Nije bilo, kao što se sedamdeset godina nakon NDH događa, da postoji u području kulture i javnih komunikacija ideološka indoktrinacija i haranga, koja se vodi prema književnicima Ivanu Aralici, Zlatku Tomčiću, Hrvoju Hitrecu, Dubraku Horvatiću, Juliju Derossiju, Paji Kanižaju, Vinku Grubišiću, Igoru Mrduljašu, Mariji Peakić-Mrkuljan, Mili Pešordi, Joji Ricovu, Đurđici Ivanišević, Tomi Podrugu, i prema filmskim umjetnicima Antunu Vrdoljaku, Miroslavu Mikuljanu i Jakovu Sedlaru, samo zato jer nisu prihvatili u moru nesuvisle SDP-eove gluposti agentprovokatorski projekt detuđmanizacije. Nezamisliva je bila ovakva ni desna ni lijeva haranga koja se godine 2000. podigla u nevjerovatnoj zbrci pojmova protiv kroatocentričnosti školskih udžbenika, te prema desnim demokratskim listovima, kao što su Hrvatsko slovo, Fokus, Hrvatski list, Glas Koncila itd. Nikada, prije ni poslije, Kulturna rubrika u dnevnim listovima Hrvatski narod (nakon 1943.) nije bila tako opsežna, i iscrpna i studiozna kao u to ratno doba.

Prema Aralici, problem je u mentalitetu komunizma, sistema nastalog na mržnji i zavisti, čije je raskrinkavanje 2000. gotine otpočeo " Ambrom ".

Mislio je da će tako nadjebat Fabrijevo Vježbanje života i da će Aralici dokazati da je u stanju napisati nešto puno duže od kratke priče.

Tad je Jović dnevnički bilježio i ad hoc reagirao na različite događaje koji su se dogodili u tom razgoblju, pa tako u tom dijelu knjige nalazimo ogled Smrt Šime Đodana, kao i oglede o mnogobrojnim drugim temama, rpimjerice o nogometu, o navijačima, o Mirku Norcu, o Ivanu Aralici, o Ivi Rojnici, o šahistu Fisheru, o Arsenu Dediću, o pobačaju, o fratrima, o globalizaciji itd.

Okolnosti su Aralici išle u prilog jer mu je jedini ozbiljan protukandidat bio daleko manje produktivni Nikica Petrak.

O Ivanu Aralici postoje dva oprečna mišljenja.

Ove riječi Nenada Popovića samo su mali propuh u buri nastaloj oko dodjeljivanja Nagrade Vladimir Nazor Ivanu Aralici, piscu kojeg članovi žirija, barem njih četvero koji su glasali za Aralicu od sedmero koliko ih sjedi u odboru (u sastavu Krešimir Nemec, Tonko Maroević, Jakša Fiamengo, Dubravka Oraić-Tolić, Andrea Zlatar, Julijana Matanović i Borben Vladović), smatraju dovoljno kvalitetnim da dobije nagradu za životno djelo.

Nagrada Vladimir Nazor, uručena Ivanu Aralici za sva njegova životna djela, vrlo jasno je ocrtala granice književnosti koja je takvoga pisca počastila.

Primjerke ove rijetke knjige s posvetom podijelit će Zvonimiru Despotu, dr. Miloševiću, dr. Milinoviću, dr. Prgometu, dr. Kujundžiću, dr. Pašaliću, akademiku Aralici, akademiku Barišiću, dr. Tomcu, i mr. Karamarku.

Inače, to ništa ne znači, jel ' tako, ništa to nema s istinom kad Jergos pobraja krvna zrnca Aralici ili se raspituje za Katunaričevog oca i kućne prijatelje

Nagrade su za sudjelovanje iz ruku Franke Krajinović primili najmlađi sudionici: Manuel Grdović, Jakov Dokoza, Tomislav Teofilov, Luka Dokoza, Dario Odić, Bruno Odić, Luka Marasović, Andrija Punoš, Krševan Medić, Katja Medić, Lea Paleka, Karla Donadić, Paula Šestan i Lucija Meštrović, dok je najstarijima, Aralici, Žuaniću i Ciglaru, dobitnici ženskog bicikla djevojčici Gligoriji Punoš, pobjedniku natjecanja " Tko će sporije " te predstavniku najbolje proglašene udruge, Biciklističkom klubu Zadar, priznanja uručio Marin Pijaca.

E moj narode, navalila ova juzina pa sam zbog atmosferskih neprilika za dva dana unaprijed pomaknuo objavu rezultata. odmah da kazem, prisiljen sam dodijeliti dvije nagrade umjesto jedne, i to u kategoriji povijesnog i u kategoriji aktualnog traca. naime oba su zavrsila u uzoj konkurenciji i naprosto me odusevila pa se nisam mogao odluciti. prvi je fantastican, onaj o aralici i bratu povjesnicaru koji mu je prikupljao podatke za morlacku trilogiju. to vam na faksu nikad nitko ni u kojoj situaciji nece reci, a kritika uporno sere o arhivskom radu knjizevnika ivana, drugim rijecima laze, stvara iluziju neumornog trudbenika koji je tokom olovnih godina guslao u zadarskom arhivu, a zapravo je drkao kurac. istodobno za tog brata povjesnicara nitko ziv ne zna. podsjeca me to na epizodu samuela becketta na dvoru jamesa joycea, kojem je isto tako po pariskim bibliotekama i arhivima skupljao gradju i informacije za finnegans wake. kritika i u ovom slucaju sere, o joyceovoj nepreglednoj erudiciji, ali presucuje male irce koji su kopali. i ostade zamalo nas samuel posve anoniman da se nije otrgnuo, odjebao jamesa i posvetio se svojim tekstovima. drugi trac je jos fantasticniji, onaj o milani vukovic runjic i zdravku zimi. totalno sam odvalio na taj podatak. stovise, svrnuo sam paznju na sexopolis u globusu koji prije nikad ne bi ni pogledao. a kad tamo, zena otvoreno govori o svemu, malo u formi nacelne rasprave malo pak u rubrici pitanja i odgovori, cijelo vrijeme, i ne posustaje, a teme koje vrti su razvod, bracna kriza, prevara. jedino me sad jebe jer ne znam gdje bih mogao pogledati prijasnje nastavke buduci da stvar ocito nije nova. takodjer nije mi jasno sto ce biti sa izdavackom kucom vukovic runjic, hoce li ostati samo vukovic ili samo runjic. tu je i treci trac koji sam dobio kuvertiran mailom od pticara, ali ne mogu ga objaviti jer se tice jedne moje bivse neostvarene ljubavi pa sam u direktnom sukobu interesa i trac zato nije u konkurenciji, ali je dobar tako da mu dodjeljujem nagradu publike. to bi bilo to. dobro, predjimo na zavrsni dio svecanosti. za pocetak, umjesto plakete, dobitnike protivno svim svojim uvjerenjima o tome da ne zelim trajno favorizirati bilo koga na blogu, uvrstavam u rubriku tajnih celija knjizevnog terorista, koju ovom prilikom i otvaram. a o stvarnim nagradama dogovorit cemo se mailom. nudim stosta. - 23:23 - Komentari (0) - Isprintaj - utorak, 21.02.2006. Obavijest citateljima (4) Jedan post u medjuvremenu, dok natjecaj jos traje, nesto kao propagandni blok u pauzi zabavnog teve spektakla. radi se zapravo o limbu, legendarnom kaficu u blizini fera, o kojem sam svojevremeno napisao jedan ogorceni post. ponovo sam poceo zalaziti tamo, ili da kazem tocnije bio sam od nove godine u spomenutoj ustanovi jedno cetiri puta, nakon sto barem sest mjeseci nisam imao namjeru ni prismrditi. u svojim prvim odlascima prosle godine nisam bas bio pokopcao da treba izbjegavati petak i subotu, to jest da se treba preorijentirati na dane u radnom tjednu. tada je limb jedno sasvim ugodno mjesto. e sad zasto o tome na blogu knjizevnog terorista. za neupucene jos jednom. rijec je o birtiji koja je vec usla u knjizevnost. vise puta. ako trebate bibliografiju molim javite mi se u vrijeme konzultacija. - 19:29 - Komentari (0) - Isprintaj - petak, 17.02.2006. Najbolji knjizevni trac Ajmo do kraja. otvaram medjunarodni natjecaj za najbolji knjizevni trac. nije stvar toliko u tzv niskim pobudama koliko u tome da knjizevni tracevi katkad divno otkrivaju pravo lice knjizevnog zivota, i pokazuju upravo ono sto zelim ovim blogom, izmedju ostalog to da stvari nisu bas onakve kako u javnosti izgledaju. o nagradi cemo se dogovoriti mailom, necu zajebati. moj tipo neka bude sljedeci. to je i izravni povod za ovaj post. vidio sam prije nekoliko dana jednog naseg poznatog pisca i jednu poznatu novinarku u gugutavom zagrljaju. stvar bi bila benigna da covjek ne vara zenu s tom novinarkom. buraz mi je potvrdio da je stvar relativno poznata u nasoj knjizevnoj republici, dakle nije mi se pricinilo. u knjizevnom smislu taj je trac predivan jer fantasticno demaskira jednu javno potpuno drugacije percipiranu knjizevnu cinjenicu. do kraja natjecaja otkrivam o kome se radi. u konkurenciju ulaze i povijesni tracevi. takodjer ne mislim samo na neke ljubavne afere i slicna sranja iz storija, nego sve sto nije javno poznato ali se itekako prepricava po kuloarima. posebnu prednost imaju tracevi koji se ne iscrpljuju u goloj vijesti nego imaju i divan razotkrivajuci potencijal. molim kandidate da eventualno i opisu u cemu je demaskirajuci moment prilozenog traca. pozivam dakle sve svoje vjerne ali i slucajne citatelje da se pridruzite ovoj paklenskoj i istinoljubivoj igri. takodjer molim nadobudne pojedince da se suzdrze od zgrazajucih komentara, s obzirom da ih nitko nije natjerao ovamo, u ovu moju jazbinu. - 00:27 - Komentari (22) - Isprintaj - boro vara zoricu? pa to se odavno vec zna... (manistra 17.02.2006. 09:36) a zdravko zima i milana vukovic runjic koji ljubuju tajno a po kritikama jedno drugog tapšu po guzi javno? znas ono, milana napiše štogod pa to zima ovjenca lovorom. i obrnuto. pa ti pjevaj o sukobu interesa... eh. (manistra 17.02.2006. 09:40) Bogme, moju susedu su pojebali gospon poštar kat je imala devet godina.

nisam rekao da je plot trivijalan, glonga, nego da nije. a o većini ovih naslova možemo lamenitirati, posebo o aralici, marinkoviću i od vepra ranjenom a taj vepar bješe netko drugi. inat, kad bi motiv bio samo inat... (nego para)

- O Aralici se uvijek piše iz jedne strastvene dnevnopolitičke situacije, stalno mu nešto zamjeramo.

Inače, taj je notorni klevetnik monstruoznim lažima pogibeljno nasrnuo na moj život, na moje ime (nota bene: s poligona Jutarnjega lista god. 2001. zahtijevao je da neki tribunal sudi ne samo meni, nego i Ivanu Aralici i Anđelku Vuletiću, također članovima DHK, kao odgovornima za zločine " u BiH i kolaborantima fašizma "), i zbog toga pred Općinskim sudom u Zagrebu bio, tek simbolično, pravomoćno, osuđen na uvjetnu kaznu zatvora.

Iako Aralici ovo nije prvo gostovanje u Zadru publika je i ovaj put dupkom napunila prostor knjižare željna da čuje ponešto o autobiografskoj prozi ovoga književnika, ali i o cijelom njegovom životnom putu.

Društvo lovaca se našlo u čudu kada je oko 9,45 sati opalila puška koja je bila usmjerena prema Marku Aralici i na žalost na mjestu preminuo.

Pri tome se došlo do saznanja da je Aralici, najvjerojatnije pri pokušaju smirivanja pasa, dok je držao lovačku pušku u ruci, došlo do ispaljivanja " patrone " u predjelu trbuha.

Donosimo dio kritičkih ogleda iz tog vremena. 15. Male gorke kriškice: Bacili smo pogled na dva tiha skandala hrvatskog tržišta knjiga: udžbenike i neplaćanja. 16. i 18. Top 120: Pregled najprodavanijih knjiga u svibnju i lipnju 2006. - e 20. ' Imamo knjižaru o kojoj smo dugo sanjali ': Boris Runjić oknjižari koju su otvorili u Zagrebu pilot knjižari novog sustava informacijske potpore knjižarstvu 22. Tko se bloga laća: Božidar Alajbegović piše o blogovima koji zaslužuju ukoričenje. 23. Slavni kustos traži srpskog nobelovca, a Bukowski je uskrsnuo: Dejan Ilić u kolumni Knjiga u tranziciji u dvije slike prikazuje svu bijedu provincijalizacije kultura 24. Prozom protiv rasizma: Mirjana Banda Pavasović iz Pariza o problemima emigracije i dvostruke kulture. 26. Izazov srpskoj kritici: Nebojša Marić o suvremenoj srpskoj esejistici. 27. Iz zakona izbija život: Miroslav Bertoša o knjizi srednjovjekovnih zakona. 28. Iz mraka i sjene: Boris Postnikov o Aralici i FAK-u. 30. Povijest, društvo, umjetnost: Fudbal, Mozaik, Na crnim listama, Na vrelima hrvatske povijesti, Povijesna geografija Kosova, Pitanje krivnje, Kako ga je priroda stvorila, Kenjaža, Zašto baš ja? 35. Čitateljske preporuke: Što je dobro, neka traje.

Izgleda da je gđa Ingrid to Aralici oprostila, jer njen zakonski prijedlog o strogoj zabrani trača naglo je omekšao i pretvorio se u zabranu klevetanja.

Nije potrebno niakvo dokazivanje, više je prostora posvetio nekim bezveznim partijskim časopisima nego Aralici, kojeg očito ne podnosi zbog njegovih državotvornih stavova.

Vjerujemo da i vi možete postaviti prof. Aralici zanimljiva pitanja.

Zahvaljujem članovima Časnoga suda, dr. Vukoviću, akademicima Aralici i Jelčiću, te članovima Nadzornog odbora Srećku Iliću, Miroslavu Mikuljanu i dr. Marijanu Šunjiću.

Ne može se " odkrstiti ", kako kažu naši novinari, i reći da se krštenje nije dogodilo, kao što se ne može reći da Miroslav Krleža nije autor " Povratka Filipa Latinovicza " nego ćemo to djelo naknadno dodijeliti, recimo, Aralici;

To potvrđuje njegov eksplicitni poziv Ivanu Aralici da se probudi iz navodnog bunila i da sad, u našim promjenama, postane autentičnim piscem kakav je navodno bio.

Tko će, kao normalan razdjeljitelj dobra i zla, stoljećima pisati o recimo; Mesiću, Josipoviću, Matvejeviću, Jergoviću, Pusićima, Goldsteinima.. i sličnih, pozitivno??, kao recimo; o harangiranom akademiku Novaku, pa Aralici, Tadijanoviću, Raosu, Marinkoviću.. AG. Matošu, SS.Kranjčeviću, Preradoviću itd.. itd.. hoće, ali tko?.. pa naravno isti koji i o lešini s bandere pišu milenijima.. mas ončići, krivi scienzi, talmudisti, (" Krist je sin jedne menstruirane.

Tom jadnom životu u malenom stanu, ajde, pođi samnom u Jasnu Poljanu Aralici je krenula suza, grlo mu se stislo, zagrlio je Anastaziju i rekao: A što bih ja tamo, sve moje je ovdje.

Iako je Madnić i kasnije pisao o Aralici i to negativne kritike ovaj književnik, koji sebe naziva Zadraninom, već se afirmirao kao vrstan pisac kojega je prepoznala prije svega čitalačka publika.

Miljenko kao literalni zec Aralici, a mozda sutra i Aralica sam (glede onoga oko cega se spore).

" Drugo, nitko me neće uvjeriti da zapadnjačka politika ne strepi od prodora islama, općenito, u Europu posebno, jer su sve te zemlje, izuzev Njemačke, imale gadnih okapanja s probuđenim islamom u doba kad je splašnjavala njihova imperijalna moć, a i danas ih imaju. " Drugim riječima, i najnovija Serwerova izjava daje za pravo Tuđmanu i Aralici, a ne S. M.