" Suvremena istraživanja pitanja identiteta u likovnim umjetnostima moraju biti na oprezu od zakoštavanja u fiksnim pozicijama u kojma se institucije i kustosi često nalaze.... identitet se može promatrati na tri nivoa: nivo jastva, nivo drugoga i nivo regulatorne diskurzivne prakse.

Jer ne žive ovdje i sada nego su, neki nagonski a neki svjestno, svjestni da nisu na svijetu sebe radi nego zbog uzvišena cilja a on se najbolje može opisati kao svetost života iz čega proizlazi, za mnoge među nama pomalo uvredljiv zaključak, kako nismo na ovom svijetu da bi, puni sebe, češali vlastitu stražnjicu, već da nam je jedina, i uistinu jedina zadaća sudjelovati u lancu života, u prenošenju života i kako je ispunjenje toga poslanja jedini istinski smisao našeg jastva, našeg bivstva.

Preispitivanje vlastitog jastva postaje redovita navika.

Na duhovnoj razini Mahabharata se usredotočuje na boj između višega i nižega jastva, rat između čovjekova duhovnog zova i onoga na što ga navode tijelo, um i osjetila.

Nismo kiborzi mi smo svi prije svega jastva, jedinke.

Sv. Pavao aludira na ona mjesta gdje je opisan određen gubitak samog sebe, svog bića, Jastva i individualnog razlikovanja kada piše:... ne živim više ja, nego Krist živi u meni. (Gal 2,20), a Ivan u Evanđelju piše:... da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. Još više kaže u Poslanici Efežanima: Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim. Tako mi, stvorenja, postojimo još prije postanka svijeta, u preegzistenciji, u Božjoj providnosti i volji, u njegovim planovima, čisti i bez sjenke grijeha.

Međutim, najvažniji učinak NeoDancea je promjena u stanju svijesti, izravan doživljaj jastva te povezanosti s dubinama duhovnoga svijeta.

onda je to dokaz osobnosti, kako bi filozofi rekli jastva.

Prateći Arsenova putovanja iz domovine u inozemstvo i natrag, roman ujedno ispisuje duboka poniranja u mračne sfere ljudske duše, u najširemu rasponu od neuspjela traganja za egzistencijskim uporištem do posvemašnjeg gubitka Jastva i njegove disperzije u kozmičkoj entropiji.

Ova osobina je povezana s prve dvije, a očituje se u vjerovanju da ne-predana duša ne može ostvariti duhovnu samospoznaju i emancipaciju svoga jastva.

Želim osjećati ono vrtloženje svoga jastva kad zaklopim oči, a glazba me usisava kroz crne rupe svemira i tijelo mi se smije i smije i smije, dok promatra svijest koja juriša na sunce, kao što juriša kad čuje Franz Ferdinanda.

Tako da prvi koraci na duhovnom putu zahtijevaju razvijanje jastva, a ne rastakanje jastva.

Dojmljiva priča o snažno pulsirajućoj emocionalnosti koja nepovratno mijenja, razotkrivajući nove dimenzije vlastita jastva. 78. Mutis, Alvaro, 1923 - Admiralov snijeg/Alvaro Mutis; prevela sa španjolskoga Tanja Tarbuk.

Na 31. stranici stoji misao nekog Gombrowicza po kojemu« težina našega jastva ovisi o broju stanovnika na Zemlji.

Samo, problem je što život, a osobito život u ovom gradu, odbacuje metafizičko elegancijom bovana koji leti kroz prozorsko staklo odma posli knjižare sam otiša u cyber caffe, surfam, razmišljam o tome kako težina moga jastva svakim trenom biva manja, o značenju težine i jastva zasebno, a iza mene sidi neki tip, vaterpolist, i dere se na mobitel:« Ma, zgazićemo ih, stari

Proći će još eoni vremena prije nego što potpuno asimilira tu lekciju, ali i ovo prvo iskustvo te vrste za Ego je od ogromnog značenja, a njen utjecaj na astralno tijelo zavređuje posebnu pažnju. - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - U teozofskoj literaturi, pogotovo onoj starijoj riječ " ego " najčešće se ne odnosi na nižu, sebičnu osobnost već se koristi u smislu " višeg jastva " čovjekovog pravog unutarnjeg bića koje ostaje kroz sve inkarnacije.

Sebe promatra kao drugoga, zapravo on jedan briše sebe u tijelu, u psihi (duši) pa čak briše i svoje glavne organe duha, da bi dosegao samu supstanciju svoga jastva.

Stoga, sav ovaj univerzum je moj, ili uistinu ništa nije moje. 3. Odrekavši se univerzuma zajedno s tijelom, u stanju sam opažati Vrhunsko Jastvo putem tajne mudrosti. 4. Baš kao što se valovi, pjena i mjehurići ne razlikuju od vode, tako i univerzum nastaje emanacijom/potječe od Jastva, i ne razlikuje se od njega. 5. Kao što analiza platna pokaže da se ono sastoji isključivo od konca, tako analizirajući univerzum uviđamo da on nije ništa drugo doli Jastvo. 6. Baš kao što je i šećer u soku od šećerne trske potpuno prožet sokom, tako je i univerzum nastao u meni, potpuno prožet sa mnom. 7. Svijet nastaje uslijed neznanja o Jastvu te nestaje s pojavom znanja o Jastvu, baš kao što nam izgleda da vidimo zmiju jer ne prepoznajemo uže i kao što zmija nestane kad spoznamo da je to samo uže. 8. Svjetlo je moja prava priroda.

Moj okov je uistinu bio to što sam žudio za životom. 23. O, beskrajni oceane u meni, dizanjem oluje u umu nastaju raznoliki valovi svijeta. 24. Smirivanjem vjetra u umu, u beskrajnom oceanu Jastva, arka univerzuma biva uništena/nestaje, na nesreću Jive (ega) trgovca. 25. Kakva divota

U meni, u bezgraničnom oceanu, valovi vlastitog jastva, u skladu sa svojom prirodom dižu se, sudaraju, talasaju se neko vrijeme i nestaju.

" Tibetanci ", vježbe-rituali, vaše fizičko, emocionalno, mentalno i spiritualno tijelo, spajaju se u jednoj točki te će vas izvesti na put jastva kojemu svi težimo.

To je rascijep ličnosti, dvoglava himera od dva jastva.

Taj tvoj SOURCEROR, NEOPUSTEN od JASTVA, i OPISAN KAO NOSITELJ " SLOBODNE VOLJE ", niti u ludilu nece moci " IZVODITI ' sve te krasne stvari koje mu pripisujes.

U vedskom rječniku, Niruktiju, rečeno je - samyag adhiyate ' sminn atma-tattva-yathatmyam: " Kada je um usredotočen na razumijevanje jastva, kaže se da je u samadhiju ".

Ova fuzija nas isprva zbunjuje, međutim autorica s njom spretno manipulira ostvarujući radove izuzetne maštovitosti i svježine, ukratko Adrijanin Univerzum sastoji se od čulnosti i čiste otvorene fluidne boje; to je slikarstvo prožeto upijajućim bubrenjem boje, rastakanjem jastva pred sveprisutnošću. ' Luisa Ritoša

Čemu mrčiti papir, štono rekli braća Montenegrineri, ako na njemu ne ostaje nikakav ' esencijalni ' pečat našeg jastva, dublji biljeg duha, znak ruke koja piše? pita se u uvodnom tekstu naslovljenom ' U prvom licu ' sarajevski pjesnik Stevan Tontić.

Svi se romani, nastavlja dalje, bave zagonetkom jastva: po različitim odgovorima na to pitanje razaznaju se različite tendencije i različita razdoblja historije romana. Psihološki pristup prvi europski pripovjedači čak i ne poznaju.

To da su naša tijela fundamentalni supstrati kroz koji stvaramo svoj osjećaje jastva nije iznenađujuće.

Naše tjelesno iskustvo u djetinjstvu, procesuirano kroz kulturu, formira najdublji sloj jastva, radi čega su toliki briljantni psihiološki istraživači poput Piageta i Eriksona, kao i Freuda, Margaret Mahler, Daniela Sterna, Jacquesa Lacana, i mnogih drugih - pokušali razumjeti kako se to događa.

Kako bi točno naglašavanje takvog ženskog principa - ako je on ukorijenjen u tom najuvjetovanijem dijelu našeg jastva trebalo stvoriti novu kulturu?