Kad je Nikola Šubić Zrinski 1559. odstupio s banske časti pokušao je sa svojim nasljednikom Petrom Erdődijem gradove Podzvizd i Vranograč zmanijeniti za druga imanja.

Toliko je istina, da je ovo vlastničtvo doskora palo u ruke pohliepna za imanji kralja Matijaša Korvina, pošto je ban Ćuz porädi svoje velike pohliepe za tudjim dobrom, i radi svoga nasilja, banske časti lišen ter iz zemlje prognan bio.

Zbog neslaganja s politikom Ugarske, ban Šokčević, član Samostalne narodne stranke, 27. lipnja 1867., na vlastitu molbu, razriješen je banske časti i 1868. umirovljen.

Hrvatski je parlament nastavio s radom tek sredinom ožujka 1910, nakon Rauchova odstupa s banske časti.

To je toliko oslabilo položaj bana, da se u Hrvatskoj vjerovalo kako je sljedeći korak ukidanje same banske časti.

19. ožujka 1991. u Čakovcu je osnovan Odbor za narodnu zaštitu. 29. ožujka 1670. izdan je proglas kralja Leopolda kojim je Petar Zrinski maknut s banske časti zbog veleizdaje, a imanja Zrinskih i Frankopana će biti zaplijenjena.

A sve je ipak počelo sa legendarnim Nikolom IV Šubićem Zrinskim, koji je postavši vlasnikom Međimurja, a imajući i određene obveze pri obnašanju svoje hrvatske banske časti, započeo sa gradnjom jake utvrde Legrad, na utoku Mure u rijeku Dravu.

JelačićJelačić je za julske historiografe " kontroverzan ", neki ga, kažu, smatraju junakom, a neki bečkim poslušnikom... Junak je bio, bez sumnje, a bečki poslušnik nije nikada bio, nego (na kraju) žrtva bečke politike, a u međuvremenu i na početku drski Hrvat koji je bacio smeće carsko pismo kojim ga se skida s banske časti, kao što je potom novom, mladom caru u lice rekao da u njegovoj carevini nema zadovoljnoga čovjeka.... Idemo dalje: Jelačić je za julske historiografe " kontroverzan ", neki ga, kažu, smatraju junakom, a neki bečkim poslušnikom... Junak je bio, bez sumnje, a bečki poslušnik nije nikada bio, nego (na kraju) žrtva bečke politike, a u međuvremenu i na početku drski Hrvat koji je bacio u

Kralj pak je zabranio održavanje Hrvatskog sabora i pozvao Bana da se ispriča, pače ga je zbog neposlušnosti, pod utjecajem ugarske vlade, 10. lipnja lišio banske časti i potvrdio baruna Hrabovskog povjerenikom za Hrvatsku.

Frankopana u Beč austrijski general Špankau zauzima tvrđave Čakovec i Kotoribu, a general Brajner tvrđavu Legrad, kako bi Petru Zrinskom, kojeg je car lišio banske časti, onemogućio eventualni bijeg k Turcima u Kaniži.

Kontinuitet banske časti može postojati i od samog doseljenja (kao što sam reko nešto je moralo postojati, netko je u sklavinijama morao obnašati funkciju plemenske vlasti) no to mislim da nikada nećemo doznati.

Potom se kao namjesnik banske časti borio protiv francuske vladavine u Hrvatskoj južno od Save.

»Slavna gospodo«, prihvati Petričević, »velemožni gospodin Gašpar Alapić zakazuje po ovom pismu slavnomu zboru gospode i plemstva da se je odrekao banske časti i da je ostavku poslao Nj. kraljevskoj svjetlosti u Prag.«

Krsto Ungnad od Sonneka »zbog bolesti« dignut s banske časti.

Ban je za Marije Terezije bio obavezan polagati prisegu i na taj način potvrditi žezlo i zastavu (simbole banske časti), a za bana je uvijek birana osoba lojalna politici Dvora (što je omogućilo svojevrsne beneficije).

Stjepanov sin ili brat Ivan Babonić, bivši g. 1317 do 1322 takodjer ban čitave Slavonije, bijaše s početka vierni sliedbenik kralja Karla Roberta i proslavi se kao vodja kraljeve vojske, u buni hrvatskih velmožah, podignutoj proti kralju, dočim izim ostalih dobivenih bitkah, godine 1322 silnoga Mladena Šubića bana hrvatskoga i bosanskoga kod Bliske pobiedi; ali odmah zatiem prodje na stranu hrvatskih nezadovoljnikah, i podigne proti kralju novu bunu, našto bude iza njekoliko sretnih okršajah s ugarskom vojskom, od svoga nasliednika bana Nikole Lendvanskoga svladan, i banske časti lišen.

Radi »lonjskopoljske« afere morao je odreći se banske časti.

Banske časti se odrekao 1556., vjerojatno u želji da se posveti borbama s Osmanlijama, koji su u 16. stoljeću Hrvatsku sveli na tzv. ostatke ostataka nekad velikog hrvatskog kraljevstva.

Ima li ikakav vjerodostojan povijesni izvor o nastajanju te banske časti?

Upravo zbog junaštva kralj Ferdinard I. imenovao ga je hrvatskim banom, a 1556. na njegov ga je zahtjev i razriješio banske časti.

Njezin su glazbeni odgoj vodili privatni nastavnici, najprije budimpeštanski glazbenik Károly Noseda, a nakon 1903., kada se obitelj zbog banske časti oca Teodora preselila u Zagreb, profesori Hrvatskog glazbenog zavoda.

Odrekavši se banske časti, povukao se u Siget, spremajući se za veliki obračun s najjačom vojnom silom toga doba moćnom turskom vojskom sultana Sulejmana I.

Godine 1556. Zrinski se odrekao banske časti, te je savjetovao kralju Ferdinandu I. da postavi Petra Erdődya za novog bana.

29. ožujka 1670. Car Leopold izdaje proglas da je Petar Zrinski, gospodar Međimurja, lišen banske časti i da mu se oduzima njegovo imanje Međimurje. 2. travnja 1945. Započele vojne operacije za oslobođenje Međimurja.

Obitelj se počela bogatiti u doba Ivanova unuka Stjepana (1576. - 1636.) koji je obavljao dužnost protonatora kraljevine Slavonije i namjesnika banske časti.

Na inicijativu namjesnika banske časti Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, zagrebačkog biskupa Jurja Haulika de Varallya, ta malobrojna, ali odlučna skupina ponosnih rodoljuba utemeljila je 3. velječe 1841. Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo.

Ime Hrvat, porijeklo i ime banske časti kao i nazivi »Bijela« i »Crvena« Hrvatska dadu se potpuno razjasniti samo uz pretpostavku da su Hrvati iranskog podrijetla.

Ta je Banova misija, međutim, ostala kod Kralja bez odjeka, dapače - vrativši se u Hrvatsku, Jelačić je doznao da ga je Kralj lišio banske časti.

Sklon je oslanjanju na Beč, što ga je i dovelo do banske časti.

U takvim prilikama, uspio je osigurati za sebe i svoj rod nasljednost banske časti i upravu nad čitavom središnjom Hrvatskom, a upleo se aktivno i u sam proces riješavanja dinastičkog pitanja.