To prisiljava asirskog kralja Tiglat-Pilesera III. da upadne u Babiloniju i odvrati Kaldejce.

Dok Biblija (Izaija 20,1) spominje Sargona, asirskog kralja, povjesničari ga nisu mogli nigdje smjestiti.

Žene su vjerojatno prisilno odvedene i radile su u okolici Tušhana, što je pretpostavlja se, rezultat asirskog osvajanja planina Zagros, koje su vodili ili kralj Tiglat-Pileser III., ili kralj Sargon.

Tijekom asirskog perioda, asirski pisci zamjenjuju Marduka sa Assurom.

Zatim je tu i crni obelisk asirskog kralja Salmanasara III. (858. 824. p. n. e.); zanimljivi spomenik na kojem se nalazi jedini do danas poznati slikovni prikaz nekog izraelskog vladara.

Kr.), zatim o dva ulomka klinastog zapisa na opekama asirskog kralja Salmanasara III. (858 - 824. god. pr.

Stalan rast bogatstva i moći Asirije doveo je do stvaranja prvog asirskog carstva koje se u povijesti obično naziva Srednjoasirskim, kako bi ga se razlikovalo od kasnijeg Novoasirskog carstva.

Uočavao je i buđenje asirskog carstva koje je postajalo sve moćnije i opasnije.

Kr., kad je silna moć Asirskog Carstva već slabila i išla svom kraju.

Niniva je bila srce i ponos drevnog Asirskog Imperija, koji je bio na vrhuncu svoje moći od devetog do sedmog stoljeća prije Krista, u vrijeme moćnih kraljeva Asarhadona (2. Kraljevima 19,32), Tiglat Pilesara (2. Kraljevima 15,29) i Asurbanipala (Ezdra 4,10).

Nakon asirskog osvajanja sjevera, kralj Jošija iz južnog kraljevstva uspio je ponovno zavladati cijelim područjem Benjamina te mu pribrojiti i neke krajeve Efrajima.

Uz pomoć Medejaca, Elamaca i Skita, Babilonci su 612. godine pr. n. e. razorili glavni grad Asirskog carstva, veličanstveni Nineveh (Ninua, Ninive) koji je kroz cijelu asirsku povijest, uz Ašur, Kalah i Arbelu, bio jedan od najznačajnijih gradova Asirije.

Nakon njegove smrti Babilonija je određena njegovom najstarijem sinu Šamaš-šum-ukinu, koji je kasnije vodio pobunu protiv brata Asurbanipala Asirskog.

Nakon progonstva sjevernih izraelskih plemena u Asiriju, 721. godine prije Isusa Krista, Tobita je živio za vrijeme asirskog kralja Sargona u gradu Ninivi.

Vase prezime ISAK potjece od osobnoga muskog imena ISAK (IZAK). Isak je bilo ime jevrejskog patrijarha, a danas je to jevrejsko, krscansko i muslimansko musko ime.ime Isak (tur.Ishak, ar.Ishaq, lat.Issacus, grc.Issak) prema misljenju mnogih znanstvenika (onomatologa M. Simundica i I. Smailovica, sociologa O. Mandica, klasicnog filologa B. Klaica, jezikoslovca P. Budmanija) izvedeno je iz heb.imena ISHAK (YICHAQ, YITSHAQ), sto znaci: ON CE SE SMIJATI; NASMIJAN; RUGALAC; PODRUGLJIVAC.Jedino je orijentalist A. Skaljic smatrao da je ime Isak izvedeno iz asirskog jezika.

Radnja se odvija za vrijeme vladanja asirskog kralja Nabukodonozora.

Glazure reljefa imaju babilonski utjecaj, dok krilati ljudi-bikovi na portalima potječu od asirskog stila [ 128 ].

Taj jezik je bio službeni jezik Asirskog kasnije Babilonskog carstva.

Svo blago prevezeno je u Suzu gdje je ukrašavalo obnovljene hramove. 640. g. prije Krista Dur Untaš potpuno je uništen od strane asirskog kralja Asurbanipala, nekoliko godina nakon što je osvojio i Suzu.

Prvi put, je spomenut kao sin Asirskog Kralja Sanherib-a zajedno s Sarezer-om, ubili su svog oca dok je on štovao u hramu svoj id ola Nisroka, (eng. Nisrach) (2 Kralja 19:36 - 38 vz.

Doživio je pad moćnoga Asirskog kraljevstva i razorenje Ninive (612), ali odmah nakon toga i uspon novoga Babilonskog Carstva pod vodstvom Nabukodonozora.

Prije Ahemenidskog Carstva postojalo je na samom tom području Medijsko carstvo, a prije njih postojao je niz carstava od Akađanskog, Babilonskog, Asirskog, preko Novobabilonskog, Novoasirskog pa do Hetitskog i Egipatskog...

Dočuo je, naime, vijest o Tirhaku, kralju etiopskome: " Evo, izašao je da se bori protiv tebe. " Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kažu Ezekiji: " Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: ' Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreći ti: Jeruzalem neće pasti u ruke asirskog kralja

U posljednjim godinama oslabljenog Asirskog Carstva, Babilon je izborio neovisnost.

Vjerojatno samo otac naše književnosti Marko Marulić, koji je 1501. godine napisao, a 1521. godine objavio svoj spjev Juditu o starozavjetnoj junakinji koja je svoj grad Betuliju i svoj izraelski narod spasila od asirskog vojskovođe Holoferna, kojemu je na prevaru odrubila glavu.

Mi mrzimo njih, oni mrze nas i to je tako. " Zato će se pokušati izvući od tog zadatka, a u tom pokušaju bijega, koji će postati prava avantura, upoznat će luckasto drvo, sumnjivog mornara, velikog kita, dvije vragolaste ribice, asirskog kralja, slušat će neobične viceve o bršljanu i crvu i neutješno će se zaljubiti u jednu Asirku.

Živio je u vrijeme sukoba tadašnjih velesila Asirskog i Babilonskog carstva, godine 625. do 612. prije Krista.

Judita je ubila Holoferna, vojskovođu asirskog kralja onoga vremena i tako oslobodila grad Betuliju i čitavu Judeju.

Na tom mahnitom putu živcirat će ga luckasto drvo koje priča viceve o bršljanu i crvu, plovit će sa sumnjivim starim mornarom, progutat će ga veliki kit, sam će pojesti dvije vragolaste ribice, upoznat će asirskog kralja i neutješno se zaljubiti u jednu Asirku, ali hoće li na kraju shvatiti što mu se dogodilo i što je učinio, hoće li iz svega toga nešto naučiti?

Uz pomoć Medejaca, Elamaca i Skita, Babilonci su 612. godine pr. n. e. razorili glavni grad Asirskog carstva, veličanstveni Nineveh (Ninua, Ninive) koji je kroz cijelu asirsku povijest, uz Ašur, Kalah i Arbelu, bio jedan od najznačajnijih gradova Asirije.