Nazočih kamenovanju Stjepana, i vidjeh Savla kako čuva haljine njegovih ubojica, a potom slušah Savla kao Pavla kako propovijeda Krista Raspetoga; svjedočih glavosijeku Petra i Pavla u Rimu i vlastitim očima vidjeh desetke tisuća mučenika kako svojom krvlju natapaju zemlju, radije nego da zaniječu vjeru koju su im propovijedali Petar i Pavao; življah kada je Bonifacije poslan u Njemačku; kada se Augustin zaputio u Englesku; Ćiril i Metod među Slavene; Patrik u Irsku; iz početka 9. st. sjećam se krunidbe Karla Velikog za kralja u vremenitoj oblasti, kao što je Petrov nasljednik prihvaćan prvakom u duhovnoj; u 13. st. vidjeh počasne poklike golemog kamenja koje uzdiže gotičke katedrale; u sjeni istih zidova vidjeh uzdizanje ogromnih misaonih katedrala u djelima Akvinskog i Bonaventure, te u Danteovoj poeziji; u 16. st. vidjeh svoju djecu opijenu duhom svijeta kako napuštaju Očevu kuću i reformiraju vjeru umjesto reformiranju discipline koja bi ih privela natrag u moj zagrljaj; u prošlom stoljeću i na početku ovoga slušam svijet koji govori da me ne može primiti jer sam zaostala u vremenu.