Matoš, Antun Šoljan ili Veselko Tenžera, o tom bi bizarnom događaju mogli pisati jedino tragikomične eseje rugalice.

Najviše su drama preveli Milan Bogdanović, Josip Torbarina i Antun Šoljan, te moja malenkost, i ti se prijevodi i danas tiskaju i izvode na pozornicama.

Odgovaram: upustio sam se u ovu digresiju da bih rekao kako su među statistima u Koncertu omladinu glumili ovi krugovaši: Antun Šoljan s kistom u ruci i na ljestvama igrao je soboslikara; budući filmski redatelj Arhanić igrao je omladinskog aktivista, operni kritičar Aleksandar Reichnig bio je pomalo feminiziran mladoženja; djevojčica Neda (Heidi Pataki, koja će petnaestak godina poslije postati austrijska pjesnikinja, a u toj historijskim optimizmom obojenoj družini, igrala je razmaženu kćerku visokog austrougarskog časnika); pripremajući se da zabilježim svoja sjećanja prepoznao sam među Belanovim statistima i TV voditelja Ljubu Jelčića.

U samom tekstu Antun Šoljan višestruko se poigrava renesansom i njenim kanonima, od same tematike, likova i međusobnih odnosa, do spoja nespojivog visokog stila stihovanog izraza koji počesto iznosi niske, prvoloptaške duhovitosti.

Postoji jedan niz neponovljivih ljudi koji su se razvijali u neponovljivim situacijama: moj prijatelj i profesor Vanja Sutlić, Boris Hudoletnjak, Vlado Gotovac, Ivan Slamnig, Čedo Prica, Antun Šoljan, Albert Goldste in, i toliki još.

Suvremeni klasik hrvatske (dramske) riječi Antun Šoljan jedno vrijeme je neopravdano izbivao s hrvatskih pozornica da bi u kratkom razdoblju zagrebački kazališni prostor bio obogaćen produkcijama čak dvaju njegovih djela: najpoznatijom radio-dramom Čovjek koji je spasio Nizozemsku i mudro skrojenom stihovanom Romancom o tri ljubavi.

Eto, recimo, njegov prevoditeljski suradnik Antun Šoljan napisao je pjesmu Ekspres preporučeno, koja polazi od slične situacije: nju kazuje putnik koji, vozeći se u vlaku, motri ljude što čekaju da se rampa podigne pa da prijeđu preko pruge.

No udarnu snagu broju daju dvije tematske cjeline: Slovenske teme (Taras Kermauner, Andrej Inkret, Matjaž Klopčič o suvremenoj slovenskoj poeziji, drami i kazalištu te filmu) i Procesi integracije u kulturi i književnosti malih naroda (Bruno Popović, Danilo Pejović i Antun Šoljan).

Pišući o otvorenosti hrvatske kulture s filozofijskoga stajališta Pejović je očito postavljao temelje za (neostvareni) tematski broj o hrvatskoj filozofiji, a Antun Šoljan komplementarno mu promišljao kozmopolitsku ili nacionalnu odgovornost pisca.

U Romanci o tri ljubavi Antun Šoljan ne uzima u obzir moguću Božju pristranost nego se, za volju suptilnosti zapleta drame, vraća ponešto shematiziranu historicističkom pojmu ljubavi, gdje se bračna vjernost čuvala pojasom nevinosti.

U časopisu su osim spomenutih jezikoslovaca urednici bili i Božidar Finka, Milan Moguš, Radoslav Katičić, Ivo Škarić, Antun Šoljan i Mile Mamić.

»I životopis može biti istinit ako je dobro izmišljen«, zapisao je jednom prigodom Antun Šoljan.

Antun Šoljan je na temelju ove legende napisao radio dramu Čovjek koji je spasio Nizozemsku u kojoj jedan Hrvat na privremenom radu u inozemstvu igrom slučaja ponavlja isti hrabri čin i svojim junačkim djelom dospijeva u fokus hrvatske, ali i nizozemske javnosti.

Pinteru će se taj redatelj ponovno vratiti 1988, kada je sa svojim studentima u Kaliforniji režirao dramu Nijemi sluga, koju je Harold Pinter napisao još 1960. Za Teatar TD adaptirao je na suvremeni zagrebački govor Antun Šoljan Pinterovu dramu Ničija zemlja, koju je režirao Tomislav Radić, a igrali, koliko pamtim, Zvonimir Lepetić, Drago Krča, Božidar Smiljanić, Zlatko Madunić

Zajednička karakteristika tekstova drugog dijela knjige bavljenje je suvremenim, odnosno hrvatskim dramskim autorima 20. i 21. stoljeća, pa će u ovim studijama svoje mjesto naći Ivan Slamnig, Luko Paljetak, Antun Šoljan, Tonči Petrasov Marović, Miro Gavran te Vladan Desnica.

Rekao bih da je Šoljanici i mater dosta opake naravi (inače književna prevoditeljica), a teško da bi relativno blagi pisac " krugovaš " Antun Šoljan ikada mogao razviti opačinu ovih svojih životnih suputnica; ako i ima izrazito opakih muškaraca, onda su to obično psihopati poput Hitlera - frustrirani jadnici ili latentni homoseksualci koji se odbijaju suočiti sa svojim stvarnim spolnim preferencijama.

Središnja i izrazito reprezentativna figura književnoga smjera oko Krugova bio je pjesnik, prozaik, dramski pisac i kritičar Antun Šoljan (1932. ⠀ 1991.) koji je u duhu osjećaja svoje Âťautsajderske generacijeÂŤ svoje prve zbirke nazvao Na rubu svijeta (1956.) i Izvan fokusa (1957.).

Od hrvatskih pisaca tu su: Branko Belan, Ivo Brešan, Vladan Desnica, Ivo Frangeš, Ivan Golub, Vlado Gotovac, Ljudevit Jonke, Davor Kapetanić, Slavko Kolar, Miroslav Krleža, Vojislav Kuzmanović, Ranko Marinković, Tonko Maroević, Marijan Matković, Predrag Matvejević, Slavko Mihalić, Vlatko Pavletić, Pavao Pavličić, Nikica Petrak, Vojmil Rabadan, Ivan Raos, Andriana Škunca, Antun Šoljan, Nikola Šop, Dragutin Tadijanović, Saša Vereš, Igor Zidić

Do kraja godine planiramo organizirati još jedan Zagrebački prevodilački susret, a teme će biti Prevođenje kultura i Antun Šoljan prevodilac i prevodioci Antuna Šoljana u povodu 10. obljetnice smrti Antuna Šoljana.

Ili na koliko se mjesta spominje da su Antun Šoljan i Ranko Marinković za pojedine redatelje nadopisivali Dunda Maroja?

U uvodniku prvog broja tiskan je tekst koji potpisuje redakcija, a nju čine: Vlado Gotovac, Ivan Slamnig, Antun Šoljan i Zlatko Tomičić: »Nije nam namjera da ovih nekoliko riječi podmećemo kao manifest ili proklamaciju bilo kakve vrste.

U njegovu nastavku u drugom i posljednjem broju tekst zagovara iste ideje, ali su ga sada potpisali u ime redakcije Antun Šoljan i njegov dioskur Ivan Slamnig.

Lalić, Miroslav Slavko Mađer, Nikola Milićević, Slobodan Novak, Čedo Prica, Josip Pupačić, Ivan Slamnig, Milivoj Slaviček, Antun Šoljan, Đuro Šnajder, Zlatko Tomičić i Irena Vrkljan.

Antun Šoljan bio je profesionalni književnik, urednik, antologičar, te prevoditelj s engleskog, njemačkog i ruskog jezika

[ 5 ] Antun Šoljan se rodio 1. 12. 1932. a preminuo 9. 7. 1993.

Antun Šoljan u radiodramama je krenuo od teatra ideja (Galilejevo uzašaš ć e, 1966) da bi završio u naglašenijem odmaku u farsu i grotesku.

Ni slu č ajno nisam mogao objaviti prijevode u Matici sve dok za urednika Shakespeareovih djela nije došao Antun Šoljan.

U središtu ovogodišnje manifestacije bio je književno-znanstveni kolokvij " Antun Šoljan kao antologičar ".

Među pet Vjesnikovih nagrada za umjetnička postignuća nagrada za književnost ima najdulju tradiciju, dodjeljuje se od 1964., a među njezinim laureatima su Miroslav Krleža, Meša Selimović, Ranko Marinković, Antun Šoljan i drugi velikani.

Jer, kao što je zapisao znameniti hrvatski pjesnik Antun Šoljan« Mnoge smo i mnogo voljeli na ovoj šarenoj cesti, ali tek usput, na cesti ».