Treba pisati u nominativu jednine, a ispravan oblik glasi: ja budala. homosapiens

U Katalogu do 1975. sve riječi u odrednici tiskane su velikim slovima, a redalica je prva imenica u naslovu u nominativu, npr.:

Nadalje, sustavi na razini morfologije omogućuju zaobilaženje problema različitih oblika iste riječi (npr. pretraživanje WWW-a s obzirom na razne padeže hrvatskih imenica gdje je dovoljno postaviti upit u nominativu, a rezultat uključuje dokumente u kojima se tražena riječ pojavljuje i u ostalim padežima, upravo onako kako svaki izvorni govornik hrvatskoga prepoznaje jednu riječ kao skup njezinih različitih oblika).

Napomenuli bismo još samo da je u kolokvijalnomu hrvatskom jeziku prisutna tendencija da se pri sklanjanju stranih osobnih imena sklanja samo prezime, dok ime ostaje u nominativu, primjerice: N Brad Pitt G Brad Pitta, N George Clooney G George Clooneyja, N Bruce Lee Bruce Leeja.

Sa svoje strane, oni se opet dijele na tri skupine, ovisno o broju oblika u nominativu jednine.

Vokativ tih imena jednak je nominativu i glasi: Dante, Verdi.

Sličan žalostan primjer kao kad mi je vraćen prijevod koji sam radila na hrvatski, za firmu koja ima svoje lijepo ime, koje još ljepše podliježe deklinaciji i u toj gramatičkoj kategoriji ne gubi svoju prepoznatljivost - tražili su da svugdje ostavim njihovo ime u nominativu jer ' žele maksimalizirati konzumaciju svoga branda '.

Muškog su roda one imenice koje u nominativu jednine završavaju na - us (npr. populus) ili - er (npr. paediater), a srednjega one na - um (npr. oppidum).

Imenima koja u N završavaju na - io Mario, Antonio, Tokio u ostalim se padežima umeće intervokalno j, G Marija, Antonija, Tokija Dalije, osim u vokativu koji je jednak nominativu: Mario, Antonio, Tokio i u instrumentalu koji glasi Mariom, Antoniom, Tokiom.

Isto tako ne znam zašto se u genitivu smije napisati samo leca (ledac), a u nominativu množine može i ledci uz leci.

Imenice ove skupine redovno završavaju na - a u nominativu jednine, a imaju nominativ množine na - e.

Petra Sanader, u nominativu, studentica je Akademije dramskih umjetnosti.

Nigdje ni slučajno ne rabe novinarke ni novinari za Srbe izraze: zločinci, ubojice, pljačkaši, silovatelji, vandali..., ali nerijetko se mogu čuti spomenuti izrazi za Hrvatske branitelje poput (abecedno u nominativu): Gotovina, Glavaš, Hrastov, Markač, Merčep, Norac...

Denis Periša je, u nominativu, hakirao blogove homoseksualaca da im pokaže koliko su naivni.

a, napokon, evo i " moje ruke " u jednini. u nominativu, sa prisvojnih sufiksom za prvo lice jednine, kako ces se, sigurno, sloziti, glasi " yed-ii " (y-d - - y), a nenominativni oblik jednine, sa sufiksom (koji je relevantan za ajet 38:75) glasi " yedi-ye " " y-d - - y), a nikako " yedeyye " (y-d-y - - y), kako si ti, shady, pogresno tvrdio. razlika je jedno " y " viska, kog nema u nominativu jednine (yed), ali zato ima u nominativu dvojine (yedaa, tj. y-d-y).

Isto tako možemo saznati da je dotična građevina nedvojbeno carska donacija, budući da ime cara stoji u nominativu (nominativus casus).

Isto tako, Jergović često rabi stanovite nepravilne oblike riječi koji nisu u skladu ni s jednim od naših mnogobrojnih pravopisa, jer su gramatički neispravni, na primjer ustiju umjesto - usta, svo umjesto - sve (veselo je sve selo), njegovoga umjesto - njegova, htijući umjesto - hoteći, po prvi puta umjesto - prvi put, kćer (u nominativu) umjesto - kći, zacrvenila se umjesto zacrvenjela se itd., itd.

Isto tako, u drugoj je Porin ime nagrade, i u akuzativu zato ima jednak oblik kao u nominativu.

Osim toga, postao je obièaj - osobito meðu mlaðahnim voditeljima Nove TV - meðusobno se oslovljavati u nominativu, tipièno engleski, gdje drugih padeža i nema, pa kad se netko obraæa Nenadu veli Nenad umjesto Nenade, a Dorijana se doziva Dorijan, a ne Dorijane, kako je ispravno.

Ovaaaj, to je imenica u nominativu, srednji rod.« »Ma, ne, nije srednji rod

Deklinacija je u svim padežima (osim u nominativu) bez e: patra, patru, s patrom..., pa tako i u pridjeva patrov.

Dalje, nâs su učili (pa onda i mi druge) da imenica kći u nominativu treba glasiti kći, a ne kćer (što je akuzativ).

A. naime što (šta) u okviru već izrečenog teksta najavljuje neko objašnjenje onog o čemu se je prije govorilo [ (Tu padaju velike riječi.) Naime što: radi se o velikom novcu ]; pa što (onda ako) uvodna sekvencija rečenice u zn. da ono što slijedi neće imati značenja, neće utjecati na ishod i sl.; što će meni tko nitko mi nije potreban, mogu sam; što ćeš, što ćete tu se ne može ništa učiniti, promijeniti, tako je to; što ćeš da ti kažem u dijaloškoj situaciji na neko pitanje ili nakon opisivanja čega u zn. to je teško opisati, tu se nema što reći (kad je ono o čemu se govori loše, kad ne pruža mnogo nade u poboljšanje, kad nema mnogo smisla razgovarati); što kažu što se kaže; što možeš, što se tu može; (eh) što nije, (eh) što ne bi itd. iron. na riječi sugovornika dovodi se u sumnju ono što sugovornik kaže ili što on navodi kao riječi onoga tko nije prisutan; što on zna o tome (u dijaloškoj situaciji ili u izlaganju u supr. rečenici iza ali) on ništa ne zna o tome, malo vrijedi što on zna; što rekli uzgredno objašnjenje podataka ili misli o kojima se govori, kao što je običaj da se kaže, kao što mnogi govore; što ti je (netko, nešto) kao uzrečica pri isticanju osobina (nježnosti, vrijednosti, stručnosti, sposobnosti i sl.) dobrih ili loših u zn. znao sam da je takav, i ovaj put se potvrđuje da je tako; B. bilo što bilo ma što da se dogodilo; da je što, da je bar što da bar ima neku vrijednost, da bar nešto vrijedi, (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika ili u svojem izlaganju) u zn. da nešto ne vrijedi mnogo [ toliko molbi i gnjavaže oko toga, a da je bar što = da je bar nešto ]; daj što daš pristajem na najnižu cijenu, bescjenje; govorio što govorio bez obzira na to što kažeš; ma što bilo što, što bilo; ne zna se što je što ne razabire se, ne vidi se dobro, ne mogu se razlikovati sastavni dijelovi; nije ne znam što, v. znati; ni za što na svijetu nipošto ne pristajem, nema te cijene za koju bih pristao na to; ono što se stavi (opis i sporazum s onim tko zna na što se misli kad se ne može imenovati predmet koji nema imena ili mu se ne zna ime, npr. razni umeci, dodaci, igle koje se provlače itd.) = ono što se umetne, = ono što se pritisne i sl.; pa što (onda)? završna sekvencija iskaza u zn. da što ne mijenja činjenično stanje, da nema velike važnosti, da sve ostaje isto unatoč onome što je rečeno; što (šta)... (da)... (uz ponovljenu riječ u zn. da odluka bez odustajanja ne poznaje cijenu) = što bude da bude [ (to ću ostvariti) što košta (da) košta ]; što bi bilo, što bi imalo biti (u dijaloškoj situaciji na pitanje »ima li što (nova)« i sl.) nema ništa, nema ničega; što bilo bilo što, nešto, ne birajući, makar koliko; što bolje, što više, što prije kako je najbolje moguće, koliko se više može, kako je najprije moguće; što ću gdje ću našao sam se u nezgodnoj situaciji u kojoj mi nije lako odlučiti, nemoćan sam u ovim okolnostima; što ću mu ja, što mu ja mogu kako je tako je, ja tu ništa ne mogu, nemam mogućnosti da to izmijenim; što da ne bi (h) (u dijaloškoj situaciji na pitanje da li bi što radio ili učinio) bi (h), kako ne bi (h), zašto da ne bi (h); što ga nema = kakvoga nema, kakav ne postoji, s kojim se nitko ne može uporediti [ to je čovjek što ga nema ]; što (sam, smo itd.) ga perfekt glagola podrazumijeva da se dodaje ili misli uz »onaj, ona itd.« kao nešto već viđeno ili poznato [ čovjek što smo ga sreli = onaj kojega smo sreli ]; što gore to bolje = nek bude gušća čorba, usp. čorba; što ja (tu) mogu ja tu ništa ne mogu, nisam mjerodavan, nije u mojoj kompetenciji, nemoćan sam, nije u mojoj moći da izmijenim činjenice; što ja znam ne znam, otkud da znam, nije mi poznato; (e) što (ti) je (imenica u nominativu) iron. pejor. (u dijaloškoj situaciji ili kao zaključak da nešto ne vrijedi mnogo, da pokazuje nedosljednost i sl.) [ (e) što (ti) je veliki učenjak jučer je tvrdio jedno, danas drugo ]; što je (čega) koliko god ima, dokle obaseže, dokle se proteže [ što je pametnih ljudi, što je zemlje naše ]; što je da je makar što bilo, bez obzira nato što je; što je ovo (u čuđenju) ovo još nisam vidio, iznenađen sam, čudim se ovome; što (mu) je tu (mu) je ne može se ništa izmijeniti, kasno je za ikakvu promjenu, sad se više ništa ne može učiniti (moramo biti zadovoljni, moglo je i gore); što mi se... (jede itd.) jako mi se... (jede itd.); što mi se ne da nisam ni najmanje raspoložen za što, nemam volje; što (ti) misliš?, v. misliti; što mu je što se s njim događa, je li normalan, je li pri sebi; što sad do toga je došlo da se ne može znati kako dalje; što sam ja kriv ja nisam kriv, nije moja krivnja; što se može tako stoji stvar, ne može se ništa izmijeniti; što si prid. radni (glagolsko vrijeme) ponovljeno u zn. da je radnja završena, da se ne može nastaviti ili ponavljati ono što se dogodilo ili što će se kao završeno dogoditi [ što si napravio, napravio si; Gotovo je: što je bilo bilo je; što ćeš uhvatiti, uhvatit ćeš ]; što s tim 1. (kao pitanje) (pa) što onda, ništa zato, ne smeta, ne mijenja na stvari, svejedno (je), ne igra nikakvu ulogu, nema važnosti 2. (u istom zn. kao dio rečenice) [ Malo se je stanje popravilo, ali što s tim, kad nema volje ] 3. (pitanje koje ne traži odgovora) u zn. to ne pomaže, ničemu ne služi, ništa ne vrijedi [ dao mi je neka kliješta, ali što (ću) s tim ], usp. šta; (i) što sve ne (nakon spominjanja više pojedinosti ili nabrajanja mnogo koječega, koješta, svašta) [ ljudi su radili, gradili i što sve ne ]; što ti bi kako si to mogao učiniti, jesi li bio pri sebi, kako ti se to moglo dogoditi; što ti je tu ti je (što je tu je) riječi kojima se sabire iskustvo onoga što je urađeno uglavnom prema kontekstu da nije najgore ili da se s time treba suočiti; što zna što je otkud on može znati, nije to za njega [ što zna prostak što je ponašanje ]

Tako mi prema fonološkome pravopisu pišemo vrapca iako je nominativ vrabac, jer je glas p u vrapca za našu svijest (a ovaj put i fizički) savršeno jednak kao p u hropca prema nominativu hropac.

LEKSIK je na koricama naslovljen u genitivu, a PREZIMENIK u nominativu, i to je jedina, doduše znakovita, različitost, a unutar njih je u oba sadržaj neprocjenjiv, i to mnogim znanstvenim granama, pa tako i rodoslovnoj.

No, s obzirom na to koliko ljudi često govore ' kćer ' u nominativu, uskoro bi to moglo postati i ' književno ', hihihi.

Jedna stvar karakteristična za gruzijski je da imenice u nominativu moraju završavati na vokal, radi lakše deklinacije.

Imenice virus (otrov), vulgus (svjetina) i pelagus (more) srednjeg su roda iako u nominativu jednine završavaju na - us.

U klasičnom latinskom jeziku završeci - us, - um odražavali su razliku između muškog i srednjeg roda i istovremeno ukazivali na to nalazi li se riječ u nominativu ili akuzativu.

pridjevi s jednim završetkom: pridjev u nominativu jednine ima isti oblik za sva tri roda.