Primjerice, Jupiterov albedo iznosi 52 %, dok Zemlja ima albedo od nekih 37 %.

Dodatna napomena da na ovoj karti nije obuhvaćen albedo Antarktike koja uz Arktik spadaju pod područja najvećeg albeda na svijetu.

Iz navedenih uvjeta možemo slobodno zaključiti da nije bilo neke veće prepreke između izvora svjetlosti (Mjeseca) te snježne podloge, što je omogućilo povišeni albedo na Dinari.

Područja koja karakterizira manji albedo su dio Azije uz obalu, Indoneziju, veći dio Europu te Srednju i Južnu Ameriku i Afriku južno od Sahare.

Naravno kao što je čovjekov utjecaj vrlo bitan klimatski faktor tako i sam čovjek utječe na albedo mijenjajući izvornu površinu.

Zaključno gledano prosječni Zemljin albedo iznosi oko 30 %.

Albedo predstavlja broj koji pokazuje moć reflektiranje svjetlosti s tijela koje samo ne svijetli a izražava se u postocima od 0 % do 100 %, tako da potpuno crno tijelo ima moć reflektiranja 0 % a potpuno bijelo 100 %.

Svjetlost sama po sebi može imati više izvora kao što je Sunce, Mjesec, javna rasvjeta itd., ali vrijedi generalno pravilo da je albedo u prirodi posljedica direktne (zrcalne) i difuzne (raspršene) refleksije svjetlosti koja može biti različitog postanka.

U što većoj mjeri jedite i albedo (bijeli unutarnji dio) jer obiluje flavonoidima i drugim antikancerogenim spojevima.

Tako područja Rusije, Skandinavije, Grendlanda Kanade i Aljaske imaju visok albedo zbog snježnog pokrivača.

S obzirom da je snježna podloga vrlo važan faktor govori i podatak da albedo u umjerenim širinama na sjevernoj hemisferi tijekom godišnjih doba najviše varira, dok primjerice na južnoj hemisferi albedo kopna neznatno varira tijekom godišnjih doba zbog nedostatka snijega kao podloge.

Sama refleksija ovisi o mnogim faktorima poput kuta upada Sunčevih svjetlosnih zraka npr. (albedo je manji kad Sunce se nalazi visoko na horizontu dok je veći kad je Sunce nisko nad horizontom što ovisi o dnevnom hodu Sunca, ali imamo i vrlo bitan čimbenik godišnjeg hoda Sunca zbog kojeg također se mijenja kut upada Sunčevih zraka), važno je spomenuti i faktor vlažnosti podloge (kod veće vlažnosti tvari albedo je manji zbog jake apsorpcije svjetlosti u tankom sloju vode te svjetlosne totalne refleksije u vodenoj opni).

Gledajući prethodne podatke vrlo lako je doći do zaključka što je tijelo svjetlije, veći je albedo, dok obrnuto sa tamnijim tvarima on se smanjuje.

Uskoro će na našem portalu biti objavljena i kolumna na temu albedo.

Podloga svježeg snijega ima najveći albedo i to u vrlo velikom postotku koji se kreće od 80 % - 90 %, dok primjerice stariji snijeg te snijeg koji kopni ima vrlo širok raspon varijable reflektiranja od 30 % - 70 %, ovisno o količini vlage koju sadrži u sebi.

U opoziciji je fazni kut nula, pa je i albedo za obje opozicije jednak (uz pretpostavku da nema značajnih atmosferskih promjena u Marsovoj atmosferi).

Albedo objekta ovisi o tome od čega se svjetlost odbija.

Mjesečev albedo je malen jer se svjetlost odbija od stijena (koje reflektiraju malu količinu svjetla), dok je Zemljin malo veći zbog raznih površina.

Albedo leda je veći od 90 %, kao i albedo pustinja i oblaka, dok je dok oceana i šuma oko 4 %.

Poznati sjajni objekt našeg noćnog neba - najsjajniji nakon Sunca i Mjeseca - jest planet Venera čiji albedo iznosi 76 %.

Albedo je mjera moći odbijanja svjetlosti koju ima neka površina ili tijelo.

Albedo svježeg snijega je visok, do 90 %.

Najveći albedo na svjetskoj razini imaju snježne i pustinjske površine iz razloga što sadrže visok s albedo, radi se o vrlo prostranim područjima, što je lako uočljivo na karti.

Kao što je već navedeno crvena boja prestavlja velik albedo dok plavo - ljubičasta pojavu bez albeda ili vrlo nizak albedo.

Međutim, da bi odredili Bondov albedo potrebno je poznavati faznu funkciju.

Moć reflektiranja svjetlosti objekta koji sam nije izvor zračenja, odnosno omjer primljene i odbijene svjetlosti, nazivamo albedo.

Albedo može poprimiti bilo koju vrijednost između 0 i 1, pri čemu 0 znači kako je sva primljena svjetlost upijena, a 1 kako je sva primljena svjetlost reflektirana.

Mjesečev albedo iznosi 12 %, što je vrlo malo, no on nam je dovoljno blizu i čini nam se vrlo sjajnim.

Zemljin albedo iznosi 36 % te na isti način reflektira Sunčevu svjetlost prema Mjesecu; stoga, kada je Mjesec npr. u fazi srpa, možemo vidjeti i tamni dio Mjeseca koji je osvijetljen samo svjetlošću reflektiranom sa Zemlje.

Vangelisovi eksperimenti s povezivanjem sintetskog i akustičkog zvuka u njegovim ranim albumima Heaven and Hell i Albedo 0, 39 (tu je u glazbu uključio glasove astronauta snimljenih tijekom misije slijetanja na Mjesec), kao i Oscar za glazbu u filmu Vatrene kočije upućivali su da je upravo on idealan skladatelj za glazbeno ocrtavanje filmske vizije romana Philipa K.