna fraza, infinitna glagolska fraza); komplementi glagolu (subjekt, objekt u akuzativu, dativu i genitivu, prijedložni objekt, direktivni, situativni, predikativni, dilativni i verbativni komplement); suplementi glagolu (modalni, situativni, negacijski i egzistimatorni); rečenična topologija.

Treba spomenuti i da se ovdje vrlo uvjerljivo govori i o slučaju daljeg (neizravnog) objekta u akuzativu; zatim tipologiju predikata...

20. poseban oblik s nastavkom - a za s. rod u nominativu ⠀ akuzativu množine zamjeničko-pridjevske promjene (ova sela a ne ove sela)

Simptomatično je i to da ljubavi u akuzativu ima podosta, iako akuzativ dolazi od latinske riječi accusare, što znači optužiti.

Biti pozvan po imenu glasom kojem ne znam podrijetlo znači naći se u akuzativu, znači prepoznati samog sebe kao nekoga tko je poznat glasu koji zove.

Drugim riječima, poziv, premda zove u vokativu i premda pozvanog poziva da se odazo ve u akuzativu, izaziva da se pozvani prepozna u nominativu.

5. Osobna zamjenica ona u akuzativu ima dva nenaglašena oblika je i ju.

I svakom potrebnom padežu, i genitivu i akuzativu, jer slabo će nam pomoći naša originalna nomenklatura i taksonomija, protiv reformirane, povjesno pročišćene te europeizirane i regionalno integrirane sage o Hrvatskoj, kao zemlji raju za sve, a možda i za ponekog Hrvata, preostane li mjesta i vremena za analizu potreba te neugodne domicilne većine, u slučaju da naravno nijedna manjina od interesa nema primjedbi i ne osjeća se zakinutom za svoj prirodni položaj i pripadni utjecaj unutar Republike Hrvatske.

Imperativ drugo i treće lice jednine, isprika, kondicional prvi, želja i molba, naručivanje, predviđanje budućnosti i davanje savjeta u kondicionalu, zamjenice u dativu, kombinacija zamjenica u dativu i akuzativu (presente i passato prossimo), gerund, slaganje zamjenica s infinitivom, imperativom i gerundom.

Dakle, Porin bi u akuzativu glasio Porina da je to ime osobe, ali Porin kao nagrada za glazbena dostignuća ponaša se kao sve riječi koje označavaju neživo: Gibonni je večeras dobio Porin.

Sjeverno i zapadno od linije La Spezia Rimini, koja prolazi sjevernom Italijom, jednina se obično razlučuje od množine pomoću završnog - s, koje se proširilo analogijom, budući da je bilo prisutno u akuzativu množine imenica muškog i ženskog roda svih deklinacija.

Nisam znao da je kraći oblik osobne zamjenice ONA u akuzativu glasio JE isključivo iz USTAŠOFOBNIH razloga.

Osnovnoškolski udžbenici i danas (čemu ja nisam kriv) učenike poučavaju da osobna zamjenica ONA u genitivu glasi NJE (JE), a u akuzativu NJU (JU, JE).

Čestitam ti i za ovu konstataciju o dva različita glagola, naime, izvinuti se u hrvatskom jeziku može nešto ili netko, dakle mora postojati prijelazni objekt u akuzativu.

Ivan je Đakon drugi povijesni naziv naše, planine Biokovo prenio, kako je zahtijevala rečenica, u jezičnom sklopu ad montem Sc (l) avorum, gdje je riječ mons (brdo) u akuzativu montem, koji zahtjeva prilog ad (kod), dok je Sclavorum (Slavena) posvojni genitiv množine od Sclavi.

Iz toga Kursar zaključuje da nije nimalo neobično što su Šepurini i riječ brod (kojom je zamijenjena lađa) upotrebljavala kao imenica ženskog roda uvijek kada se to moglo, a moglo se jedino u nominativu i akuzativu singulara.

Stoga - živjela kći, dolje kćer: rofl: (osim dakako u akuzativu LOL)