Drugi se dan prošetah za posljednji put fiorentinskim galerijama: od Bizantinaca preko Giotta, Tintoretta, Tiepola do Rubensa.

Armenija je u vlasti Arapa, potom opet zadobiva nezavisnost. 1045. pada pod vlast Bizanta, zatim 1071. Seldžuka, nakon poraza Bizantinaca u Bitci kod Manzikerta, na sjeverozapadnoj obali jezera Van.

Kroz stoljeća mijenjaju se stanovnici i vladari Ohrida: od starih Grka, Rimljana, Bizantinaca, Bugara, Srba, Turaka... Što se tiče Ohridskog jezera, sa svih strana visokim planinama čiji vrhovi dosežu do 2000 m, prema procjenama nekih biologa Ohridsko jezero je nastalo prije dva milijuna godina.

Kasnije su ga Rimljani preimenovali u Dezudava, a Slaveni koji su ga naselili nakon Bizantinaca nazvali su ga Sveti Vrač.

Od svog osnutka u 8. st. grad je mijenjao vladare (od Bugara, Srba, Bizantinaca, te naizmjenično Srba i Bizantinaca [ 2 ]), da bi postao središte Raške države koja se u 10. st. odatle širila u svim smjerovima.

Trpimirov nasljednik Domagoj uspješno je ratovao protiv Arapa, Mlečana i Bizantinaca, a napokon se uključio i u teški sedmogodišnji rat protiv Franaka u kojem su Hrvati pobijedili i izborili potpunu neovisnost, no Domagoj to nije doživio jer je umro 876. I sam je jednom sklopio pakt s Mlečanima.

bato, nisu teritorij kupovali dubrovčani, nego dubrovačka republika... inače, za tvoju informaciju, ta republika nije uvijek bila u sklopu rvacke... od koga su oni kupovali teritorij... od mlečana, bizantinaca, turaka, vrancuza... ili svih njih pomalo... kako su do tog teritorija došli svi gore navedeni... nije im ga valjda ćaća ostavio... u stvari kako su hrvati ili bilo koji narod na svijetu dolazili do svojih teritorija... novcem i vojskom prijatelju moj... eventualno bi neki plemić povalio neku plemkinju koja nije imala brata, pa bi se tako iz ljubavi izrodio novi teritorij... ma daj molim te, zar tebi nije jasno da se tzv. povijesni rvacki teritorij upra ko nekavalitetna majica... o tome ti ja pričam... pričam ti o obliku kifle... misliš li ti da je kifla idealan oblik neke normalne države koju čine normalni ljudi...

Budavska je luka, podno Mutvorana, do pada Zapadnog rimskog carstva, 476., bila vrlo iskorištena za izvoz roba a koristila se i za vrijeme Bizantinaca do konca VIII st.

Tek je papa Grgur III., na rim. saboru 731., potvrdio podjelu dviju crkava prema postojećim polit. granicama između Bizantinaca i Langobarda.

Hrvati su zivjeli u svojoj drzavi, birali svoje knezeve i kraljeve Hrvatske krvi i uspjesno vodili obrambene ratove protiv Franaka, Mlecana, Arapa, Madjara, Bugara i Bizantinaca.

Tako se s priličnom sigurnošću može tvrditi da je posjed s vilom koju preslojava starokršćanska crkva prelazio gospodare od Ostrogota, Bizantinaca i Karolinga, ako već ranije nije došao u crkveni posjed.

Papa je sa svoje strane obećao da će Fridrika okruniti za cara i podupirati njegovu vladavinu, da će sve njegove protivnike izopćiti iz Crkve i sudjelovati u protjerivanju Bizantinaca iz južne Italije.

Od devetog stoljeća, prije Feničana, Bizantinaca, Arapa i Rimljana uživalo se u ovom plodnom mjestu koje je nazvano Biser Sahare još u tim drevnim vremenima.

I zato je slavni imperator Bazilije odredio da sve ono što je do tada plaćano vojnom zapovjedniku (strategon), oni otad trebaju plaćati Slavenima i s njima živjeti u miru, a tek malo plaćanja treba davati vojnom zapovjedniku, kao sasvim jasan dokaz podređenosti i podložnosti imperatoru Bizantinaca i njihovom vojnom zapovjedniku.

U katolika svećenik je čovik koji obnaša posebni moralni kodeks u životu a to je odricanje od žene (celibat) i potpuno predanje vjeri (neću polemizirat o podjeli zemlje i sl). U bizantinaca to je drugačije.

U svojoj povijesti bila je pod vlašću i najezdom Perzijanaca, Rimljana, Bizantinaca, Arapa, Tatara, Osmanlija i dr.

Prema Jeruzalemu je krenulo ukupno oko 30.000 križara. 1099. Bez pomoći Bizantinaca (car Aleksije je križarskim ratnicima pružao pomoć i pojačanje, ali se ipak sa svojom vojskom vratio u Carigrad), križari osvajaju grad Antiohiju, zatim osvajaju kršćanska područja oko Edese, Antiohije te Tripolija (u Siriji) i konačno u mjesecu srpnju križari osvajaju Jeruzalem.

Nema nikakve, ima zapravo sa vašim bizantincima.Kad bi Hrvati radili (htjeli živjeti u Srbiji) kod vas to se sigurno ne bi dogodilo.To je moguće kod vas i sličnih bizantinaca koji ne znaju čemu služi školjka.No čudim se, ako su vam takve navike, zašto vam to smeta?

Trebalo bi se pozabaviti eventualnim zlocinima Bizantinaca [ proto-pravoslavaca ] nad proto Hrvatima, buducim katolicima.

Knez Domagoj, za kojeg se smatra da je iz ovih krajeva, nasljednik Trpimira je bio po Mlećanima najgori knez, " pessimus dux croatiorum " jer su od njegove hrabrosti i borbe protiv Mlećana, Arapa i Bizantinaca čak zvali upomoć i samog Papu Ivana VIII, da im pomogne.

Samo se građanstvo na obali održalo protiv njih, i nastavili su živjeti u vlasti Bizantinaca, budući da su mogli živjeti pomoću mora.

Srbu su naučili od Bizantinaca kako se vodi politika, a naše im političke elite u tome nisu dorasle jer su zaokupljene internacionalnom politikom, za koju su spremne žrtvovati i svoj nacionalni identitet, što nam se često u prošlosti događalo.

Viterik se okružio ljudima od povjerenja i kada je došlo vrijeme, umjesto da krene u borbu protiv Bizantinaca, on je uz pomoć vojske, u proljeće 603. godine, napa kraljevsku palaču i smjenio mladog kralja.

Nakon mirne vladavine rimskog carstva a pred navalama Visigota, Huna, Gota i Bizantinaca, stari Romani su, u potrazi za sigurnošću, naselili otoke Mons Albanus, Sv. Katerinu, Sv. Andriju i Cissu.

Nisu, ali je Stjepan Nemanja po riječima tadašnjih Bizantinaca bio čovjek nemirna duha koji sebi želi prisvojiti hrvatsku oblast Kotor.

Argira (11. travnja 1034.) Dobroslav, sin kneza Dragomira, strica dukljanskoga vladara sv. Vladimira, pobunio je protiv Bizantinaca Hrvate u Crvenoj Hrvatskoj i Srbe u Raškoj.

Viterik je neko vrijeme provei boreći se protiv Bizantinaca u Spaniji.

Zatim je uslijedila vlast Bizantinaca, pa su nakon seobe naroda doselili Hrvati i Slovenci.

Kroz svoju burnu povijest Rab (ili Arba, Arbia ili Arbiana - što su sve latinska imena za grad Rab) otokom je vladalo mnogo različitih vladara: od Ilira, od starih Grka i Rimljana, Bizantinaca, Venecije, ugarskih i hrvatskih vladara.

Danas je Bosra veliki arheološki lokalitet s iskopinama iz vremena Rimljana, Bizantinaca i ranog Islamskog razdoblja.