Često se provezem onuda, u prolazu bacim pogled, i mjesto je u sva doba nezauzeto.

Uz sve poreze, prireze i ne znam kaj ne plaćamo da me tak oćete oderat za par stanica kaj se provezem... pa fuj...

Na povratku kući, pješice naravno, jer ne daj Bože da ja provezem auto gradom tema me doista udarila u glavu dovoljno jako da me zabolio svaki mišić.

No želja da se provezem onom poznatom američkom autocestom koja vodi uz zapadnu obalu dovela je do toga da odlučim ipak krenuti iz Los Angelesa samostalno prema San Franciscu i onda dalje s ekipom prema Milwaukeeju.

Inače me nije lako smekšati, ali mjesečno se 5 puta provezem kraj skretanja za Novsku i svaki put kad vidim znak " Jasenovac " osjetim neku nelagodu.

S vakodnevno se provezem Medulićevom ulicom.

Ja živim na magistrali prema Bibinjama, evo i jutros zatvaram sve prozore jer od smrada ne mogu disati, a mogu zamisliti kako je tek jadnim ljudima koji žive pokraj toga, dosta mi je kad se autom provezem, doslovno uhvatim zraka kod Intermoda i pokušavam izdržati do Bulevara, sramota

- Živim kao umirovljenik, plaćam račune, ponekad čuvam unuke i kad mogu provezem se biciklom gradom i svakako do Korane, skromno odgovara Boro Vitas na pitanje kako provodi dane.

Kad sam bio klinac, osobit mi je gušt bilo vozati se biciklom po tim stazama i slušati drndanje ploča ispod guma bicikla... a gušt nije prošao sa godinama tako da se i sad s posebnim veseljem provezem po njima

Ako vidim zemlju vlastitim očima, provezem se cestama, upoznam ljude, dijelim njihove nevolje i radosti, jedem hranu i pijem vodu iz bunara, postajem, makar na kratko, dio svega toga.

Meni je preostalo kupiti samo drugu zgradu, kvalitetnu i lijepu, sva rodbina i prijatelji mi čestitaju da dobroj kupovini, ali meni, svaki puta kada se provezem pored one kuće koja mi je izmakla, srce se stisne.

a sve je počelo onako bezazleno u radnom raspoloženju. primakao se kraj godine i sve više se radnih obaveza utrpalo u sve manje radnih dana. a da nešto veliko sabijete u mali prostor potreban vam je ogromni pritisak, a sabijanje pod velikim pritiskom stvara i veliku temperaturu (zar ne prijatelju). imate li dovoljno čvrsto okruženje, dovoljno veliki pritisak i dobar materijal lako možete očekivati da ćete nakon nekog vremena od običnog grafita dobiti dijamant, ali (to prokleto " ali ", ko frajla u godinama, u svaku moju priču mora gurnuti svoj nos) ako nešto od toga zakaže, od sve muke dobijete samo - veliko ništa e, da, materijal je bio dobar, pritisak zadovoljavajući, ali je posuda u kojoj se trebao stvarati dijamant jednostavno popucala po šavovima i uz veliki prasak rabucala se u milijune komada. puko sam ko kokica daklem, redom kako je bilo prvo ranojutarnji službeni odlazak u Metropolu. radni zadatak uspješno obavljen nakon dva sata smješkanja i prosipanja komplimenata. volim kad stare koke padaju na šarm. još nije opalio top s Lotrščaka a ja sam već, u izlogu s pogledom na Trg, produženom kavom (s miljekom i šlagom) ispirao kiselkast okus one automatske kavice koju mi udjeliše kao dragom gostu (kakvu bih dobio da sam neželjeni gost nehtjedoh pitati). u dokolici okrenuh broj dobrog zagrebačkog prijatelja (nevjerovatno, zar ne, i nama se iz provincije zalomi da imamo dobre drugove u gradu svih Hrvata) bez nade da ću ga u ovoj ludnici pronaći doma. - na Jelačić placu, nemoj srat pa što nisi javio da dolaziš radi nešto do dva pa idemo na ručak a ručak u Okrugljaku se otegnuo do večere. u osam je uštirkani konobar otvorio četvrtu butelju. u deset javljam šefu da sutra kasnim na posao. razlog? pijan sam ko deva i bolje reskirati neplaćeni dan nego naplaćenu kaznu. u ponoć po nas dolazi Želja, neki se domjenak transformirao u kućnu pijanku što se ne propušta. dvadesetak ljudi, tridesetak boca i sivkasti dim s mirisom trave. zadnje što pamtim bio je blesavi Željin smješak dok se pijan, kao klada, rušio pored mene na fotelju. do jutra sam ulovio sat i pol sna, taman dovoljno da sivu monotonu traku autoputa ne provezem zatvorenih očiju. kratko tuširanje i kaubojska kava bez šećera trebalo me održati u životu da u firmi posvršavam sve poslove, stignem u šest na domjenak ranga " nemoj da ti padne na pamet da ne dođeš " i ne prespavam premijeru Jacksonovog King Konga što započinje točno u ponoć. u tri nazivam Ženskog Bosanca, treba mi kava i pokoji smješak. - vodi me na kavu - imam neki dogovor, može li sutra? - vodi me na kavu - za deset minuta u Kafiću moje lice kao s plakata za film " Grof Drakula " izmamio je njezin zvonki smijeh. trudila se, odistinski, s puno smijeha u svojoj priči, ne dozvoliti da pređem na tamnu stranu Sile, a ja sam je za trud nagradio najvećom glupošću koju sam mogao napraviti od kada je svijeta i vijeka - dobio sam karte za premijeru King Konga, hoćeš li ići? - s tobom? - ovaj imam četiri karte pa sam mislio ako hoćeš da ti dam dvije - nebi, hvala o, gluposti, kako ti je ime? smrznuo sam njen smijeh kao kapljicu vode u beskrajnoj bjelini Antartika. u jednu sam divnu priču Sadašnjosti neopterećenu s Budućnosti nesmotreno ubacio dašak prošlosti. tim sam daškom vjetra pokrenuo oluju koja je izbrisala posljednju zelenu oazu u beskraju pustinje. da li trajno? tko bi ga znao, još nisam pronašao dovoljno toplih riječi kojima bih pokušao otopiti led s lica Snježne Kraljice... pedesetak sati stvarnosti s nekoliko sati snova konačno su iza mene. starim li...? nije mi bilo kao nekada...

S obzirom da sam na utrku dolazio iz Ploča (koje su cca 130 km udaljene od Šujice) stigao sam dovoljno rano da se provezem autom po cijeloj trasi polumaratona.

Kad se provezem u blindirinoj ' Bembari ', mogu zoljom da me gađaju... a meni ništa

Čak i sada osjećam snažnu želju da zapičim krug preko Žumberka, malo se provezem do Ozlja, pa uz Dobru, kratak đir karlovačkim ulicama i natrag doma..

Ne sjećam se da li sam se onda izvezla s automobilom igračkom, ali poznavajući sebe vjerujem da me ni srce koje je htjelo iskočiti nije moglo zadržati da s autom - igračkom ne izađem na svijetli trg i provezem se njime, bez obzira na sve zabrane.

Motor mi predstavlja idealnu mogućnost da se turistički, bez žurbe, provezem svijetom.

Nemojte da uzmem dostavni kombi, provezem se ovim gradom upalim sva četiri

Jednom prilikom sam bila na putu u Njemačkoj i posudila sam bicikl da se provezem oko jezera.

Dnevno provezem 50 - 100 km po okolnim suburb-ima, srecom rijetko moram do centra grada (srecom - zbog razloga koje tt navodi).

Budući da mislim da je ovo zadnje preporučujem se da te malo provezem jedan dan kad je ovakvo šugavo vrijeme pa da revidiraš stav

Meni osobno je svejedno jel prednji ili zadnji pogon.... ionako kod auta koji nisam vozio prvo ga " provezem malo " kroz meni poznate " repere " na cesti da vidim kako reagira i kako se ponaša... zlu ne trebalo

Bicikl si zapravo više kupujem da ga piknem na nosač i otpeljam negdje u urbaniziranu prirodu tipa Slovenije, Austrije, Švicarske pa se provezem onim lijepim planinskim krajevima (naravno ne se penjati bajkom po alpskim vršcima jer - kao prvo, dragi bi izdahnuo prije mene...: rofl:) nego za šepurenje po Jarunu i malo po kvartekima par km simo-tamo

Sa druge strane kad se provezem po Slavoniji dođe mi da plaćem.