Neke podatke daleke ilirske prošlosti možemo otkriti na osnovi vrlo oskudnih pisanih izvora iz kasnijih vremena i arheoloških nalaza jer, budući da antički pisci uglavnom navode podatke o ratovima Ilira protiv Grka, Makedonaca i Rimljana, iz tih izvora ne možemo mnogo saznati o ilirskim običajima, vjerovanjima i svakidašnjem životu.

Antički pisci ne spominju Sušac, a car pisac Konstantin VII.

Poznato je pak da su se antički pisci nerijetko i neopravdano rugali na račun neprijatelja. (Z.

Mnogi antički pisci odavali su hvalu drevnom istarskom ulju od masline (Plinije, Galen, Apicije), a najčešće se spominje onaj citat Marcijala (40. - 103. godine): Uncto Corduba laetior Venafro, Histra nec minus absoluta testa. (Kordobo, koja si rodnija od uljevitog Venafra, a savršena kao ulje iz Istre).

Pod tim imenom spominju ga pojedini antički pisci (Plinije).

Iščitavajući literaturu dolazimo do saznanja da Asseriju spominju mnogi antički pisci.

Znali su to i tvorci Daruvara Iassi o kojima su antički pisci pisali kao o vrsnim vinarima.

Unatoč nastanjenosti Kelta u blizini rijeke Kupe, lokalne zajednice koje antički pisci nazivaju Kolapijanima (Colapiani), uspijevale su sačuvati bitne značajke svoje materijalne i duhovne kulture.

Već antički pisci izvještavali su o skulpturama i objektima raznih boja.

Asseriju spominju mnogi antički pisci, istaknuo je Ćurković tijekom posjeta Asseriji.

To je utjecalo i na razvoj raznih vrsta luka, od onih bijelih, slatkih, svilene kore, te crvenih, danas zvanih španjolskih lukova, koje također spominju antički pisci i gastronomi, do onih smeđih, u suvremenoj gastronomiji uobičajenih kapula koje su, začudo, uzgojene tisućljeće kasnije, upravo u renesansi, s jasnom botaničkom namjerom da postanu otpornije na zimu i velika pomorska putovanja.

Već antički pisci spominju ime Arauzone, naselja na prostoru stare Liburnije smještenog južno od Vranskog jezera.

Tu činjenicu isticali su već antički pisci koji su bili suvremenici tog procesa ili im je on predstavljao blisku prošlost.

U Rimskom Carstvu ti već helenistički gastronomski darovi dobit će svoj još izraženiji kulinarski naglasak kroz profinjene umake, nadjeve i začine s kojima su se pripremale iznutrice, kako ih nazivaju antički pisci i sladokusci: sumen, ficatum, ventricula, lumbi et renes ili vime, jetra, dropčići, pluća i bubrezi.

4. Našoj, pogotovo starijoj književnosti, česti su uzor bili antički pisci, a mitske su teme obrađene nebrojeno puta u djelima naših starih autora.

Čak se ni antički pisci, koji su se bavili raznim patologijama, nisu bavili tom mišlju.

Ribu koju su Grci zvali thynnis, od starofeničke riječi thon i hebrejske tannin, što znači velika riba i morska neman, a Rimljani po helenskom izvorniku thynnus, ali i po latinskom cordyla, opisali su gotovo svi važniji antički pisci o prirodi i gastronomiji od Aristotela, Ateneja, Lynkeja, Sostrata, Agatarhida do Katona, Apicija, Cicerona ili Marcijala.

Na gozbama je posebni magistar bibendi (o čemu piše Petronije i još neki antički pisci) određivao je koje će se vino iza kojeg jela piti i u kojem omjeru ga treba miješati s vodom.

Kr., a antički pisci, Teopomp i Pseudoskilak spominju ga u 4. stoljeću pr.

Antički pisci ostavili su manje podataka za Brač, a kada ga i spominju, nema nekog ustaljenog termina, što je inače bio slučaj kada su pitanju susjedni otoci i obližnje kopno, gdje se opisuju razna naselja, i s time u vezi sukobi, trgovina...

Ljekovitost ove biljke znali su još antički pisci.

18.00 21.00 Akademski glumac Ivan Đuričić improvizacija na temu vremena i klime iz knjiga domaćih autora; Marko Vučetić čita ulomke o klimi i vodi vas meteorološkim krajolikom Jadrana: o buri i moru, ribarskim vjerovanjima i znanju o vremenu koje su nam ostavili antički pisci; Milan Sijerković čita ulomke iz svojih brojnih knjiga za odrasle i djecu

Živjeli su još na području Gorskog kotara, Pounja i Primorja. [ 2 ] Antički pisci navode grad Metul kao prijestolnicu Japoda.

Pa ipak, valja primijetiti da antički pisci i sami veliki bonkulovići, za razliku od ništa manjih gurmana iz renesanse i baroka, veću pažnju posvećuju opisima i kakvoći mesa pojedinih riba i namirnica općenito, a manje se bave samim recepturama za njihovo pripremanje, koje su ostavljali na volju elitnim gastronomima i kuharima, kakvi su i sami tek djelomice bili.

Zato plovidbu s istočne strane preporučuju antički pisci i peljari.

O stočarskom karakteru zemlje ilirskih Delmata daju vijesti i antički pisci Pseudo-Skymnus (GGM 212) i Strabo (VII, 315).

Neki se antički pisci pritom žale da ženama u tim svetkovinama nije stalo do misterija.

Kako antički pisci najčešće navode podatke o ratovima Ilira s Grcima, Makedoncima i Rimljanima, iz tih se izvora ne može mnogo saznati o ilirskim običajima, vjerovanjima i svakodnevici.

O pripremanju ribe pisali su i antički pisci, a srednjevjekovni zapisi su nešto oskudniji no bilježe se kroz gradske statute i pravila o ribarstvu.

Antički pisci tvrde i to da su Iliri bili vrlo prljavi i da se peru samo tri puta u životu: pri rođenju, ženidbi i smrti.