Da bi proširili paletu mirisnih materijala i poboljšali fiksiranje, kreatori prirodnih parfema su u paletu osim eteričnih ulja uključili i druge vrste prirodnih materijala poput konkreta, apsoluta, CO2 ekstrakata i različitih tinktura.

Na ovaj je način misli dovode do toga da shvati da postoji Apsolutna Istina, izvor svih energija, i da vidi sebe kao dio Vrhovnog Apsoluta.

Prepoznaje vječne odnose između sebe i Apsoluta.

Zadivljujuće je, dakle, da na udaljenosti od nekoliko tisuća kilometara, s tako sitnim razlikama, na istom pravcu pravilno korespondiraju dva topografska apsoluta Sredozemnog mora vrh Iskenderunskog zaljeva i rt Sao Vicente, kako smo zaključili u prošlom nastavku.

Za nas uvijek postoji mjesto apsoluta.

Za molitve u rimskoj crkvi Bloy kaže da mogu uzdići do apsoluta svaki ljudski osjećaj.

Mi ulažemo veliki napor i trud kako bi u svoj ljudski mozak, sabili neograničeno postojanje Apsoluta, kako bi ga pojmili i shvatili umjesto da ga osjetimo i dopustimo sebi živjeti u integraciji sa prirodom i vječnim načelima kozmosa.

To potvrđuje status privatnog vlasništva u našem neoliberalističkom modelu kao apsoluta od kojeg se odstupa samo u nekim rubnim slučajevima specifičnog vis major.

Bitno je imati " volju za moć ", volju za svoje najviše dobro, koje ne mora biti proizvod nikakvog višeg Apsoluta, niti odlika božanske moralnosti, već prevladavanja ljudske animalističke prirode.

U navodnim demokracijama ljudske slobode se priznaju samo deklarativno, dok republika princip slobode čovjeka uzdiže na nivo apsoluta.

Ili, druga analogija prikazuje PRAVRITTI kao put u voćnjak da bi se od vlasnika (Boga, Apsoluta) izmolilo nekoliko slasnih plodova, a NIVRITTI, put u voćnjak u kojem će vas sam vlasnik proglasiti nasljednikom cjelokupnog voćnjaka.

Koliko smo u stanju da prihvatimo sa zahvalnoscu, ono sto nam se desava, bilo dobro, bilo lose, da oprostimo, pustajuci od sebe kao deblo koje reka koja tece odnosi, toliko smo deo celine, utoliko delujemo iz centra sveg stvorenog, iz Apsoluta, tecemo.Zato, kada god pomislimo da ne mozemo vise, da nema dalje, da je kraj, da nas bol razdire i dusa jeca, setimo se da je to u stvari nasa Ma, koja nas iskusava i sto je zadatak tezi mi smo svesniji, prihvatimo, budimo zahvalni i oprostimo joj, jer na kraju cemo mi nju morati ubiti, da ona ne bi unistila nas i znajmo to je za nase dobro i dobrobit svega postojeceg u nepostojanom.Evoluirati, znaci bti ruku pod ruku sa smrcu iz trena u tren kontinulano.Zato ubi me, jer ako to ti ne ucinis, ja cu ubiti tebe, a u oba slucaja prihvatam, zahvalna sam i oprastam, jer naprosto dogadja se, dok ne prestane...

To važi koliko za Aristofana toliko za Erazma i Voltairea, a sad i Stefana Bennia. [ 7 ] No, pri tome nije riječ ni o glorifikaciji niti o ismijavanju specifično filozofske ironičnosti koja bi se uzdizala iz intelektualne nadmoći nad ostatkom nefilozofskog svijeta niti pak o ironičnosti kao egzistencijalnom osjećanju, proisteklom iz dubljeg, tragičkog osjećanja života zbog nemoći apsoluta.

Tak je.. svijet je instrument apsoluta....

To je svijet koji ne prepoznaje i ne priznaje kategoriju Apsoluta.

Uvjetovana je Bogom ", koji je čovjeku slobodu darovao kao dar i zadaću, kazao je dr. Matulić dodavši kako je kulturalno ozračje u kojemu danas živimo radikalno individualističko, što znači da čovjeka hoće postaviti na mjesto apsoluta. (iu, gk)

tebi, mala, puno toga nije jasno u tvojoj glavi dovoljno je da se narod digne protiv svemoćnog Apsoluta i da zatraži da mu se nešto donira iz velike zlatne škrinjice. a sredstva su, naravno, neograničena. pa kad treba studentima dovoljno je da cjelokupno građanstvo digne glas jer zajedno smo jači i studenti će dobiti svoje, pa kad treba nekom za operaciju eto naroda opet sa zahtjevma da Apsolut odriješi kesu. samo Apsolut sa neograničenim sredstvima ne postoji. sredstva su itekako ograničena. pa je logičnije gledati kako se svi primatelji proračunskih sredstava međusobno glođu, nego da svi zajedno i kordinirano djeluju. jer oni se bore za istu vreću kostiju tako da se mene pita, u svim onim silnim emisijama gdje sa jedne strane stoji vlada a sa druge sindikati, bi trebalo izbaciti vladu i prepustiti čelnike sindikata, seljaka, umirovljenika itd. da iznesu svoje argumente zašto baš oni zaslužuju toliko i toliko.

Relativnost je ispustila iz vida mogućnost apsoluta; vlastito subjektivno mišljenje ignorira mogućnost objektivnog strukturalnog ustrojstva; ostvaruje se pravo na vlastito neznanje.

Pa onda ni poimanje Boga ili apsoluta ne mora nužno biti nesimetričan pojam.

U prirodnom stanju više nema univerzalne i neosobne Puruše koja bi svjedočila univerzalnom i neosobnom Prakrtiju; sva je podjela, čak i ona najsuptilnija, indirektna i jedva naslućena, zauvijek potopljena i čovjek živi svoj život u Trojedinstvu Oca/Apsoluta, Sina/Puruše i Duha Svetoga/Prakrtija, trojedinstvu koje nije nikakvo trojedinstvo, jer u prirodnome stanju nema ni Oca, ni Sina, ni Duha Svetoga.

Prihvatili mi ili ne prihvatili bilo koju fizikalnu sliku svijeta, kozmološke teorije kao što je teorija Velikog Praska, širenja-skupljanja, udisaja-izdisaja, steady-state theory, teoriju kaosa, ili neku drugu, ostat æe pitanje Apsoluta koji je on, kao krajnje jedan i posljednji?

To je simbol triju sfera, sfere Apsoluta, nevidljive sfere i ove vidljive materijalne sfere.

U kadrovima koji slijede u žarištu je promišljanje vremena i duljine ljudskog vijeka spram vremenskog apsoluta, i to prikazom protjecanja vode kao protjecanja vremena, jer plešuće noge su čas tu, čas zastaju, čas nestaju prikazujući (ne) postojanost i nesigurnost trenutka i života uopće.

Cinik: ali praxis danas izlazi kao suplement storyju kao sto je nekad homo volans izlazio unutar vijenca.cudi me da to ne znas... ti mora da si bez praxisa vec godinama.despot je pisao uvodnike storyju, preko praxisa, stvarno nikakav problem za nekoga tko tezi vidokrugu apsoluta.

Je li postojanje apsoluta konkretna činjenica, koju mi ne možemo spoznati, ili je pak apsolut kao takav samo fikcija našeg uma?

Mislis li samoprovani razumski ljudi, razumski ljudi promatrani sa strane izumljivaca ili pak apsoluta?

Dakle, s te strane gledano, identificiranje s nekim principom, u stvar i jeste njegovo uzdizanje na nivo apsoluta.

2. PARAMATMA spoznaja Apsoluta kao lokalizirani aspekt u srcima svih živih bića.

.. bi li čovek mogao percipirati tu istinu..?.. zajebano.. morao bi imati svest tog apsoluta.. morao bi i sam biti.. ta svest..

Uz sliku koja nas je uvodila u atrij likovnoga apsoluta već je hitala slika jeftino nasmiješena prolaznim ljubavima.