O tome tko je bio u pravu bi se dalo podosta pisati ali ovo ipak nije portal za te teme pa pustimo Bakunjina, Marxa, Keynesa, Friedmana, Hayeka, von Misesa i ostale na miru.

Činjenica da se anarhizam u svojem teorijskom razvoju već na početku odvojio od Proudhonovih ideja i preko Bakunjina ugradio u radnički pokret, nije očito ništa značila marksistima s početka 20. stoljeća.

Lenjinova kritika anarhizma ostala je zarobljena u davnim prostranstvima Marxove kritike Proudhona i Bakunjina, a ni kasnije nije napredovala.

U svakom slu č aju, imaju ć i na umu njegov individualizam koji je korespondirao s anarhizmom, a Kamov je znao za Bakunjina, imaju ć i na umu i njegova dvojnika iz romana, Poli ć Kamov pokazuje se kao ona pojedina č na osobnost koja je svojim djelom stratificirala negaciju i osloba đ anje od onih sektora i modela politike, društva, povijesti, rada, obitelji, prosvjete, rodnosti i spolnosti, umjetnosti i posebno književnosti koje je smatrao Zakonom.

Tada smo Keč i ja radili na rukopisu Deca starog Bakunjina; on korice i crteže, ja pisma, poeziju i foto-album punksa ex Yu.

Opasnosti proizlaze iz danas »rehabilitirajućih« promišljanja predstavnika anarhističkog učenja Mihaila Bakunjina, i njegova dominantnog životnog pravila: »Strast za razaranjem također je kreativna strast«, P.

Da citiram bakunjina: " Sloboda bez socijalizma je privilegija i nepravda, socijalizam bez slobode je ropstvo i brutalnost ".

A što se tiče teorije i prakse, Bakunjina i marksa, izdvojio sam bakunjina kao prvog pravog " profesionalnog " revolucionara. (btw. uočio sam da mislite da nisam baš " čitao ", ali vas uvjeravam da imam pozamašnu biblioteku anrhističkih autora, 30 tak kjnig zacijelo, ako ne i više, od proudhona, bakunjina i kropotkina, eme goldman, malteste do guerina, chomskog i francuskih situacionista, a o povijesti da ne govorim) Rekoh to već.

Tamo je uređivao novine Golos Truzhenika (Glas radnika), a kasnije Dielo Trouda-Probuzhdenie (Buđenje radničke svijesti) sve do svoje smrti 16 travnja 1950. Njegova najznačajnija djela su Giljotina na djelu (1940.), povijest dvadesetogodišnjeg Boljševičkog terora u Rusiji, Konstruktivni anarhizam (1952.) i sveobuhvatni izbor spisa Mihaila Bakunjina, Politička filozofija Bakunjina Znanstveni anarhizam (1953.).

Protiv Bakunjina je ustao Anselmo Lorenzo kritizirajući Bakunjinove metode (tzv. el aliancismo) kao autoritarne, rekavši da ni Marx ni Bakunjin ne shvaćaju ozbiljno tvrdnju da je oslobođenje radničke klase djelo samih radnika.

Sharon Hayes čita i distribuira pisma koja je Patty Hearst 70 - ih godina slala roditeljima za vrijeme otmice u kojoj se priklonila " teroristima " i njihovoj političkoj opciji, Anri Sala na osnovu filmskog zapisa bez tona rekonstruira politički govor svoje majke iz njezinih studentskih dana u komunističkoj Tirani, Andreas Siekmann ponavlja evropske putanje anarhista Bakunjina, Aydan Murtezaoglu uprizoruje zemljotres u Istanbulu 1999. koji služi i kao metafora političkih i socijalnih potresa u toj zemlji, Sanja Iveković izvodi repliku neonskog natpisa " PONOS " skinutog s fasade zagrebačke zgrade u kojoj je bila smještena nekadašnja istoimena trgovina, dok Pierre Huyghe sa stvarnim pljačkašem prema čijoj je biografiji film snimljen, ponovno uprizoruje slavnu Al Pacinovu pljačku banke iz filma " Pasje poslijepodne ", kako se ona prema njegovom sjećanju doista odvijala.

U Londonu posjećuje Hercena i Bakunjina.

Citirate Lenjina, Trockog, Bakunjina, uglavnom izvorne komunističke i anarhističke mislioce.

Objektivnosti radi ističem ovdje i one koji misle da je moguće i neophodno pomirenje Marxa i Bakunjina: Victor Serge, Abraham Gillen, Daniel Guérin i drugi.

Zadnja revolucionarna djelovanja Bakunjina odigrala su se za vrijeme proglašenja republike u Lyonu 1870. godine, u Španjolskoj 1873. i u bolonjskom ustanku, kada se na kratko vraća na scenu, 1876. godine, a potom umire, 01.7.1876. u Bernu u Švicarskoj (Cappelletti nepoznato: 22).

Na ispraćaju Bakunjina okupili su se radnički predstavnici 5 različitih zemalja, tako Bakunjin napokon završava svoj život posvećen čovjeku, revoluciji i slobodi (Dolgoff 1971:51).

Stankevič, koji ujedno izvršava utjecaj na Bakunjina.

Izuzev Hegela na Bakunjina je ostavio utjecaja vjerojatno najveći lijevohegelijanski mislioc, Ludwig Feuerbach (McLaughlin 2002:161).

Ogroman utjecaj na Bakunjina ostavio je i August Comte, koji je prema Bakunjinovim riječima: pravi otac modernog znanstvenog ateizma, naspram Feurbacha kojeg Bakunjin smatra filozofskim ateistom (McLaughlin 2002:206).

Prema Paulu McLaughlinu najveći utisak na Bakunjina ostavila je Comteova knjiga: Course on Positive Philosophy.

Paul pretpostavlja da se količina Comteova utjecaja na Bakunjina nalazi u Comteovom shvaćanju religijsko-filozofskog utemeljenja političkog autoriteta, ali se Bakunjin protivi Comteovom uvjerenju kako svijetom i svakim njegovim dijelom upravljaju ideje, što Bakunjin doživljava nadasve idealističkim uvjerenjem (McLaughlin 2002:207).

Bakunjina; obojica smatraju kako je povijesni razvitak osiguran kroz revolucije, samo što Kuhn to smatra za znanost, dok Bakunjin to smatra za sociopolitička pitanja.

Kako bi to potpuno pojmili prikazat ću detaljnije sličnosti između Bakunjina i Kuhna.

Napisao biografije nekoliko poznatih anarhista, Bakunjina, Malateste, Reclusa i knjigu o anarhizmu u Engleskoj, pored već spomenute povijesti anarhizma u sedam tomova.

Zasto ne navodis kontinentalce koji su zahtijevali ukidanje bilo kakve institucije koja bi zatirala slobodu pojedinca, poput Bastiata, Proudhona ili Bakunjina?

Njegove prve pesme u knjizi bile su u Deci starog Bakunjina.

Tu smo se dogovorili da ilustruje book Deca starog Bakunjina.

... iznad: korice knjige Ivana Glišića - " Deca starog Bakunjina " koje je izradio i osmislio Satan Panonski, što nam još jednom potvrđuje njihovo zajedničko djelovanje.

S druge strane, Akuninov pseudonim aludira na Mihaila Aleksandroviča Bakunjina, ruskog anarhista (blink) i na Akutu, ime na koje se odazivala velika ruska pjesnikinja Ana Ahmatova (plink).

Međutim, o snažnijem razvoju direktno-demokratskog organiziranja zapravo nije moguće govoriti prije snažnijeg razvoja anarhističkoga pokreta koji se dogodio u 19. stoljeću [ 2 ], odnosno prije pojave ključnih anarhističkih mislioca (Proudhona, Bakunjina, Kropotkina), pri čemu su direktno-demokratska načela prvi put masovnije primijenjena onda kada su anarhističke ideje ušle u područje sindikalističke borbe, odnosno kada se razvio anarhosindikalizam.