Tri obilježja referencija, komunikacija i svijet teksta koja, po njemu, konstituiraju diskurs kao " dogačaj ", od posebne su važnosti za analizu biblijskoga teksta koji je sav komunikacija i referencija.

U svakom slučaju pitanje biblijskoga teksta jest u korijenima hrvatske pismenosti.

Liturgija je dobila određenu dramsko-prikazivačku formu, a proširivanjem biblijskoga teksta tropima otvorene su mogućnosti tematski bogatijoj scenskoj radnji liturgijske drame.

Stoga Ricœur tvrdi da se smislu biblijskoga teksta o Prvom grijehu ne smije prilaziti ni posredstvom koncepta niti posredstvom mitologije, nego posredstvom onoga što zove« racionalnim simbolom »(Le Conflit des interprétations, str. 277).

Teološki koncept ima istu simboličku funkciju kao i simbol iz biblijskoga teksta.

U temeljnoj funkciji (pseudo) koncepta Prvoga grijeha valja vidjeti napor da se očuva doseg prve konceptualizacije na razini biblijskoga teksta, tj. znanje o tome da grijeh nije priroda nego volja te da u volju inkorporira kvaziprirodu zla.

Zbog toga komisija insistira na orijentaciji koja mora biti dosljedna: svi koraci u egzegetskom radu moraju težiti k dubljem razumijevanju religioznog značenja biblijskoga teksta, budući da je to njegovo glavno značenje.

Uputili smo se u davnu prošlost čitajući poznate ljubavne stihove iz biblijskoga teksta Hvalospjev ljubavi, analizirali poeziju poznate grčke pjesnikinje Saphe i renesansnih petrarkističkih pjesnika, upoznali se s ljubavnom poezijom europskog romantizma te zaključili u velikom stilu, remek-djelima ljubavne poezije velikana 20. st.

U okviru biblijskoga teksta Ricœur riječ " mit " koristi nerado i krajnje oprezno: povijest spasenja dogača se u ljudskom, a ne u mitskom vremenu.

Doktorski rad joj je iz područja hermeneutike: Ricoœurovo tumačenje biblijskoga teksta, a pred izlaskom joj je i nekoliko knjiga o problemu interpretacije biblijskoga teksta.

Autorici su ponekad dovoljne samo dvije ili tri riječi biblijskoga teksta da iz temelja očuvane usmene predaje izraste izvanredna priča, kao u slučaju kada opisuje život Serah, o kojoj se u knjizi Brojeva (Br 26, 46) nalazi samo sljedeće: »Ime kćeri Ašerovoj bilo je Serah.« Ali bez Serah ne bi bio pronađen u Nilu kovčeg s kostima praoca Jakova, a bez njega Josip ne bi ispunio prema ocu zavjet odanosti.

Druga napetost unutar biblijskoga teksta proizlazi iz načina na koji se mojsijevski zakon smješta u odnosu na hetitske propise, indirektno pitajuči: može li se istodobno govoriti o moralnoj autonomiji i vjerskoj heteronomijič Naime, hebrejski se Zakon ne razlikuje osobito od drugih zakona svojega doba, osim u jednom: na osobiti način povezuje vjeru i etiku jedna drugu uvjetuju i jedna proizlazi iz druge.

Fučakom napravio cjelovitu lekturu biblijskoga teksta.

Svi koraci u egzegetskom radu moraju težiti k dubljem razumijevanju religioznog značenja biblijskoga teksta, budući da je to njegovo glavno značenje.

I sada tek razumijemo veličinu biblijskoga teksta: tamo gdje Bl. Djevica sagradi svoj hram, uvijek se nađe i onaj koji podmeće stupice njezinoj peti.

Sve interpretacije, stoga, valja poštivati jer upravo sve one zajedno tvore svijet biblijskoga teksta.

No, Ricœurova krajnja nakana na pozadini ovih čitanja jest hermeneutičkom metodom iščitati sam rad biblijskoga teksta, a onda i biblijsku misao položenu u nj.

Novina koju je strukturalistička metoda unijela u biblijsku egzegezu ponajprije se sastajala u oslobačanju biblijskoga teksta dijakronijskih okova.

Strukturalistički pristup može biti primjenjivan u svakoj fazi redakcijskoga procesa biblijskoga teksta ne dajuči prednost pretpostavljenom " primitivnom2 stupnju: posljednji redigiran tekst jednako je važan kao ma koji drugi, što ima za posljedicu to da se, primjerice, potraga za povijesnim Isusom čija sudbina je povezana sa slojevima koji prekrivaju inicijalni tekst počela smatrati nebitnom, kao što su to opčenito postala i sva traganja za pretpostavljenim autorom ma kojega teksta.

Zapravo, več je unutar samoga biblijskoga teksta prisutan ovaj proces on je, konfiguriran kao kanon, upravo proizvod toga procesa.

Ustaljeni način interpretacije biblijskoga teksta bio je sve do XVII. stolječa uglavnom dogmatski i teološki: skučeno i doslovno shvačanje nadahnuča (kao da je Bog " šaptao " tekst u uho autorima) zanemarivalo je ulogu autora i redaktora u pisanju i sastavljanju knjiga te ignoriralo mogučnost razvoja unutar objave, kao i slojevitost interpretacije.

Zahvaljujući njemu, prestali su se razračunavati s katoličanstvom pitanjima tipa gdje to piše u Bibliji? te su zauzeli promišljeniji stav koji im je omogućio da shvate kako katolici iz biblijskoga teksta mogu izvoditi implikacije o kojima oni nikada prije nisu razmišljali. (Bog hvala, obojica su poslije postali katolici.

" Znanstvena " i " vjernička " egzegeza, dakle, u Ricœrovu čitanju biblijskoga teksta idu jedna drugoj ususret: jedna, zapravo, omogučuje drugu, ne ugrožavajuči jedna drugoj autonomiju.

No, iako bi bilo za očekivati da je svrha strukturalne analize da razotkrije dijakronijsku jezgru posredstvom akronijskih struktura (na što bi se mogla nakalemiti egzistencijalistička interpretacija teksta), strukturalna analiza prije dramatički element biblijskoga teksta shvača kao očitovanje aktantskoga modela i antropomorfizaciju same akronijske strukture, zahvaljujuči kojoj priča izgleda kao nizanje dogačaja i radnji u vremenu.

Ricœur u takvoj situaciji otkriva nove slojeve i nove mogučnosti interpretacije biblijskoga teksta.

Autor povezuje izbor prvog čitanja od dva godišta za svagdane s evanđeljem dana, te podjelu A, B i C za nedjelje, odnosno za svetkovine koje padaju u tome razdoblju, te donosi kratki sažetak biblijskoga teksta kao podsjetnik na temu o kojoj piše.

Bonaventura je podsjetio da je Tomislav Ladan 170 stranica biblijskoga teksta prije 40 godina pretočio u lijepi hrvatski jezik.

Govoreći o estetici u Bibliji i estetici biblijskoga teksta predavačica je naglasila da Biblija s jedne strane tematizira ljepotu, osjetilnu spoznaju i igrivo-umjetničko stvaranje, čineći ih sadržajima objave, a s druge strane, kao Riječ Božja priopćena ljudskim riječima, i sama je estetski proizvod brižljivo uobličen u književno-umjetničke oblike svoga vremena.

Nadalje, Augustin još ozbiljnije žigoše prvotna značenja biblijskoga teksta.

Na temelju biblijskoga teksta iz Luke 24 posvijestio je izazov i značaj uskrsnog događaja u vjerničkom životu.