U tu svrhu zajednica, po nadahnuću Duha Svetoga, šalje Barnabu i Savla na Prvo misijsko putovanje (Dj 13, 1 - 3).

Marko prati Barnabu oko 50. godine na njegovom putovanju na Cipar.

Danas u Crkvi katoličkoj slavimo sv. Barnabu apostola, koji je kao što smo čuli u odlomku iz Djela apostolskih zaslužan što je otkrio i pozvao sv. Pavla, naime da zajedno s njime navješćuje Evanđelje.

Slušali su Barnabu i Pavla koji pripovijedahu kolika je znamenja i čudesa Bog po njima učinio među poganima.

Crkva iz Jeruzalema šalje Barnabu u Antiohiju, da tu zajednicu podrži u nastojanju širenja evanđelja poganima (11, 22).

Ako postoji uzajamno povjerenje i prava ljubav, ne samo u riječima, nego »na djelu i u istini«, Bog će uvijek pronaći nekog Barnabu »puna Duha Svetoga i vjere« (Dj 11,24) koji će moći otkriti u drugima darove Duha Božjega za dobrobit cijele Crkve.

Tako su uz pomoć nekih uglednih žena, možda supruge poganskih poglavara grada, uspjeli Pavla i Barnabu protjerati iz svoga kraja.

Zbog čudesnih djela koja su činili, Barnabu i Pavla su u Listri htjeli proglasiti bogovima: Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom (Dj 14)

Zatim kreće na prvo veliko misijsko putovanje, za koje ih je odredio sam Duh Sveti: »Odvojite mi već Barnabu i Savla za djelo za koje sam ih odredio« (12,2).

Mnoštvo koje je nazočilo čudesnom ozdravljenju što se dogodilo posredstvom Pavla i Barnabe, povika likaonski:« Bogovi u ljudskom obličju siđoše k nama »Barnabu nazvaše Zeusom a Pavla Hermesom, i htjedoše im prinijeti žrtve.

Sam Duh Sveti odredio ga je za suputnika i suradnika Pavlova na prvom misijskom putovanju: " Odvojite mi Barnabu i Savla za djelo za koje sam ih odredio " (Dj 13,2)

Kao i u drugim mjestima, Židovi su i ovdje uhvatili Pavla i Barnabu i izbacili ih iz grada.

Čim se crkva u Antiohiji utvrdila, poslala je Pavla i Barnabu da navijeste Evanđelje neznabošcima u Maloj Aziji (današnjoj Turskoj) i južnoj Europi.

Dragi slušatelji i čitatelji Božje riječi, evo nastavljamo u novom tjednu, petom uskrsnom, pratiti Pavla i Barnabu na njihovim misijskim putovanjima.

Zato su vjernici Antiohije poslali kao svoje delegate Pavla i Barnabu apostolima u Jeruzalem s molbom da se stvar ozbiljno raspravi.

Ovaj dozva Barnabu i Savla i zaiska, da čuje riječ Božju. " (Djela 13,4 - 7).

U današnjem čitanju vidljiva je reakcija povijesnih slušatelja na Pavlov govor: dok su mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice prihvatili Pavlov misionarski navještaj, židovski se poglavari ne samo suprotstavljaju nego i nagovaraju gradske prvake da istjeraju Pavla i Barnabu iz svog kraja.

Upoznajemo Barnabu (Bailey), koji će kasnije biti odani Pavlov pratitelj na mnogim putovanjima, i njego-vu ženu Hagaru (Heller), te tadašnjega Pavlova (Brandrup), odnosno Savlova, prijatelja Rubena (Lockyer), židovskoga svećenika, farizeja, koji je sa Savlom progonio kršćane, i njegovu srčanu ženu Dinu.

Godine 1967. Ruža Pospiš-Baldani pjevala je četiri puta Slijepu ženu Ciecu, a 1979. Ferdinand Radovan dva puta Barnabu.

Kad bismo jednu sliku iz današnjih čitanja pete Vazmene nedjelje preveli na način blizak jeziku i razmišljanju novih naraštaja, onda bismo vjernog Isusova nasljedovatelja Barnabu opisali kao čovjeka od povjerenja ", kao potpunog insajdera " koji zna više od drugih jer je blizak Učitelju, jer mu je vjeran od početka, jer je izgradio povjerenje kod drugih.

Ostali učenici su znali da to nije ono što bismo danas nazvali spin ", imali su povjerenje u Barnabu pa su zbog toga prihvatili Savla.

Kako je među učenicima bilo i onih koji su ranije čuli za Savla, progonitelja vjere i vjernika, pitanje je što bi se dogodilo s kasnijim Gorostasom vjere, da nije imao svog Barnabu.

Barnabu je pjevao bariton krasna glasa velikog raspona pa je pjevao čak i tenorske uloge, Gottardo Aldighierri (1824 - 1906).

SVAKI POLITIČKI SAVAO MORA IMATI SVOG ODANOG BARNABU

Kao što i među nama ima onih koji bi svoje stavove, mišljenja i kojekakve osobne vjerske običaje i pobožnosti htjeli nametnuti drugima, tako je i među jeruzalemskim kršćanima farizejske sljedbe bilo onih koji su govorili da bi se svi pogani koji su prešli na kršćanstvo morali ne samo obrezati nego i vršiti Mojsijev zakon i tako su se suprotstavljali Pavlu i Barnabu u njihovom apostolskom djelovanju među poganima.

Knjiga čitatelja vodi na zamišljeno putovanje među svjedoke ranoga kršćanstva, koje spominju novozavjetni spisi, predstavljajući dvanaestoricu apostola, zatim sv. Pavla te Timoteja, Tita, Stjepana Prvomučenika, Barnabu, Silvana, Apolona, Akvilu i Priscilu itd.

Kad mnoštvo ugleda što učini Pavao, povika likaonski: »Bogovi u ljudskom obličju siđoše k nama« I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio riječ.

Antiohijska Crkva Pavla i Barnabu posla u Jeruzalem da taj problem iznesu pred apostole i starješine.

U novom sazivu vijeća će uz Barnabu, Beakovića i Druškovića vladajuću većinu činiti i Marija Buršić, Olga Sabadin, Rino Radin i Bruno Ravalico.

Dj 12,12 i 1 Pt 5,13) a kasnije je pratio Pavla i Barnabu na njihovim misijskim putovanjima (usp.