" Danas, kad su protagonisti tih feralovskih satira u Haagu ili grobu, u anonimnosti i zaboravu, svi skupa bačeni na smetljište historije, mi smo pokušali kroz jednu čistu teatarsku igru pokazati da je vatromet Feralova duha mnogo značajniji od samog povoda što su ga inspirirali.U tim persiflažama, kerefekama i kalamburima, montažama i apokrifima, koji u teatru odzvanjaju jednom brechtovskom energijom, ogleda se snaga čovjekova duha pred ovovjekim tiranima.U tom smislu igranje Feralovih satira doima se kao svojevrsna škola demokratije i slobodnog mišljenja, sudjelovanja u jednoj osebujnoj radionici duha