U jednom od Aristotelovih spisa, međutim, nailazi se na mišljenje da je pod čovjekom Protagora ipak mislio na čovjeka kao generičko biće, a ne individualno, te da kriterij istine, po njemu, i nije tako subjektivan kako se čini.

Taj trud urodio je višestrukim komentarima Aristotelovih djela, što mu je na Zapadu pribavilo titulu " Komentatora ".

Tko je ikad razmišljao potražiti tumačenje dubokih i nejasnih Aristotelovih knjiga od nekoga tko mu je suprotnog mišljenja? (Sv. Augustin) Jer sam Bog je ljubav (1 Iv 4,16), i njegova riječ je riječ ljubavi upućena čovjeku.

Jedan od prvih takvih dijagrama načinio je Porfirije iz Tira, mislilac iz trećeg stoljeća, koji je shematski prikazao 10 Aristotelovih kategorija, a prvu modernu inačicu izmislio je britanski psiholog Tony Buzan.

Euzebije, u svom djelu Praeparatio Evangelica, napisanom godine 315. BC, prenosi događaj kojeg je ispričao jedan od Aristotelovih učenika po imenu Aristoksen.

Na taj je način pokret bio zauvijek zaustavljen, a usporedno s time, što je zanimljivo, osučeno je i korištenje Aristotelovih djela za koja se smatralo da potiču na takva zastranjivanja.

Sva do tada poznata, kao i niz novih područja misaone aktivnosti, ljudskog znanja i filozofskih disciplina (logika, metafizika, fizika, psihologija, etika, politika, astronomija, meteorologija, zoologija, poetika i dr.) predmet su genijalnih Aristotelovih istraživanja.

Metafizika Λ, za koju se smatra da je jedan od Aristotelovih posljednjih tekstova, može se zapravo čitati kao njegov pokušaj da iz premisa koje čine svi ključni stavovi njegove metafizike, fizike i psihologije izvuče jedinstvenu konkluziju.

Jednu od prvih mentalnih mapa izradio je mislilac iz trećeg stoljeća, Porfirije iz Tira, koji je shematski prikazao 10 Aristotelovih kategorija.

Posljednji je praktički prepričan jedan od Aristotelovih principa logike i često ga je i Rend znala samo označavati kao A je A.

DeBottonova knjiga ne pruža takodjer nikakav, ni informativan, uvid u temeljnu i višeslojnu razliku izmedju onog stava filozofije prema ne-filozofskom svijetu života koji se tradicionalno naziva nagovaranjem ili vrbovanjem za filozofiju radi kritičkog istraživanja; to je karakterističan motiv osobito klasične filozofije, od Platonove Apologije i ranih Aristotelovih meta-filozofskih spisa, nastalih u okviru i ozračju Platonove akademije; na to se nastavlja, s druge strane, kasno-antička literatura nagovaranja filozofiju radi smirenja duha u nedaćama svijeta na koje individuum nema nikakav utjecaj.

Ponukana tematikom ove drame koja govori o Dalmaciji, analizira taj nepoznati dramski tekst, nudeći u svojoj studiji nekoliko problemskih sastavnica za neku daljnju analizu, među kojima se nalaze pitanja utjecaja hrvatske usmene i pismene književnosti na strane autore, odnosa pučke predaje i povijesne građe, te uža pitanja vezana uz samu dramu, poput njezine realističnosti ili referentnosti prema sustavu Aristotelovih načela tragičnosti.

Prema njima evolucija se uklapa u metafizičku šablonu koju su kršćanski filozofi konstruirali od Platonovih i Aristotelovih tumačenja stvarnosti.

Što znači niz Aristotelovih izreka koje prenosi Diogen Laertije?« Nekome što ga je optuživao da je jednom nevaljalcu dao neki novac odgovorio je: ' Nisam pomogao čovjeku nego onomu što je u njemu ljudsko '.

Članovi Akademije kritizirali su gramatiku i stil, ali i neka odstupanja od pravila drame izvučena iz Aristotelovih pravila.

Sama izvedba pratila je u osnovi zacrtano, no pokazalo se da je u raspravu koja ima namjeru voditi ispravnom razumijevanju teksta potrebno uklju č iti i osnovne postavke drugih Aristotelovih djela, kao i smjestiti probleme u kontekst prethodnih rješenja s kojima je Aristotel u stalnom kriti č kom dijalogu, ponajprije onih koje nalazimo u Parmenida i Platona.

" Imali smo goleme probleme prilikom odabira imena tvrtke i da bismo dobili u konačnici UX Passion kao željeno ime, donosili smo kopije i isječke iz Platonovih i Aristotelovih djela kao i Vergilijevih zbirki kako bismo dokazali latinsko, odnosno, starogrčko podrijetlo riječi u nazivu.

Pažljivom kriti č kom analizom vezanih pojmova unutar tog konteksta, kao što su zajedno, razdvojeno, izme đ u, kontinuacija itd., dodatno smo pro č istili i izbrusili pojmovni aparat potreban za razumijevanje Aristotelovih samo naizgled jednostavnih definicija.

Ti temeljni postulati demokracije nisu se mijenjali od Aristotelovih polisa do danas, osim kozmetički.

Referat je nastavak autorova rada objavljena u Zborniku u čast Tome Vereša, koji se bavi problemom kronologije Aristotelovih dijela.

U 13. stoljeću Platonovo naslijeđe polako pada u drugi plan, što je uzrokovano temeljitom recepcijom Aristotelovih spisa koji postaje naprosto filozof i trajno nadahnuće onima koji filozofiraju iz kršćanske (katoličke) perspektive.

Poetika ili O pjesničkom umijeću jedno je od najpoznatijih Aristotelovih djela koje u 26 glava govori o pjesništvu, analizira ga, svrstava i opisuje.

Aristotelova djela sadrže neka izvanredna oštroumna promatranja i interpretacije, uz različite mitove i pogreške reflektirajući nejednako stanje znanja tijekom njegova vremena. [ 5 ] Ipak za Charlesa Singera " ništa nije značajnije od [ Aristotelovih ] napora oko [ izlaganja ] odnosa živih bića kao scala naturæ ". [ 5 ] Ova scala naturæ opisana u Historia animalium klasificirala je organizme u odnosu na hijerarhijske " ljestve života " ili " lanac bića ", postavljajući ih prema složenosti strukture i funkcije, s organizmima koji su pokazivali veću vitalnost i sposobnost za kretanje opisujući ih kao " više organizme ". [ 4 ]

To zato jer zaštita prava neovisno o tome tko im je nositelj i koliko su oni omiljeni čini suštinu ' ' vladavine prava ' ' još od Aristotelovih vremena.

Oko boja koje je dodao, stoljećima postoje razilaženja u prijevodima i interpretacijama Aristotelovih ideja.

Njegov sustav je pošao od Aristotelovih vjerovanja i održao se 1 400 godina.

Napisao je velike filozofsko-filološke komentare glavnih Aristotelovih djela [ Metafizika (u dva sveska, 1924), Fizika (1936), Prva i Druga Analitika (1949), Parva naturalia (1955), O duši (1961) ], a ti komentari i danas predstavljaju prvo i temeljno polazište u bavljenju Aristotelovim tekstom.

Priredio je danas standardna izdanja Aristotelovih djela za Scriptorum classicorum bibliotheca Oxoniensis [ Physica (1959), Fragmenta selecta (1955), Politica (1957), Topica et Sophistici elenchi (1958), Ars rhetorica (1959), Analytica priora et posteriora (1964) ], a pod njegovim je vodstvom pripremljen dvanaestsveščani prijevod Aristotela na engleski (kojemu je pridonio i svojim prijevodima Metafizike i Nikomahove etike).

Petrićeva shvaćanja u oštroj su opreci s Aristotelovim, pa se i veliki dio njegovih tekstova odnosi na kritiku Aristotelovih stajališta.

Sustav Aristotelovih sfera, sa zemljom u središtu, temeljen je na geometrijskim omjerima koje su Grci pronalazili u prirodi (među kojima je najsavršeniji zlatni rez), i kao takav nije prihvaćao anomalije poput nule i beskonačnosti.