Između ostalog, objasniti će se veza između Kropotkina i vrtnih gradova prve polovice 20. stoljeća te će se dotaknuti ranih junaka arhitektonske avangarde poput Bruna Tauta i Alekseja Gana.

I stoga nije neobično što se tamo, među završnim stranicama, našao i citat velikog anarhista Pjotra Kropotkina, rečenica koju bi se moglo promovirati u credo ove sjajne knjige: " Pitanje kruha važnije je od svih ostalih pitanja. "

A što se tiče teorije i prakse, Bakunjina i marksa, izdvojio sam bakunjina kao prvog pravog " profesionalnog " revolucionara. (btw. uočio sam da mislite da nisam baš " čitao ", ali vas uvjeravam da imam pozamašnu biblioteku anrhističkih autora, 30 tak kjnig zacijelo, ako ne i više, od proudhona, bakunjina i kropotkina, eme goldman, malteste do guerina, chomskog i francuskih situacionista, a o povijesti da ne govorim) Rekoh to već.

Trebali su razmotriti što će raditi u jesen, a posebice objavu velike knjige Éliséea Reclusa, L ` Homme et la Terre (Čovjek i zemlja) i knjige Velika francuska revolucija Petra Kropotkina.

Sa rastom tržišta, gradovi su sticali autonomiju, i organizovali se u političke, ekonomske i društvene strukture koje su za Kropotkina predstavljale poučan praktični model anarhizma.

Začuđuje me što Holivud još uvek nije otkrio Kropotkina.

Pristalice Gravea i Kropotkina su se klonile mogućnosti da načela ekonomske i političke slobode predaju u ruke autoritarnih sindikalnih unija. 2. Tako je i kongres francuske Fédération Nationale de Syndicats još 1883. usvojio rezoluciju o potpunoj nezavisnosti od političkih stranaka, reagirajući na taj način na pokušaje rivalskih socijalističkih grupa i partija da sindikate stave pod političku kontrolu i da ih upotrebljavaju kao instrument dnevne političke borbe.

Povijest anarhističke misli se također može vidjeti kroz Collinsove postavke; letimičan pregled pokazuje visok stupanj vremenske i prostorne bliskosti; od pojave kršćanskog anarhizma u Europi tijekom srednjeg vijeka do prosvjetiteljskih verzija anarhizma koje je predlagao William Godwin do francuskih anarhističkih mislioca poput Pierrea-Josepha Proudhona, Mikhaila Bakunina, Petera Kropotkina i drugih koji su bili uključeni u revoluciju 1848. godine i Parišku komunu. (Jesu li se škole i oblici anarhističke misli doista razvijali kao što Collins opisuje filozofske škole zahtjeva dublje poznavanje povijesti anarhizma, međutim, Collins pruža mjesto ulaska u takva razmišljanja o anarhizmu).

Ona, po uzoru na Kropotkina, zastupa čisto ekonomsku borbu (»Tein wirtschaftlichen Kampf«) i odriče bilo kakav značaj političkoj organizaciji i sindikalnom pokretu.

Probao sam sve, čak i čitati Kropotkina u krevetu, ali stari anarhistički vrag svojim me je duhom samo dodatno razbudio.

Goldman se počela udaljavati od Mosta i zainteresirala se za suparnički njemački anarhistički list Die Autonomie u kojem je upoznala radove Petra Kropotkina.

Međutim, o snažnijem razvoju direktno-demokratskog organiziranja zapravo nije moguće govoriti prije snažnijeg razvoja anarhističkoga pokreta koji se dogodio u 19. stoljeću [ 2 ], odnosno prije pojave ključnih anarhističkih mislioca (Proudhona, Bakunjina, Kropotkina), pri čemu su direktno-demokratska načela prvi put masovnije primijenjena onda kada su anarhističke ideje ušle u područje sindikalističke borbe, odnosno kada se razvio anarhosindikalizam.

Anarhizam znači društveni poredak baziran na slobodnom udruživanju individualaca. ' Buntovne teze pripadaju Emmi Goldman, američkoj političkoj aktivistici i teoretičarki anarhizma s kraja 19. i početka 20. stoljeća, neizbježnom klasiku o temi anarhije uz Proudhona, Bakunina, Kropotkina...

Platformizam je, pak anarhistička komunistička tendencija u tradiciji Nestora Mahna koji se zalagao za " vitalnu potrebu za organizacijom koja bi, nakun privlačenja većine sudionika u anarhistički pokret, uspostavila zajedničku taktičke i političku liniju anarhizma i tako služila kao vodič za cijeli pokret. " Neki oblici anarhističkog komunizma su, pak, jako egoistični u svojoj prirodi, odnosno pod utjecajem radikalne individualistička filozofije, te vjeruju kako anarho-komunizam ne zahtijeva komunitarijansku prirodu; primjer za to je anarhistička komunistica Emma Goldman koja je bila pod utjecajem Maxa Stirnera i Kropotkina te je njihove filozofije sintetizirala u svoju.

Nastavljaju se referirati na Bakunjina, Kropotkina i Malatestu, kao da su njihove misli besmrtne, a ne proizvod specifičnog povijesnog i kulturnog konteksta.

Pierre-Joseph Proudhon je skovao slavnu parolu " vlasništvo je krađa ", a kod Petra Kropotkina možete naći opise budućega društva, baziranoga na zajedničkom vlasništvu radnika nad svim sredstvima za proizvodnju, gdje se mogu isčitati ustanove koje su kasnije uvedene u sustavu " samoupravnog socijalizma " u Jugoslaviji: osnovne i složene organizacije udruženoga rada, mjesni odbori i općine, pa čak i samoupravne interesne zajednice.

U jeku studentske revolucije, dok jedni čitaju Kropotkina, a drugi raspravljaju o poststrukturalističkim teorijama, Elena čita Tada Williamsa, Stephena Kinga i Georga R.

Pored toga, opasnosti (osobito za mladu generaciju) proizlaze iz danas rehabilitirajućih promišljanja poznatih anarhista: Tamo gdje umire autoritet rađa se sloboda (sljedbenici Kropotkina u transparentu kod njegove sahrane), Bakunjina i njegova načela: Strast za razaranjem je kreativna strast i Proudhona: " Naše načelo jest: Ateizam u religiji.

Presudni događaj koji je naveo Kropotkina da prihvati anarhizam bilo je objavljivanje Porekla vrsta Čarlsa Darvina (Chales Darwin) 1859. Dok je Darvinova teza da vodimo poreklo od majmuna bila izuzetno kontroverzna, njegova teza da prirodna selekcija podrazumeva opstanak najsposobnijih putem nasilne borbe između i unutar vrsta rado je prihvaćena od ondašnjih 1 % da bi se opravdala svaka društvena nejednakost kao neizbežni nusprodukt borbe za opstanak.

Korijeni anarhističke antropologije leže u radovima Kropotkina, i za svoju polazišnu točku uzimaju raznolikost političkih i kulturnih sistema koji postoje i koji su postojali.

Za njega je, Moskva nalikovala na ' prijestolnicu papirnate revolucije ', ogromnu tvornicu koja izbacuje isprazne rezolucije i slogane dok se jedna politička partija, putem sile i prijevare, izdigla do pozicije vladajuće klase. Mahno je također posjetio i slavnog anarhista Petra Kropotkina, tražeći njegov savjet oko revolucionarnog posla i situacije u Ukrajini.

Ta književna čitanja navela su me na iščitavanje klasika anarhizma, tada dostupnih kod nas (Bakunjina, Kropotkina i dr.), a poslije sam otkrio sve bogatstvo knjiga na stranim jezicima koje sam na kraju počeo i objavljivati.

Doduše, anarhisti poput Bakunjina i Kropotkina nisu bili u krivu kada su kritizirali Marxa zbog njegovog naglašavanja centralizma i njegove elitističke predodžbe organizacije.

Ali za Kropotkina anarhističkim društvima ne nedostaje red, već se red rađa iz pravila koja su osmilili oni koji su izloženi njihovom uticaju, pravila koja podstiču razvoj humanih proizvodnih sistema i maksimizuju individualnu slobodu i društvenu koheziju.

Spokojni, smireni Tolstojev značaj trebat će drugačije metode za društvenu rekonstrukciju od žestoke, iznimne osobnosti Mihaila Bakunjina ili Petra Kropotkina.

Nekih 90 godina kasnije malo ljudi je čulo za Kropotkina, a reč anarhizam je toliko lišena svoje suštine da je poistovećuju sa haosom i nihilizmom.

Pročitajmo za početak Proudhona, Bakunjina, Godwina, pa zatim i Kropotkina, Castoriadisa, Morrisona, a onda i mlađe autore Cappellettija, Bonanna...

Za Pjotra Kropotkina je rekao da je bio sanjar: " Njegova djela znanstvena su osnova svih anarhističkih teorija u svijetu "/Panorama pogleda, 1975./Za Bakunjina/Mihajla Aleksandroviča/veli 1955.: " Čovjek pun protuslovlja koji je, pangermanski raspoloženom mladom Marxu usprkos, zaljubljen u potlačene slavenske narode, ideolog je slavenske, evropske i međunarodne federacije.

Obje frakcije su crpile inspiraciju iz dijela Bakunjina i Kropotkina.

Poznaje Marxa, Engelsa, Lassallea, Bakunjina, Proudhona, Reclusa, Kropotkina, povremeno se zanosi i idejama građanskih mislilaca kao što su Rousseau, Voltaire, Tolstoj, itd., dok poslije 1907. godine, sve do Prvog svjetskog rata.