Kad je Alvise Mocenigo, inače njegov pacijent, imenovan providurom Dalmacije došao je 1700. godine u Zadar.

Giacomo-Alvise senior je imao dva sina, Francesca-Antonija i Pietra.

God. 1719. opći providur Alvise Mocenigo odredio je da franjevci budu župnici u selima Metkoviću, Doljanima i Dračevu.

Slikar Carlo Alvise Fabris jedan je od bezbroja slikara koji su u drugoj polovini XVIII. st. radili po narudžbi u mnogobrojnim radionicama venecijanske škole.

Mnogobrojni su članovi obitelji u Istri imali različite posjede te obnašali važne službe: Marco (XIV. st.), sutlovrečki podestat; Giovanni (XV. st.), koparski podestat; Giovanni (XV. st.), novigradski biskup; Lodovico (XV. st.), rovinjski podestat; Lorenzo (XVI. st.), motovunski podestat; Alvise (XVI. st.), koparski podestat i kapetan; Daniele (XVI. st.), mlet. sindik, obilazio je Istru i popisivao pučanstvo; Angelo/Anzolo (XVII. st.), koparski podestat i kapetan; Vincenzo (XVIII. st.), mlet. poslanik za šume (Deputato ai Boschi), sastavio je Katastik šuma u Istri (1775); rašporski kapetani Jacopo (1436), Filippo (1687 89) i Antonio (1735 36); puljski knezovi Marco (1344 45), Andrea (1347 48), Pietro (1427 28), Alvise (1453 54), Alvise (1534), Bernardo (1535 36), Alvise (1540) i Vettor (1598), knezovi-providuri Giacomo (1682 83), Tomaso (1700 01), Pietro (1742 43) i Antonio (1784 85).

Istog dana je imenovao župnika za Goricu fra Martina Kraljevića, za Vinjane fra Marka Carića, za Drinovce fra Grgura Karnjića, za Opanke fra Filipa Rupčića i za Roško polje fra Stjepana Budimira.4 Sigurno je da Alvise Mocenigo kao zapovjednik hrvatsko-mletačke vojske pri oslobađanju Imotske krajine ne bi donosio odluku o imenovanju župnika u Gorici, Drinovcima i Roškom polju da ih nije smatrao sastavnim dijelovima oslobođene Imotske krajine.

Ted Weidlich, predsjednik Regatnog odbora, objavio je rezultate regate, a Livio Bolković izvršni direktor PBF-a i Alvise Benussi, predsjednik Jedriličarskog saveza Istarske županije, uručili su nagrade najuspješnijim mladim jedriličarima.

Za Istru su još važniji podestati: Alvise (Labin), Barbarigo (Sutlovreč), Cesare i Daniele (Rovinj) te Francesco (Vodnjan), svi iz XVII. st.

Alvise Benussi, dobitnik godišnje nagrade za 2009. godinu, inače predsjednik Jedriličarskog saveza Istarske županije, u prošloj je godini organizirao kamp za pedesetak mladih jedriličara, koji je završio prvenstvom Istarske županije u klasi optimist.

Ovaj put Berguzar će utjeloviti lik Monice Teresse, bogate Venecijanke i odnedavno udovice, a koju je na sultanov dvor doveo brat, Alvise Gritti, Sulejmnanov savjetnik za politička pitanja u ostatku Europe.

Arku Svetog Flora otvorio je 1656. godine biskup Alvise Marcello te je pronašao drvene škrinjice i ispravu biskupa Orsinia kojom se tumači kada su na ovo mjesto sakrivene relikvije.

God. 1699. opći providur Alvise Mocenigo predao je crkvu sv. Stjepana u Čitluku zaostroškim franjevcima i s njom 30 kanapa zemlje oranice i 3 kampa vinograda za izdržavanje.

Luigi Alvise Pasqualigo bio je venecijanski plemić, a o njegovu se životu malo zna, uglavnom ono što je zabilježeno na uvodnim stranicama više puta objavljivane zbirke pjesama Delle lettere amorose (Venecija, 1563).

U drugoj trećini je De Vergilio zabio u 23. minuti ogleda za 3:1, a konačni rezultat postavio je Chris D ' Alvise svojim drugim golom na utakmici.

Obiteljsko stablo zaključio je Alvise, koji je umro 1803. Obiteljski grb ima u zlatnom polju purpurnu traku, nad kojom je svijetloplava ruža.

Djelo De bello Asiatico doživjelo je pet izdanja i više puta bilo prevedeno na talijanski (prvi prijevod načinio je vjerojatno njegov sin Alvise).

Iza ponovnog pada Gabele u turske ruke ponovno započe poslom komisija za razgraničenje (na Božić 1719. godine) koju sačinjavaju povjerenik mletački Alvise Mocenigo i turski Mehmed Ali.

1) Oltar sv. Mihovila Arhanđela izradili su Ambrogio Laureato i Alvise Tagliapietra.

Već 1616. je stradao Stari Pazin, a u srpnju 1617. mletački zapovjednik Alvise Zorzi poduzeo je još jedan napad na Pazin.

Završen je i bočni brod i blagoslovljen 1. 8. 1734., dok su glavni i drugi bočni brodovi bili gotovi i blagoslovljeni 23. 12. 1736. Drveni su oltari zamijenjeni kamenim, mramornim, a isklesao ih je arhitekt i kipar Girolomo Laureati iz Venecije i bili su uzdignuti 1741. god. kararskim mramorom, od klesara Ambrogia i Alvise Tagliapietra [ 17 ], a na glavni oltar položili su kipove sv. Jurja, sv. Marka i sv. Roka. [ 18 ] Iste godine, 21. travnja, porečki je biskup Mazzoleni blagoslovio tri velika kipa na glavnom oltaru, sv. Jurja, sv. Roka i sv. Marka.

U Velom Lošinju (župna crkva) očuvana je oltarna slika Bogorodice sa svecima iz 1475. Alvise, sin Antonijev (Murano, 1446. ili 1447 Venecija, 1502) počeo je slikati oko 1475. uz pomoć strica Bartolomea, pod utjecajem Giovannija Bellinija, ali je i sam utjecao na mlađe slikare (Cima da Conegliano, Andrea Mantegna, Lorenzo Lotto, Francesco Bonsignori) i učenike (Marco Basaiti, Giovanni Antonio da Pordenone, Antonello da Messina).

Giacomo-Alvise Dacci seniori (cca 1720. 15. VIII 1790.), drvodjelac-umjetnik, radio je kućišta orgulja za Petra Nakića, za brata Francesca i Gaetana Callido.

Opis oslobođenja Imotskog dao je generalni providur za Dalmaciju i Albaniju Alvise Mocenigo u svom izvještaju od 1. kolovoza 1717. na slijedeći način.

Glavni oltar i druga dva oltara djelo su Gerolama Laureata, dok su prekrasne kipove Sv. Jurja, Sv. Roka i Sv. Marka, iz kararskog mramora izradili braća Alvise i Ambrogio Tagliapietra.

Alvise, dužd od 1676 (umro 1684), pristao je na savez s papom, poljskim kraljem i habsburškim carem protiv Osmanlija.

U Puli se u XVII.st. spominje Pietro, zapovjednik galije (umro 1631), koji je u Puli i pokopan, a u XVIII.st. grof Alvise, sin pokojnoga Tomasa.

Tursku stranu je zastupao Mehmed-efendija Šaba, a mletačku generalni providur Alvise Mocenigo.8 Konačni dokument o razgraničenju potpisan je 8. lipnja 1721. godine i granica koja je tada kroz Imotsku krajinu povučena ostala je do danas.

Mastro di Campo povijesnog imena Alvise Sincich, kao glavni sudac, pomno je pratio spretnost i preciznost u gađanju domaćih konjanika Franka Štikovića, Alena Riose, Zdenka Beličke, Ivana Terlevića, Ivana Banića, Ante Tončija Topića, Anđelka Lakovića i Jakova Grgića.

Kupio ga je Alvise Rismondo koji ga je prodao austrijanskom nadvojvodu Karlu Stefano i ovaj ga je 1910. god. prodao poljskom grofu Korwinu Milewskom.

Mletački providur Alvise Mocenigo povjerava taj kraj franjevcima iz zaostroškoga samostana.