Da se Vjesnikovim umjetničkim nagradama vrednuju najbolji među najboljima svjedoče i imena ovogodišnjih laureata koja se pridružuju nizu od dvjestotinjak imena, među kojima su velikani kao što su Jure Kaštelan, Ranko Marinković, Miroslav Krleža, Ivan Slamnig, Ivan Kožarić, Fabijan Šovagović, Boris Dvornik...

Spominju se i osobe koje su biološki mrtve ali simbolično vrlo žive kao što su to Petar Brečić, Kosta Spaić, Jak Brel, Maria Callas, Ivan Slamnig, Miko Tripalo, Ivan Šibl, Savka Dapčević-Kućar.

Slovenska elita je Marko Brecelj, srpska Srđa Popović, sadašnja evropska Vaclav Havel i vlasnik IKEA-e, hrvatska Ivan Slamnig, Milivoj Solar i Kugla glumište (potvrditi će ti recentni u Srbiji)...

Ivan Slamnig (Metković, 1930. Zagreb, 2001.) Pjesnik, pripovjedač, prevoditelj i znanstvenik.

Dosljednost, tu u životu svakog časnog čovjeka veoma važnu dimenziju (koja ga čini svjesnim i odgovornim bićem) najbolje je opisao Ivan Slamnig, njegov kolega, pjesnik i istomišljenik, u jednom stihu nabijenom značenjima:

Postoji jedan niz neponovljivih ljudi koji su se razvijali u neponovljivim situacijama: moj prijatelj i profesor Vanja Sutlić, Boris Hudoletnjak, Vlado Gotovac, Ivan Slamnig, Čedo Prica, Antun Šoljan, Albert Goldste in, i toliki još.

Ove godine je tema Ivan Slamnig

Kad govorim o poeziji, moj pjesnički rodonačelnik ili pak ' svetac zaštitnikparac ' je Ivan Slamnig.

Nije li to, uostalom, godinama i stalno radio Ivan Slamnig, pjesnik koji je, pretočen u riječi, stil, sadržaj i formu, zamišljajni i izvedbeni podtekst cijele Romanine knjige?

U nju mi, ipak, nekako ne ulazi prerano umrli, umni Ji ř í Levý (1926 1967), kojega su radovi iz teorije prevo đ enja trijumf pojmovnoga mišljenja. Sve Üto, zapravo, znam o transferu stihovnoga materijala iz izvornika u (materinji mi) hrvatski nau č io me Zvrkasti Dotur (Ivan Slamnig, op. ur.).

Prije desetak godina Jutarnji list je imao rubriku koja se zvala nešto u stilu ' Što poznati čitaju? ', gdje, jasno je zaključiti, ti ' poznati ' nisu bili Viktor Žmegač ili Ivan Slamnig, već najčešće igrači HNL-a, reprezentativci Hrvatske u nogometu i rukometu i Željka Antunović.

Zajednička karakteristika tekstova drugog dijela knjige bavljenje je suvremenim, odnosno hrvatskim dramskim autorima 20. i 21. stoljeća, pa će u ovim studijama svoje mjesto naći Ivan Slamnig, Luko Paljetak, Antun Šoljan, Tonči Petrasov Marović, Miro Gavran te Vladan Desnica.

U čijem god naručju bio, bio sam sam............................................ Ivan Slamnig

Na sveučilištu u Uppsali studirali su prof. Tomsilav Ladan i Ivan Slamnig.

U uvodniku prvog broja tiskan je tekst koji potpisuje redakcija, a nju čine: Vlado Gotovac, Ivan Slamnig, Antun Šoljan i Zlatko Tomičić: »Nije nam namjera da ovih nekoliko riječi podmećemo kao manifest ili proklamaciju bilo kakve vrste.

U prvom broju osim uvodnika objavljene su i pjesme Miroslava Slavka Mađera, Zlatka Tomičića, Antuna Šoljana, Vlade Gotovca i Milivoja Slavičeka, a prozne priloge potpisali su Ivan Slamnig, Vojislav Kuzmanović, Stanko Juriša, spomenimo i nepotpisani tekst O časopisu Krugovi.

U njegovu nastavku u drugom i posljednjem broju tekst zagovara iste ideje, ali su ga sada potpisali u ime redakcije Antun Šoljan i njegov dioskur Ivan Slamnig.

Lalić, Miroslav Slavko Mađer, Nikola Milićević, Slobodan Novak, Čedo Prica, Josip Pupačić, Ivan Slamnig, Milivoj Slaviček, Antun Šoljan, Đuro Šnajder, Zlatko Tomičić i Irena Vrkljan.

Od hrvatskih autora u knjizi su zastupljeni: Gordana Benić, Danijel Dragojević, Jakša Fiamengo, Vesna Krmpotić, Milan Milišić, Luko Paljetak, Vesna Parun, Kruno Quien, Ivan Slamnig i Dubravko Škurla, a od crnogorskih: Aleksandar Bečanović, Balša Brković, Ljubomir Đurković, Pavle Goranović, Mladen Lompar, Sanja Martinović, Jelena Nelević, Nebojša Nikčević, Milorad Popović i Dragana Tripković.

Rafiniranu čitateljsku ugodu tada su (kao i danas) nudili Branko Maleš, Zvonko Maković, Milorad Stojević, Irena Vrkljan, Vesna Krmpotić, Ivan Slamnig, Zvonimir Mrkonjić, Goran Tribuson, Pavao Pavličić, Irfan Horozović, Dubravka Ugrešić, Sonja Manojlović, Josip Sever.

Kad sam se zaljubio u svoju dragu, Ivan Slamnig: Duje Nikolac

Ivan Slamnig u povremenim se izletima u radijski eter oslanjao na vlastitu poetiku ludizma, stvaraju ć i originalne radiobajke (Knez, 1959), dok se Slobodan Novak razra č unavao s ratnom prošloš ć u, prvi put odbacivši doktrine (Strašno je znati, 1962).

Zagorka, Ivan Slamnig, Arsen Dedić, Tom Gotovac i Miljenko Jergović.

Profesor Ivan Slamnig tijekom seminara na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta provodio je neku vrstu skupnog prevođenja (to se poslije u nas i u svijetu nazivalo traduktuloške vježbe) jednoga Petrarcina soneta, a moja je verzija ocijenjena najboljom.

Kao što je duhovito, a i istinito, govoreći o mediteranizmu spomenuo pokojni Ivan Slamnig: Romanstvo nam nekako ide s Mediteranom, pa ćemo čitavu Francusku - koja je pretežno atlantska - lako pribrojiti Mediteranu, a tako i Portugal, koji je Mediteran samo primirisao.

Npr. prema važećim udžbenicima Ivan Slamnig stvara i u razdoblju druge moderne i u postmodernizmu.

Štandarac je u hrvatsku suvemenu poeziju unio baš Metkovac Ivan Slamnig koji u jednome stihu svoje poznate ' Barbare ' kaže:

Predstavnici su: Slavko Mihalič, Nikola Miličevič, Zvonimir Golob, Josip Pupačič, Milivoj Slaviček, Vlatko Pavletič, Miroslav Slavko Mačer, Ivan Slamnig, Antun Šoljan, Vlado Gotovac. (3) Zanimljivo razmatranje o kulturi stola kao važnoj civilizacijskoj odrednici Europe koja se nametnula u srednjovjekovlju daje Slobodan Prosperov Novak u knjizi Pričaj mi o Europi (2009): Kultura stola sve više počinje igrati presudnu ulogu u civilizaciji koja je u svoje središte upravo i postavila stol.

Usput, tek, onaj tko ne vidi, ne shvaća, ne razumije i ne zna da je Ivan Slamnig velik pjesnik, onaj koji veličinu pjesništva ne prepoznaje kod Šoljana, onaj koji to ne ustvrdi čitajući Mihalića, bolje da čita Nstyle

Godine 1991. otišao je u mirovinu profesor Ivan Slamnig, 1996. profesor Miroslav Beker, a profesor Gajo Peleš i profesor Mirko Tomasović umirovljeni su 1999. Posljednjih godina na Odsjeku su se zaposlili dr. Lada Čale Feldman (na Katedru za teatrologiju), koja je prešla s Instituta za etnologiju i folkloristiku krajem 2005., u zvanju redovitoga profesora, i znanstveni novaci, Maša Grdešić (za teoriju književnosti, 2004.), Luka Bekavac (za komparativnu povijest hrvatske književnosti, 2006.), Višnja Rogošić (za teatrologiju, 2006), Kristina Grgić (za komparativnu povijest hrvatske književnosti, 2007.), Branislav Oblučar (za opću povijest književnosti, 2008.), Krunoslav Lučić (za filmologiju, 2008.), Ana Tomljenović (za opću povijest književnosti, 2008.) i Lovro Škopljanac (za komparativnu povijest hrvatske književnosti, 2009.).